Korpus garde Islamske revolucije saopštio je da je prvi put lansirao balističke rakete Kheibar s više bojevih glava u najnovijoj rundi odmazde protiv cionističkog režima.
Iranska revolucionarna garda (IRGC) saopštila je da je u ponedjeljak pokrenut 21. talas iranskih napada na cionistički režim u okviru Operacije “Istinsko obećanje III”.
Hibridna operacija uključivala je balističke rakete na čvrsto i tečno gorivo, kao i pametne dronove.
Višeglavne balističke rakete Kheibar (poznate i kao Qadr-H) ispaljene su u ponedjeljak prvi put u napadu, saopćila je IRGC, dodajući da su korištene moderne i iznenađujuće taktike kako bi se povećala preciznost raketa i osigurao njihov efikasan i destruktivni utjecaj na ciljeve.
Iranske rakete su pogodile različite ciljeve širom okupiranih palestinskih teritorija, od sjevera do juga, saopštila je IRGC.
Šta znamo o iranskoj balističkoj raketi Sejil?
Iranska ultrateška balistička raketa dugog dometa Sejil, jedna od najbržih balističkih raketa u zemlji, šokirala je izraelski režim u operaciji True Promise 3, pišu iranski mediji.
Balistička raketa Sejil, jedno od najnaprednijih dostignuća iranske odbrambene industrije, prepoznata je kao simbol raketnih sposobnosti zemlje u regiji i svijetu.
Ova raketa, sa svojim jedinstvenim karakteristikama, uključujući čvrsto gorivo, veliki domet i veliku brzinu, zauzima posebno mjesto u iranskoj odbrambenoj doktrini.
Nedavno je upotreba ove rakete u operaciji True Promise 3 protiv cionističkog režima ponovo privukla globalnu pažnju na iranske raketne sposobnosti.
Izgradnja i uvođenje rakete Sejjil u operativnu sposobnost iranskih oružanih snaga pokazuje interes Irana za unapređenje svojih odbrambenih sposobnosti.
U izvještaju iz 2017. godine pod naslovom “Zašto bi se svijet trebao bojati iranskih raketa?”, National Interest je opisao raketu Sejjil kao prekretnicu u iranskoj raketnoj industriji.
Prije predstavljanja rakete Khorramshahr, Sejjil se smatrao najnaprednijom raketom proizvedenom u Iranu jer je bio sposoban nositi bojevu glavu od 650 kg koristeći čvrsto gorivo.
Pregled
Sejil je prva raketa dugog dometa generacije balističkih raketa na čvrsto gorivo. Prema vojnim stručnjacima, iransko sticanje tehnologije za izgradnju takve rakete znači da se Iran nalazi na čelu tehnologije u oblasti proizvodnje balističkih raketa.
Raketa Sejjil-2 je optimizovana raketa Sejjil-1, koja u poređenju s njom ima kraće vrijeme lansiranja i stoga veću operativnu brzinu, a istovremeno ima i optimizovanu bojevu glavu.
Balistička raketa Sejjil jedna je od prvih opcija Irana kao odgovor na nedavnu izraelsku agresiju. Ovo pitanje je sve više u centru pažnje jer je udaljenost između Irana i okupirane Palestine samo 1300 km, a ova raketa može stići do Tel Aviva za samo 7 do 10 minuta.
Cionistički vojni stručnjak smatra da će, ako Iran lansira rakete Sejjil na okupiranu Palestinu, izraelskim protivraketnim sistemima biti vrlo teško da ih presretnu zbog upotrebe čvrstog goriva i vrlo velike brzine – analiziraju Iranci.
Iran je u nedjelju objavio i prvo lansiranje svoje balističke rakete Kheibar Shekan
U saopštenju, odjel za odnose s javnošću Korpusa garde islamske revolucije (IRGC) navodi se da je ova faza operacije odmazde označila debi balističke rakete treće generacije Kheibar Shekan, koja je uspješno pogodila predviđene ciljeve.
Uprkos rastućim tenzijama sa Izraelom, Teheran i dalje raspolaže sofisticiranim raketnim arsenalom. To uključuje krstareće, hipersonične i balističke rakete od kojih neke mogu da dostignu domet veći od 2.000 kilometara.
Usred eskalacije sukoba između Irana i Izraela, ključno pitanje koje se nameće među vojnim analitičarima jeste: Zašto Teheran ne koristi svoje najmoćnije raketne sposobnosti — ako uopšte planira da ih upotrijebi?
Strateški arsenal van konvencionalnih granica
Iran posjeduje jedan od najraznovrsnijih i najnaprednijih raketnih arsenala u regionu, koji obuhvata sisteme kratkog, srednjeg i dugog dometa. Sa sofisticiranim ofanzivnim sposobnostima, te rakete predstavljaju strateški resurs najvišeg reda.
Krstareće rakete
Iran se oslanja na krstareće rakete velikih brzina, niskog leta i visoke manevrabilnosti, što ih čini teškim za detekciju i presretanje. Ove rakete predstavljaju ozbiljnu prijetnju, posebno ključnim vojnim objektima duboko unutar izraelske teritorije.
Khorramshahr–Khyber
Raketa Khyber, najnovija generacija iz porodice Khorramshahr, ima domet do 2.000 kilometara. Dizajnirana je da pogodi strateške ciljeve u dubini neprijateljske teritorije bez potrebe za složenim lansirnim sistemima, što je čini ključnim elementom bilo kog preventivnog ili odmazdnog napada.
Fattah 2
Iran tvrdi da posjeduje naprednu hipersoničnu raketu pod nazivom Fattah 2, za koju navodi da je sposobna da zaobiđe savremene sisteme protivvazdušne odbrane i uđe u atmosferu velikom brzinom, uz domet do 1.400 kilometara. Iako Zapad izražava sumnju u stvarne mogućnosti ove rakete, ona i dalje predstavlja stalan faktor u kalkulacijama odvraćanja
Qaseem
Poznata po visokoj preciznosti, raketa Qassem koristi čvrsto gorivo i dizajnirana je za brzo lansiranje, što povećava spremnost iranskih jedinica za momentalne napade bez dužih priprema.
Zolfaqar Naval
U pomorskom domenu, raketa Zolfaqar ističe se dometom od 700 do 1.000 km i sposobnošću da gađa vojne i trgovačke brodove, što je čini ključnim oružjem u pokušaju uspostavljanja blokade ili ciljanju morskih linija snabdjevanja.
Soumar
Raketa Soumar ima domet do 2.500 kilometara i odlikuje se sposobnošću letenja na gotovo neprimjetnim visinama, čime se povećava vjerovatnoća da probije protivvazdušnu odbranu i precizno pogodi udaljene ciljeve.
Ra’ad:
Lagana i brzo operativna, raketa Ra’ad je pogodna za munjevite i iznenadne napade, naročito u slučaju da sukob poprimi taktički karakter na kopnu.
Strateške poruke
Vojni stručnjaci ističu da uzdržavanje Teherana od upotrebe ovih raketa do sada ne mora da predstavlja slabost, već dio pažljivo promišljene strategije odvraćanja.
Teheran je svjestan da bi uvođenje ovih oružja u sukob moglo da otvori vrata za potpuni rat ili izazove širu međunarodnu reakciju, predvođenu SAD-om.
S druge strane, ovaj arsenal može predstavljati i politički i vojni adut koji bi režim mogao da upotrijebi u ključnom trenutku — bilo za udar na osjetljive ciljeve, bilo kao sredstvo pritiska za postavljanje svojih uslova na pregovaračkom stolu nakon okončanja sukoba.
