Stari grad Dubrovnik: Uskoro obnova Istočne kule

Arheološko područje – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša, nalazi se na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Služba za društvene djelatnosti Općine Ilijaš je na osnovu Javnog poziva od strane Federalnog ministarstva kulture i sporta za odabir projekata koji će se sufinansirati iz Budžeta FBiH putem Transfera za obnovu kulturnog i graditeljskog naslijeđa aplicirala projektom: “Revitalizacija historijskog područja Stari grad Dubrovnik – Istočna kula.

Predloženim projektom planirano je da se počne sa programom revitalizacija historijskog područja Stari Grad Dubrovnik kroz radove na konsolidaciji, restauraciji i konzervaciji  kamenih zidanih struktura pojedinačnih segmenata, stvaranje bezbjednih uslova za posjetioce, stvaranje predispozicija za ekonomski održivo korištenje kompleksa, dodijeljivanje namjene pojedinim prostorima kompleksa, stvaranje uslova za edukativnu prezentaciju kao i razvoj kompleksa od značajnog  turističkog potencijala prema turističkoj destinaciji.

Na osnovu rezultata Federalnog ministarstva kulture i sporta, Općini Ilijaš dodijeljena su sredstva u iznosu od 15.000,00 KM, a Ugovor o dodjeli sredstava potpisan je u ovom mjesecu.

Za realizaciju ovog projekta neophodna su značajna sredstva, te obzirom da se radi o ograničenim odobrenim sredstvima, u prvoj fazi realizacije projekta započet će se istraživanje i  konzervatorsko-restauratorski radovi na istočnoj kuli Starog Grada Dubrovnika. Implementacija projekta je od ključnog značaja kao znak opredjeljenja da se ovaj kulturno-historijski spomenik spasi od potpunog uništenja.

Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču.

U 13. vijeku područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći. U drugoj polovini četrnaestog i u petnaestom vijeku, Dubrovnik je, zajedno sa podgrađem, glavni politički centar ove župe. Prvi put se spominje u dubrovačkom arhivu, 11. juna 1404. godine. Grad je veličine, značaja i stepena razvoja sa vojnim i činovničkim naseljem. U takvim gradovima naseljavali su se i pojedini feudalci.

Sobzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića sa Nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerovatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Jedan od prvih istraživača koji su posjetili nekropolu kneza Batića bio je Kosta Hörmann, direktor Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, raniji vladin savjetnik, koji je u Kopošićima bio 1891. godine. U Glasniku Zemaljskog muzeja, on je oktobru te godine napisao: “Kraj sela Kopošića, na previji između brda Krsta (1148 m) i Kičelja (1037 m) ima desetak srednjevjekovnih nadgrobnika, među njima spomenik u obliku stećka na šljeme, koji natpisom svojim kazuje, da ondje počiva Batić, milostiju Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski…”

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić također spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana.

Bobovac i Visoki su pali pod osmansku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. U njegovo vrijeme sagrađena je u gradu i jedna džamija. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj zakladnici/vakufnami od 1531. godine, kao Dobronik. Okolna nahija također se zvala Dubrovnik. Posada je bila u gradu do 1655. godine, a nekoliko godina kasnije je negdje premještena.

U pismu sarajevskog kadije od 12. decembra 1709. godine predlaže se premještaj jednog službenika iz džamije u Dubrovniku u Carevu džamiju u Sarajevu, jer je grad napušten, džamija ruševna i nema potrebe za njezinom popravkom (Kreševljaković, 1953., 16).

U administrativnim reformama u 18. vijeku zapadni dio nahije Dubrovnik pripao je predionoj cjelini Nadvisoko, a istočni sarajevskom regionu.

(mb)