Sve veći broj Izraelaca napušta zemlju uoči ključnih izbora kasnije ove godine, čime se preokreće trend koji je Izrael održavao decenijama.
Studija izraelske poreske uprave objavljena ranije ovog mjeseca nadovezuje se na niz izvještaja koji sugeriraju da, kako izraelska vlada postaje sve tvrdokornija i desničarskija, sve više visokoobrazovanih i bogatijih Izraelaca bježi iz zemlje za koju mnogi tvrde da je više ne priznaju.
Studija je otkrila da emigracija nije bila samo veća u 2023. i 2024. godini nego u prethodnim godinama, već da su oni koji su otišli bili iz viših poreskih razreda.
Mnogi Izraelci koji se identificiraju kao liberali vjeruju da je vlada premijera Benjamina Netanyahua učinila zemlju manje sekularnom i oslabila nezavisnost njenih institucija, posebno pravosuđa.
Napori vlade da oslabi pravosudni nadzor 2023. godine izveli su desetine hiljada Izraelaca na ulice kako bi protestovali protiv onoga što su vidjeli kao pokušaj fundamentalne promjene prirode njihove zemlje.
Sumnje o karakteru vlade među obrazovanom izraelskom elitom pogoršane su napadom predvođenim Hamasom 7. oktobra 2023. godine i odgovorom na njega, u kojem je Izrael započeo genocid u Gazi – ubivši više od 73.000 Palestinaca – i rat na više frontova širom regije. Iako se mnogi Izraelci u principu ne protive tim ratovima, njihova otvorena priroda i nemogućnost vlade da postigne pobjede koje je tvrdila da hoće, mnoge su ostavili sa osjećajem zarobljenosti u ciklusu kontinuiranog sukoba.
Istraživanje Univerziteta u Tel Avivu, koje je u augustu sproveo, još je jedno otkriće koje je pokazalo da se obim emigracije iz Izraela povećava, pri čemu većina onih koji odlaze spada među bolje obrazovane i prosperitetnije stanovništvo.
Gotovo 270.000 Izraelaca napustilo je zemlju u posljednje tri godine, pokazala je studija Univerziteta u Tel Avivu, koja se oslanja na podatke Centralnog zavoda za statistiku. Više od 86.500 Izraelaca napustilo je zemlju 2023. godine, zatim oko 91.500 u 2024. godini i sličan broj u 2025. godini.
Izrael se suočava s “tsunamijem” emigracije, upozorio je opozicioni Gilad Kariv, predsjedavajući Odbora za imigraciju, apsorpciju i dijasporu izraelskog parlamenta, a vlada ne čini ništa da se pozabavi tim pitanjem.
– Analitičari i posmatrači često su opisivali osjećaj stigme koji prati one koji napuštaju Izrael, jer mnogi Izraelci, posebno oni koji naginju desnici, instinktivno pretpostavljaju da je imigracija u Izrael prirodni nagon Jevreja širom svijeta.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tadašnji premijer Jicak Rabin opisao je Izraelce koji su napustili zemlju kao “kaskadu kukavica”, termin koji su prihvatili drugi u svim sferama izraelske politike. Čak i terminologija migracije nosi jasan vrijednosni sud: Aliyah, hebrejski termin za jevrejsku imigraciju u Izrael, znači “uspon”, dok su emigranti tradicionalno poznati kao yordim – “oni koji se spuštaju”.
Izraelski migracijski bilans je i ranije padao u crveno, ali samo nakratko i često kao odgovor na kratkoročne finansijske krize, rekao je izraelski demograf i statističar Sergio Della Pergola. Druge zemlje, poput Irske i Novog Zelanda, često su također doživljavale veću vanjsku migraciju nego unutrašnju; ali je alarmantno da Izrael doživi tako visok vanjski tok tokom dužeg perioda, dodao je.
„Ovaj put nije jasno kakvu ulogu igra ekonomija“, rekao je Della Pergola za Al Jazeeru. „Neki možda odlaze kako bi ostvarili individualne karijerne prilike, ali u velikoj većini vidimo da ljudi odlaze zbog onoga što smatraju stalnim osjećajem nesigurnosti u vezi sa svojom sigurnošću i zabrinutosti zbog političkog smjera zemlje.“
Della Pergola je rekao da je istaknutost ličnosti koje se smatraju “ekstremistima” produbila političku polarizaciju Izraela. Kao primjer je naveo ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, koji je nedavno pozvao na ubijanje 30-40 Palestinaca u Gazi svake noći . Međutim, tvrdio je da su takve ličnosti u konačnici instrumenti Netanyahuove političke strategije, a ne nezavisne snage.
„Nemojte se zavaravati, ovo su sve svirači u orkestru kojim diriguje Netanyahu“, rekao je.
– Zadržavanje mladih, obrazovanih i liberalnih ljudi je ključno za održavanje rasta od kojeg zavise mlade ekonomije, poput Izraela, rekao je Michael Ben-Gad, profesor na City St George’s Univerzitetu u Londonu. Ben-Gad se osvrnuo na zabrinutost koju su prije nekoliko decenija izrazili drugi ekonomisti, poput Dana Ben-Davida, koji je upozorio da ekonomska, a time i politička, budućnost Izraela zavisi od njegove sposobnosti da inovira i razvija se.
Ipak, kako je potražnja za vještinama u inovacijama i razvoju dostigla neviđene nivoe, Izraelci koji su najbolje opremljeni da ih pruže nesrazmjerno su zastupljeni među onima koji napuštaju zemlju, prema kvalitativnoj studiji Lilach Lev Arija, profesora imigracije i demografije na Oranim koledžu u sjevernom Izraelu.
„Profil postaje mnogo jasniji, posebno među onima koji imigriraju u Sjedinjene Države“, rekla je Lev Ari o nedavnom valu emigranata, u poređenju s onima koji su proučavani u njenom ranijem kvantitativnom istraživanju o izraelskoj emigraciji. „Sve više visokoobrazovanih, visoko ambicioznih mladih porodica napušta zemlju – dijelom, mnogi kažu, kao posljedica pravosudnih reformi, društveno-političke atmosfere i rata.“
„Gubimo neke kompetentne ljude, ali ovdje još uvijek imamo dobre ljude“, rekao je Lev Ari, naglašavajući da nema mjesta panici. „Ali to je rastući val emigracije koji traje već skoro tri godine i to je nešto zbog čega bismo trebali biti uznemireni.“
Politički ekonomista Shir Hever složio se da je masovna migracija iz Izraela “gigantska priča”, ali je rekao da mnogi u Izraelu na to gledaju iz pogrešne perspektive.
Tvrdio je da se veliki dio debate fokusirao na odlazak visoko plaćenih, visokoprofiliranih stručnjaka, poput doktora, dok se premalo pažnje posvećuje medicinskim sestrama i drugom ključnom osoblju čiji bi gubitak mogao biti podjednako štetan.
Naglasak stavljen na razvoj i tehnologiju, dodao je, otkrio je i nešto fundamentalnije o prirodi izraelske države.
„Izraelski ekonomisti vole reći da opstanak izraelske države zavisi od toga da li će zadržati prednost u istraživanju i razvoju, ali zašto? Zašto je to slučaj ako to ne važi za druge države, poput Rumunije?“, rekao je.
„Možda je to istina samo zato što Izraelu treba ta prednost, jer je to u konačnici kolonizacijski projekt.“
