SUSPENDOVAN SALIHOVIĆ!

Goran Salihović je završio svoju karijeru na dužnosti glavnog državnog tužitelja. Salihovićevu karijeru okončat će afere u čijem je središtu bio Milorad Dodik. Početkom ove godine svima koji su dolazili u zgradu Tužiteljstva bilo je čudno gotovo svakodnevno u njoj vidjeti Nikolu Špirića, jednog od najbližih Dodikovih suradnika. Poslije će biti malo jasnije kada se saznalo da je, kako stoji u prijavi upućenoj Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Salihović zabranio tužitelju u slučaju “Pavlović banka” da sasluša osumnjičenog Milorada Dodika. Dalje, nije podignuta ni optužnica u slučaju “Bobar banka”. Nije podignuta ni optužnica ni u slučaju kupovine bečkog stana Nikole Špirića. Nije sprovedena istraga niti u slučaju “kilogram zlata” za Dodika. No, zato su otvorene istrage protiv Dragana Mektića, a pripremane diskreditacije direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso.

Nikada zapravo Goran Salihović nije ni trebao biti imenovan na tu dužnost. Ako ništa, barem zbog toga što nikada u životu nije imao niti dana iskustva na tužiteljskim poslovima. Do imenovanja za glavnog tužitelja radio je u općinskim sudovima u Živinicama i Sarajevu. Lansiran je u državno Tužiteljstvo u januaru 2013. godine zahvaljujući obilatoj pomoći tada vladajućih SDP-a i SNSD-a. Još od prvog dana po imenovanju bilo je jasno kako je Salihović pogrešna osoba na važnom mjestu. Nakon što je položio zakletvu i kazao kako nedodirljivih neće biti, održao je konferenciju za novinare. Nije znao kako funkcionira Tužilaštvo, nije znao koliko je neriješenih predmeta, koliko slučajeva u toku, no znao je da mu treba – više prostora. Kukao je od prvog dana kako se u Tužiteljstvu po troje uposlenih guraju u jednoj kancelariji, dok “SIPA ima Pentagon”. Salihoviću je uvijek bilo malo novca, kako iz budžeta BiH, tako iz jadne budžetske rezerve, pa je smislio da ne bi bilo loše posegnuti za IPA fondovima. No, umjesto da novac usmjeri tamo gdje je trebalo, recimo u istrage ratnih zločina, Salihović je za sebe kupio službeni automobil vrijedan 113.700 maraka. Onda je od istih para štampao Bilten Tužilaštva za 4.410 maraka i u njemu objavio pedesetak svojih fotografija. Za opremu je ostalo 2.192 maraka.

Kada je sve to namirio, rastjerao je tim od 15 istražitelja, koji su na svojim plećima iznijeli 90 posto optužnica i presuda za ratne zločine pred Sudom BiH. Dok se bavio listanjem kataloga za kupovinu službenog vozila, propadale su istrage u slučajevima krupnog kriminala, uvijek najavljivane kako najopsežnije i najveće. Osumnjičeni bi brzo izlazili na slobodu, na kojoj su i danas, godinama nakon pokretanja istraga. Salihović je postajao kalkulant koji je u dogovoru s politikom za sebe tražio odlazak na novu dužnost na kraju mandata. Vidio je sebe na mjestu predsjednika Suda BiH. No, još prije godinu dana bilo je jasno da će njegova ambicija ostati samo to. Ambicija. Na prijemu povodom dolaska nove američke ambasadorice u BiH nije bilo Gorana Salihovića. Svi koji nešto znače u državi bili su pozvani. Izuzev njega.

Prijem iz februara 2015. godine i nepozivanje u ambasadu bila je poruka Salihoviću da za njega nema više strpljenja te da je vrijeme da počne raditi svoj posao. No, on je nastavio po starom i to je značilo samo jedno. Njegov kraj. Kada je početkom ove sedmice VSTV objavio da je pokrenut disciplinski postupak protiv njega, čime je faktički otpočeo proces Salihovićeve smjene, odlučio se na posljednji korak kako bi zadržao posao. Otvorio je istragu protiv Dodika u slučaju “Referendum”. I onda pokušao baciti loš spin kako se njegova smjena sprema upravo iz tog razloga. Jer on, kao, istražuje Dodika. No, u obrtanje teza nije niko povjerovao.

Izvor: STAV