Organizatori memorijalnog programa 8372 živa sjećanja u velikoj sali Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana, otvorili su izložbu koja u fokus stavlja svjedočanstva ljudi koji su preživjeli genocid u Srebrenici, a danas žive u Sloveniji. Govornici iz Slovenije i Bosne i Hercegovine istakli su važnost ovakvih događaja koji čuvaju sjećanje na tragične trenutke iz prošlosti.
Kako je istakao predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji, muftija mr. Nevzet Porić, izložba je nastala „i zbog toga što u društvu, naročito među mladima, primjećujemo sve veće nepoznavanje onoga što se prije tri decenije dogodilo svega nekoliko stotina kilometara od nas. To je za nas alarm, ali i obaveza: da moramo više govoriti, više učiti, više objašnjavati. Da Srebrenica ne postane samo zaboravljeno, udaljeno mjesto – već jasan simbol koji svjedoči o tome kamo vode mržnja, ravnodušnost i šutnja.“
Slovenija je, prema njegovim riječima, bila i ostaje na strani istine. „Na strani žrtava. I na strani onih koji se trude da sjećanje ostane živo. Čak i u vremenima kada sve glasnije postaju oni koji žele negirati istinu, iskriviti je ili potisnuti u zaborav. Naša je dužnost da se tim pokušajima suprotstavimo – znanjem, saosjećanjem i poštovanjem prema dostojanstvu žrtava.“
Prema riječima muftije Porića, izložba je izuzetno aktuelna i otvara pitanje kakav svijet želimo ostaviti budućim generacijama. „Da li je to svijet koji uči iz prošlosti, ili svijet koji ponavlja iste greške?“
Izložba, koja je prvobitno bila planirana u Muzeju savremene i novije historije Slovenije, izazvala je veliko interesovanje šire javnosti. Jedini razlog za njeno premještanje bio je konačni prijedlog muzeja da se izostavi prvi dio uvodnog panoa. Izostavljanje uvodnog konteksta ni na koji način ne može biti dio priznatih muzeoloških načela i stručnih procedura. Premještanje izložbe u prostorije Muslimanskog kulturnog centra, prema riječima organizatora, bilo je neophodno, jer predstavljanje genocida ne smije biti podložno kompromisima niti pokušajima ublažavanja pojedinih zločina.
Direktor Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije nauka i umjetnosti, dr. Oto Luthar, upozorio je da je historija, nažalost, prepuna sličnih zločina, ali i sve fleksibilnijih interpretacija onoga što se zaista dogodilo. „Historija je puna primjera prikrivanja, negiranja ili iskrivljavanja istine. Ne radi se uvijek o potpunom negiranju i falsifikovanju, već o tzv. bijelim lažima“, kazao je Luthar.
Reinterpretacija događaja u Srebrenici i okolini, prema njegovim riječima, predstavlja kombinaciju svega navedenog, „a u najboljem slučaju svjedočimo svojevrsnoj ‘sanitaciji genocida’. Sanitaciji koja se zasniva na pokušaju raspodjele krivice – kao da su na obje strane bili i počinioci i žrtve, pri čemu su među žrtvama, nažalost, najčešće civili. Iako su u ratnim vremenima obje strane sposobne za zločine, ostaje nepobitna činjenica ko je napao, a ko se branio – i ko je, kao u slučaju Srebrenice, naivno povjerovao Međunarodnoj zajednici na čelu s Ujedinjenim narodima. I tu naivnost platio životom.“ Kako je dodao, upravo to bi trebali znati i u Muzeju novije i savremene historije Slovenije. Prije svega, morali bi znati da je svaki, pa i najmanji pokušaj relativizacije genocida – neprihvatljiv. Od bilo koga, a najmanje od profesionalnih historičara.
„Od onih koji razlikuju političku manipulaciju prošlošću od istoriografije i koji bi se, upravo zbog toga, morali kloniti svake forme paraistorijskog kiča, koji već deceniju proizvode neetični političari i njihovi istomišljenici. Ljudi koji se zalažu za radikalno prepravljanje historije i zbog kojih su stvarne žrtve osuđene na dvostruku smrt – najprije kao žrtve počinilaca, u ovom slučaju JNA i srpskih paravojnih snaga, a zatim i kao žrtve revizionističkog falsifikovanja prošlosti.“
Posebno je naglasio potrebu za oprezom kada se dopuštanjem iskrivljavanja traumatične prošlosti ne falsifikuje samo lokalna historija, već se kroz nametanje “ispravne” interpretacije istorijskih činjenica zadire i u prošlost drugih naroda.
Dvije od 15 osoba čija su svjedočanstva predstavljena na izložbi govore o zločinima počinjenim u Prijedoru i okolini, gotovo tri godine prije genocida u Srebrenici. Njihove priče potvrđuju da su događaji iz jula 1995. predstavljali vrhunac genocidne politike koja je započela mnogo ranije. Na to je podsjetio i počasni gost otvaranja, dugogodišnji istraživač zločina nad Bošnjacima, Amor Mašović, bivši predsjednik Komisije za traženje nestalih osoba u Bosni i Hercegovini.
„Izložba je usmjerena na svjedočanstva preživjelih genocida u Srebrenici i genocida u Prijedoru. I ako neko od vas misli da sam se pogrešno izrazio govoreći o genocidu u Prijedoru, uvjeravam vas da nisam. Sudske presude Međunarodnog suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije jasno potvrđuju da je genocid u Srebrenici, jula 1995, bio planiran, organiziran i izvršen od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu“, naglasio je Mašović. Podsjetio je na brojne presude koje dokazuju najteže zločine protiv čovječnosti počinjene u Prijedoru, njegovoj okolini i drugim dijelovima BiH.
Mašović je istakao da ova izložba predstavlja „veliki doprinos prijateljske Slovenije jačanju kulture sjećanja na našu nedavnu, ali u mnogim aspektima i zajedničku prošlost. Očuvajmo tu zajedničku obavezu i istovremeno razotkrivajmo kulturu nekažnjivosti, minimiziranja, poricanja, pa čak i veličanja genocida i drugih zločina protiv čovječnosti.“ Kako je dodao, na to poziva i rezolucija Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici, usvojena prošle godine na inicijativu Slovenije. „Na to nas poziva i naša savjest“, zaključio je Mašović, završivši govor riječima jednog od preživjelih holokausta: „Moj strah od zaborava mnogo je veći od straha od svega onoga čega sam se prisiljen sjećati.“
Amra Begić Fazlić, zamjenica direktora Memorijalnog centra Srebrenica, ocijenila je izložbu u Ljubljani kao „mali, ali snažan korak u izgradnji kolektivne svijesti o genocidu u Srebrenici. Ona nas motiviše da se sjećamo prošlosti i da se borimo za svijet bez nasilja i mržnje.“
Govoreći o razvoju centra, naglasila je da je Memorijalni centar u posljednjih pet godina doživio temeljnu transformaciju i postao prepoznatljivo središte u oblasti muzeologije i historijskih nauka. „Surađujemo s brojnim relevantnim institucijama iz cijelog svijeta i zahvaljujući tim partnerstvima postali smo ustanova koja po kvalitetu i pristupu ne zaostaje za najvećim memorijalnim centrima u razvijenim zemljama.“ Najavila je i pripremu tri velike izložbe koje će obilježiti tri decenije od genocida u Srebrenici.
„Rezolucija Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici posebno ističe ulogu obrazovnih institucija u borbi protiv poricanja genocida. Zbog toga Memorijalni centar razvija alate koji će nastavnicima i drugim obrazovnim radnicima pomoći da mlade, ne samo u BiH, već i širom svijeta, upoznaju s ovom temom i njenim širim značenjem“, rekla je Begić Fazlić.
Svi govornici su izrazili duboku zahvalnost svjedocima koji su imali hrabrosti i odlučnosti da s javnošću podijele svoje najteže uspomene. Kako je naglasio muftija Porić, prisjećanje na takve trenutke boli. „To je čin koji zahtijeva hrabrost i veliko srce. Hvala vam što ste nas pustili u svoju bol.“
U okviru izložbe biće organizirana tri javna stručna vođenja: 13. aprila, 18. maja i 15. juna, svako s početkom u 11 sati.
Također će biti održane dvije tematske večeri. Prva, 23. aprila u 18 sati, bit će posvećena suočavanju s poricanjem genocida – a o toj temi će s dr. Jasminkom Dedić i dr. Darjom Zaviršek razgovarati novinar Uroš Škerl Kramberger. Druga večer, zakazana za 13. maj u 18 sati, bavit će se stanjem u Bosni i Hercegovini 30 godina nakon genocida, a gošća će biti Anuša Gaši u razgovoru s pravnim stručnjakom dr. Matjažem Nahtigalom.
Memorijalni program 8372 živa sjećanja započeo je još u januaru i obuhvata niz izložbi, razgovora i drugih događaja. Završava se 9. jula memorijalnom svečanošću na platou ispred ljubljanske džamije. Svečana govornica bit će predsjednica Republike Slovenije Nataša Pirc Musar.
