Tako je govorio Adil-beg Zulfikarpašić

Tako je govorio Adil-beg Zulfikarpašić

Za nas je Bosna centar i cilj, naš ideal i naša nada – naša nedjeljiva domovina. (Bosanski pogledi, 1962.)

 

Bošnjaštvo je uvijek u sebi uključivalo stanovnike Bosne, a kroz čitavu historiju u Bosni je živjelo izmiješano stanovništvo: bogumili, katolici i pravoslavci.

Zato bošnjaštvo muslimana u svojoj naravi ne može biti neprijateljsko prema drugima, poimenice Srbima i Hrvatima, slično kao što i islam vjeruje i propovijeda da su Mojsije i Isus Božiji poslanici kao i Muhammed i da su kršćani i Židovi sljedbenici Knjige i njihova braća. (Iz jednog intervjua datog 1986.)

Ja sam (…) rekao da i oni Muslimani koji se nacionalno opredijele kao Hrvati ili Srbi u duši ostaju Bošnjaci i da je praksa pokazala da se oni uvijek vraćaju bošnjaštvu. Tada sam rekao da je kod Muslimana njihovo hrvatstvo ili srpstvo političko, a bošnjaštvo njihovo nacionalno opredjeljenje, što se odnosilo i na moje aktivnosti u mladosti. (Jugoslavija: suočavanje sa sudbinom, 1990.)

Sad mi izgleda – a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osjećanja – da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim angažmanom bio bogumil, Bošnjak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju ličnost. Imate one koji prilaze vjeri, jer u njoj traže izvjesne tolerantne crte. Islam sam doživio u mladosti, i tada je on u mom osjećanju probudio sve ono što je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doživio kao tolerantnu vjeru, i sama ta činjenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam je tako gledao. (Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.)

Greška je kad se govor o bošnjaštvu shvata kao da neko, eto, hoće da naturi narodu Bosne nešto novo; da je Kalaj zakasnio sa svojom idejom… Bošnjaštvo je staro koliko i prve državne i političke zajednice na prostoru Bosne. U osmom stoljeću prvi put se spominje Bosna i Bošnjaci. (Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.)

Moj je život bio život aktivnog političkog revolucionara i patriote, posvećen borbi njegovog naroda iz one perspektive kakvu sam po svojoj savjesti i uvjerenju smatrao da je najbolja. Od najranijeg djetinjstva smatrao sam politiku kao jednu važnu stvar, u koju sam ja unosio i moje privatne poglede, filozofiju, pa i moj familijarni odgoj. Smatrao sam da je politika moralna kategorija, gdje čovjek mora da bude sposoban da svoje uvjerenje iskaže, da se drži korektno u bitnim stvarima.

Ja sam, kako se zna, došao u sukob sa komunistima još u toku Drugog svjetskog rata, ali to nije bio otvoreni sukob. Tek kad smo došli na vlast, 1946. godine sam napustio zemlju sa pložaja ministra u bosanskoj vladi. Bio sam kandidat za Pokrajinski komitet SKJ, imao sam, kako bi se reklo, sjajnu perspektivu u tom režimu, ali sam bio uvjeren da su sila, korupcija, pljačka stvari koje se ne mogu uskladiti sa mojim predstavama o tome kako se politika vodi, kako mom narodu treba pomoći.

Otišao sam u emigraciju i čitavo sam se vrijeme bavio politikom, ne kao neki profesionalni antikomunista, nego kao čovjek koji sam bio otvoren za nove ideje. Mnogo sam razmišljao o tim stvarima u koje sam nekada vjerovao, tako da sam ja doživio veliki preokret u emigraciji – od jednoga, može se reći, revolucionara do jednoga liberalnog političara, do političara evropske forme i tu sam našao zaista ono što je mojoj prirodi odgovaralao.

Jedan liberalni pokret, koji je po mojem dubokom uvjerenju, najdemokratskiji, najtolerantniji i po kojemu vjera i nacija nisu odlućujuće stvari za naša politička uvjerenja, nego jedna demokratska orijentacija i traženje globalnih rješenja za čitav narod i za ljude koji drugačije misle, misle desno, misle lijevo i centralno…

Politika nije samo da vi lobirate svoje mišljenje, već da uviđate one opasnosti koje stoje pred vašim narodom i čovječanstvom uopšte, kao što su fašizam, totalitarizam, nacionalni i vjerski fanatizam. (Aimpress.ch, 1996.)

Istaknuta slika: Adil-beg Zulfikarpašić i Milovan Đilas

(avlija.me)

Previous Guber voda, lijek koji teče vijekovima
Next Dr. Hawas, osnivač Saharagroup: Ovdje je dragi Allah dao sve svoje blagodati

You might also like

SEHARA

Bosanska kahva

Ako je bosanski lonac nacionalno jelo, bosanska kahva je nacionalno piće. prof. Edib Muftić Usred riječi kahva moramo izgovoriti aspiracijski glas (h) i tu nam zatrepti dah. Kahva je izvomo

SEHARA

Tekst u ‘Politici’ 1928. – Kako izgleda bosansko pismo

… Nada sve smatram važnim i zanimljivim jedno svjedočanstvo iz Novopazarskog sandžaka. Iznio ga je advokat Al. D. Đurić u ‘Politici’ od 18. avgusta 1928. godine u članku »Kako izgleda

SEHARA

PLJAČKE NACIONALNOG BLAGA

I to je tako: pun je svijet otete bosanske baštine, od galerija i riznica rimskih, bečkih, stambolskih, santpeterburških i – našeg dragog komšiluka… Piše: Ibrahim Kajan Od rata se ne