Dok cijeli svijet govori o mogućem napadu SAD-a, na diplomatskoj sceni se odvija tiha, ali duboka aktivnost. Ankara se umiješala, baš kao što je to učinila tokom Dvanaestodnevnog rata. I predsjednik Erdoğan i ministar vanjskih poslova Hakan Fidan provode šatl diplomatiju. Između 13. i 20. januara, Hakan Fidan je održao četiri odvojena ključna sastanka sa američkom i iranskom stranom. Vremenski raspored i sadržaj ovih sastanaka jasno su pokazali da je Turska igrala ulogu “tampon linije” kako bi spriječila produbljivanje krize.
Vremenska crta krize: Kontaktni saobraćaj Ankare
13. januar, 22:47 – Hakan Fidan sastao se s iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Arakchijem.
13. januar – Istog dana, Fidan je u Ankari primio Toma Barracka, poznatog po bliskim vezama s američkim predsjednikom Trumpom.
14. januar, 11:43 – Fidan je drugi put razgovarao s Arakçijem telefonom. Poziv je uslijedio odmah nakon prvog kontakta.
20. januar, 19:23 – Hakan Fidan je telefonom razgovarao sa američkim državnim sekretarom Marcom Rubiom.
20. januar – Istog dana je uspostavljen drugi kontakt sa Tomom Barrackom.
CILJ JE UBLAŽAVANJE KRIZE.
Centralna tema svih ovih diskusija bila je jasna: “Diplomatija, a ne sukob.”
Ankara je željela ublažiti eskalirajuću krizu, dovesti strane za pregovarački stol i spriječiti moguću vojnu intervenciju. Prema diplomatskim izvorima, bez ovih kontakata, regija bi danas mogla razgovarati o sasvim drugačijoj agendi. Kriza je odgođena, ali ne i završena.
ZAŠTO SAD ŽELE NAPADATI? RAZLOZI I REALNI PRORAČUNI.
Iza želje SAD-a da napadne Iran kriju se i nuklearni i geopolitički problemi. Lista zahtjeva Bijele kuće je sasvim jasna:
– Iran mora potpuno eliminirati ili predati svoj obogaćeni uranij.
– Potpuno zatvaranje preostalih nuklearnih postrojenja.
– Iran odustaje od svojih kapaciteta za rakete dugog dometa.
– Eliminacija prijetnji protiv Izraela.
Ali u Ankari je poznato da je pravi razlog četvrta tačka. Kako se približava Netanyahuov izborni raspored, ovo je najjasnije pitanje koje Izrael gura. Prije oktobarskih izbora, izraelski premijer želi da se Iran napadne, direktno ili indirektno, čak i ako je to samo ograničeno, bilo putem SAD-a. Stručnjaci za realpolitiku znaju ovo: režim u Iranu se ne može promijeniti bombardovanjem. Ali političke poruke se mogu prenijeti ciljanim napadima.
IRANSKI FRONT: NESIGURNOST, BROJ UČESNIKA, PONOS
– Iran, međutim, pristupa ovim američkim zahtjevima s dubokim nepovjerenjem. Teheranova procjena je jasna: “Sjednemo i razgovaramo, ali SAD se uvijek vraćaju na istu tačku.”
– Štaviše, ne postoji samo diplomatski problem, već i strukturni: Iran ima sistem s više aktera. Ko god sjedi za stolom sa SAD-om, doživljava se kao slab i pokoran na domaćem terenu. Stoga niko ne želi istupiti.
– Još jedna prelomna tačka je “pitanje časti” u javnosti. Iranska vlada odbija pregovarati u atmosferi prijetnji. Biti “prisiljen za pregovarački stol” vrijeđa ponos iranskog naroda.
POTENCIJALNI PLAN NAPADA SAD-A: GDJE BI MOGLIJE BITI METE?
Prema stranim izvorima, SAD trenutno razmatraju scenarije za precizne operacije, iako ne velikih razmjera. Mogući ciljevi bi mogli uključivati:
– Nuklearni objekti Natanz i Fordow,
– Raketne baze i komandni centri Revolucionarne garde,
– Infrastruktura za proizvodnju bespilotnih letjelica/dronova i napredni skladi raketa,
– Iranski sistemi protivvazdušne odbrane i radarski tornjevi.
Borbeni avioni F-15 i teški transportni avioni C-17 Globemaster koje je Pentagon posljednjih sedmica rasporedio u svoje baze u Jordanu signaliziraju operativnu spremnost. Prema riječima stručnjaka, ova vrsta gomilanja mogla bi ukazivati na ograničenu, ali “efikasnu kampanju bombardovanja u svrhu prenošenja poruka”.
ULOGA TURSKE: VOLJA DA SE KRIZA DONESE ZA PREGOVARAČKI STO
Ankara jasno vidi ovu sliku. Sastanak predsjednika Erdoğana s Pezeshkianom, Fidanova shuttle diplomatija između Washingtona i Teherana, te koordinacija s Katarom i Omanom pojašnjavaju stav Turske:
“Niti Iran treba bombardovati, niti SAD treba da izgube ugled.”
Prema Ankari, Washington bi se mogao vratiti za pregovarački sto ako Iran preduzme korak – na primjer, predloži ograničeno partnerstvo sa SAD-om u vezi s naftnim poljima ili dijeljenjem tehnologije. Međutim, to zahtijeva da Izrael ublaži pritisak zbog predstojećih izbora, a Iran da napravi simboličan diplomatski manevar kako bi uvjerio svoje javno mnjenje.
ERDOĞAN PREDLAŽE TRUMPU SASTANAK TRI STRANE.
Glavna tema razgovora tokom nedavnog telefonskog razgovora između predsjednika Erdoğana i američkog predsjednika Trumpa bio je Iran. Erdoğan je ponovio stav Ankare, kao što ste pročitali gore, predlažući da se pitanje riješi diplomatskim putem. Također mogu reći da je predsjednik pozvao na trilateralni sastanak na najvišem nivou, uključujući i Tursku, koji bi okupio strane – SAD i Iran. Razmatra se i telekonferencija. Izvještava se da je Trump otvoren za Erdoğanov prijedlog. Još jedan važan sastanak održat će se ove sedmice. Iranski ministar vanjskih poslova posjetit će Tursku kako bi se sastao s Hakanom Fidanom.
ZAKLJUČAK: MOGU DA ĆE UDARIT POD PRITISKOM IZRAELA, ALI POSTOJI I MOGUĆNOST POVRATKA ZA PREGOVARAČKI STO.
Danas svi koji prate regiju kažu: “Potencijalno bombardovanje ne bi promijenilo režim, ali bi poremetilo ravnotežu.”
Turska u ovoj krhkoj situaciji primjenjuje “preventivnu diplomatiju”.
Diplomatski napori Hakana Fidana, direktna intervencija Erdoğana i koordinacija u Zaljevu su pokušaji sprječavanja potencijalnog sukoba. Ako SAD i Iran prihvate opciju predsjednika Erdoğana za trilateralni sastanak na visokom nivou, to će biti značajan korak naprijed za diplomatiju.
Ali istovremeno, u diplomatskim krugovima se priča da bi se, ako Iran ne popusti i izraelski pritisak se poveća, Washington mogao odlučiti za “odmjereno bombardovanje” u ranim jutarnjim satima. Tenzije su visoke. Diplomatija djeluje, ali vrijeme ističe, piše Hande Firat za Hurriyet.
