31. izdanje Sarajevskog filmskog festivala završeno je kasno u petak nakon što su proglašeni ovogodišnji pobjednici. Nagradu Srce Sarajeva za najbolji igrani film osvojio je film Vjetar govori sa mnom , u režiji Stefana Đorđevića, dok je film Ivette Löcker ” Naše vrijeme će doći” osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film.
Spoj fikcije i dokumentarca, film “Vjetar, pričaj sa mnom” je o srbijanskom reditelju i njegovoj porodici. “Stefan se ponovo okuplja sa porodicom kako bi proslavio rođendan svoje bake prvi put otkako mu je majka nedavno preminula”, stoji u sinopsisu. “Ovaj povratak kući, vođen Stefanovom željom da završi film o svojoj majci, kao i pokušajem da se iskupi spašavanjem psa lutalice, pokrenuće introspektivno putovanje.”
U svom govoru povodom primanja nagrade, Đorđević je spomenuo nedavne nemire i nasilne sukobe između antivladinih demonstranata i policije u Srbiji protiv proruskog predsjednika Aleksandra Vučića i vlade. Mirne demonstracije su započele u novembru nakon što je urušavanje željezničke stanice ubilo 16 ljudi, a kritičari su za to krivili korupciju i uštede. Posljednjih dana situacija je postala nasilna jer su pristalice predsjednika i vlade organizovale kontraproteste, a raspoređena je i policija za suzbijanje demonstracija.
„Posvećujem ovo svojoj majci, ali i svim majkama koje ostaju budne cijelu noć u Srbiji brinući se da će im djeca na ulicama biti brutalno pretučena i uhapšena“, rekao je reditelj o nagradi za najbolji igrani film u Sarajevu.
– U četiri takmičarske sekcije festivala – za igrane, dokumentarne, kratke i studentske filmove – prikazano je 15 svjetskih, šest međunarodnih , 28 regionalnih i dvije nacionalne premijere. Ukupno 50 filmova takmičilo se za nagrade Srce Sarajeva.
– Direktor Sarajevskog filmskog festivala, Jovan Marjanović, i njegov tim ponovo su doveli zvijezde u glavni grad Bosne i Hercegovine. Willem Dafoe , Stellan Skarsgard i Ray Winstone dobili su počasno Srce Sarajeva na festivalu, kao i italijanski autor Paolo Sorrentino . Radovi ruskog reditelja i umjetnika Ilje Hržanovskog i Sorrentina također su predstavljeni u odabranim retrospektivama njihovih filmova, piše The Hollywood Reporter.
U nastavku prenosimo tekst poljske nacionalne televizije TVP World, objavljen u toku 31. SFF-a…
‘To je bio naš otpor!’ Kako je Sarajevski filmski festival postao svjetionik balkanske kulture
Oskarovac Paolo Sorrentino, kultni britanski hardcore glumac Ray Winstone i holivudski veteran Willem Dafoe bit će nagrađeni na Filmskom festivalu u Sarajevu 2025. godine, a njihovo prisustvo ističe međunarodni karakter događaja i njegovu izvanrednu evoluciju od inicijative na lokalnom nivou rođene u brutalnoj sjeni rata.
Sada u svojoj 31. godini, festival, koji je počeo prošle sedmice i završit će u petak, izrastao je u kulturni gigant, privlačeći više od 100.000 filmskih entuzijasta svake godine i služeći kao vizit karta bogate kulturne baštine regije.
Međutim, to nije uvijek bio slučaj.
Prvi put održan 1995. godine, kada je Sarajevo bilo u stisku najduže opsade u modernoj evropskoj historiji, inauguralni festival prikazao je samo 37 filmova za 15.000 ljudi, što je skroman, ali snažan dokaz o gradu koji je pronašao utjehu u umjetnosti filma.
Ne da su svi filmovi u početku bili intelektualci. U intervjuu za Financial Times iz 2015. godine, dobitnik Zlatnog globusa i Oskara, reditelj Danis Tanović, ispričao je kako je jurio kroz granatiranje da bi stigao do kina.
„Trčao sam preko ulice misleći: ‘Umrijet ću da bih gledao film; ovo je glup način da se umre’“, prisjetio se.
Čim je ušao unutra, zatekao je prepunu sobu poznatih lica koja nije vidio mjesecima – sve oči uprte u hit Whitney Houston i Kevina Costnera, film Tjelohranitelj.
„Svi smo bili ludi i sretni kao mala djeca“, prisjetio se. „Na kraju sam plakao zbog ovog američkog blokbastera i stidio se – nisam čak ni plakao za ljudima koje sam poznavao, a koji su umrli… Bilo je to olakšanje. To je pokazalo moć filma.“
Rat u Bosni izbio je 1992. godine, a do aprila te godine, srpske jedinice Jugoslovenske narodne armije opkolile su Sarajevo – vojna blokada koja je uslijedila ukinuta je tek 1996. godine, nadživjevši opsadu Lenjingrada iz Drugog svjetskog rata za godinu dana.
„Nakon nekoliko mjeseci, shvatili smo kako fizički preživjeti, ali onda smo se zapitali: ‘Kako ćemo preživjeti mentalno?’“, rekao je prošle godine za The New York Times osnivač festivala, Mirsad Purivatra.
Odgovor, barem djelimično, ležao je u filmu. Nakon što su od trupa UN-a nabavili generator i pedeset litara benzina, Purivatrin kolektiv zaluđenika kulturom počeo je organizovati projekcije uz svijeće, naplaćujući ulaznicu od jedne cigarete – odraz bezvrijednog stanja konvencionalne valute u to vrijeme.
Ovi događaji postali su zajednički spas, pružajući prolazni osjećaj normalnosti usred ludila rata.
„Tokom rata nije bilo komunikacije. Nikada niste znali ko je napustio grad, ko je ostao ili ko je poginuo. Okupljanje radi gledanja filmova postalo je glavni kulturni događaj u Sarajevu“, kaže Purivatra.
„Stranacima se to može činiti ludim, ali samo oni koji su se osjećali kao mrtvaci koji hodaju mogu shvatiti koliko smo se svi osjećali živima tokom ovih projekcija“, napisala je Emela Burdžević za Balkan Insight.
U to vrijeme, podzemna kina su cvjetala, a bosanska vojska je koristila gradske podzemne prolaze za transport filmskih rola od tačke A do tačke B.
Ipak, za Purivatru i njegove kolege filmofile, ovi napori su bili samo početak, a grupa je sanjala o stvaranju nečeg mnogo većeg: pravog, profesionalno vođenog festivala. „To je bio naš oblik otpora“, rekao je Purivatra za The New York Times.
Da bi ga ugostila, grupa je osigurala bivšu sinagogu koja danas služi kao Bosanski kulturni centar.
Pod motom „S one strane svijeta“, festival je imao za cilj da pokaže otpornost Sarajeva, i dok su međunarodne zvijezde poput Daniela Day-Lewisa, Jeremyja Ironsa i Vanesse Redgrave bile prisiljene otkazati svoj nastup nakon što im je zabranjeno ukrcavanje na let UN-a, priznata fotografkinja Annie Leibovitz dodala je globalni akcenat dizajnirajući službeni poster festivala.
Štaviše, neustrašiv opasnostima, meksički filmski stvaralac Alfonso Cuarón, kasnije dobitnik pet Oscara, uspio je doći do grada oklopnim vozilom, krijumčareći filmske kutije filma Male princeze kroz tunel ispod aerodroma.
Uprkos izazovima, festival je bio ogroman uspjeh, a svakoj projekciji prisustvovale su rasprodane dvorane.
„Za sve nas Sarajlije, filmski festival je bio gotovo kao ostvarenje posljednje želje; prozor u svijet koji je bio odvojen i zaboravio na nas“, napisala je Emela Burdžević.
„Bila je to prilika da upoznamo druge, vidimo ko je još preživio i pretvaramo se da se rat nije dogodio. Bio je to festival života. Festival nam je pomogao da živimo i pokažemo svijetu da smo izabrali život umjesto smrti – dokazao je veličanstveno dostojanstvo i duh ljudi iz Sarajeva.“
Sarajevski filmski festival nikada nije izgubio iz vida ovo porijeklo i, iako je postao kamen temeljac balkanskog kulturnog kalendara, njegovi korijeni nastavljaju inspirisati njegovu misiju i njegovati jedinstvo i nadu kroz medij filma.
– Pa to što ima dušu. Još uvijek ne odustaje od onog svog pank, anarhičnog stava koji je imao prije nepunih dvadesetak godina kad sam prvi put bio ovdje. Ali da, jeste porastao – postao je veliki festival. No, nadam se da neće izgubiti taj svoj specifičan duh. – reći će švedski glumac Stellan Skarsgård u odgovoru na novinarsko pitanje, šta izdvaja SFF u odnosu na filmske festivale u Kanu, Veneciji i Berlinu.
Nagrade 31. Sarajevo Film Festivala
