Home » To što se borio za velikosrpsku stvar, pa i protiv svojih, nije mu pomoglo da ostane u vojsci. Omerovića i danas šikanira sami vrh Srbije
NAŠI DANI

To što se borio za velikosrpsku stvar, pa i protiv svojih, nije mu pomoglo da ostane u vojsci. Omerovića i danas šikanira sami vrh Srbije

Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, nakon skupa održanog 15. marta u Beogradu u organizaciji studenata u blokadi, koji su pored ostalog obezbjeđivali i srpski vojni veterani, među kojima su bili i pripadnici 63. padobranske brigade, koje je predvodio Hasan Omerović, iznio je grube i uvredljive tvrdnje na račun jednog od njih, piše Nova.rs.

„Lagali su. Govorili su o tome kako će da budu napadani od strane ratnih vojnih veterana, onih stvarnih i pravih, a onda su doveli neke koje predvodi čovjek koji je 1993. zbog visine plate, u jeku borbi za srpski narod, napustio Vojsku Srbije. I nisu se stidjeli toga, već su se ponosili time“, kazao je Vučić. Iako nije naveo ime i prezime osobe na koju se ovo odnosi, upućenima je jasno da je riječ o Hasanu Omeroviću, nekadašnjem pripadniku 63. padobranske brigade.

Ovom izjavom, predsjednik Srbije je po svemu sudeći ponovo grubo obmanuo javnost i iznio uvrjedljive tvrdnje na račun jednog od veterana koji su učestvovali u obezbjeđivanju učesnika velikog skupa u Beogradu, a osim predsjednika, ne treba zaboraviti ni da su pojedini mediji takođe grubo vrijeđali Omerovića, nazivajući ga „islamistom“.

Međutim, redakcija portala Nova.rs imala je uvid u izjavu Omerovićevog pretpostavljenog koja se tiče upravo načina na koji je Omerović napustio Vojsku tadašnje Jugoslavije i ukazuje na to da je po sredi bio pritisak, a ne Omerovićevo nezadovoljstvo zbog visine plate.

Naime, u izjavi koju je Duško Knežević, nekadašnji komandant 63. padobranske brigade, dao u Nišu 15. novembra 2003. godine, objašnjeno je kako je i zbog čega Omerović napustio tadašnju Vojsku Jugoslavije.

-U vremenu od januara 1993. godine, pa do septembra 1994. godine, bio sam na dužnosti komandanta 63. padobranske brigade. Kao direktno pretpostavljeni starješina starijem vodniku prva klase Omerović Hasanu trpio sam neprekidni pritisak od strane organa bezbjednosti, komandanta Korpusa specijalnih jedinica pukovnika Bjelivuka, kao i organa bezbjednosti 63. padobranske brigade majora Mihajlovića da se „riješim“ ili „očistim“ oficira i podoficira druge nacionalnosti pripadnika 63. padobranske brigade.

Stariji vodnik prve klase Omerović Hasan, trpeći pritisak od strane organa bezbjednosti, 63. padobranske brigade, pod žestokim pritiskom svake vrste, u prvoj polovini 1993. godine natjeran je da podnese zahtjev za skidanje iz Vojske Jugoslavije. Par mjeseci od podnošenja zahtjeva, isti sam držao u fioci sa ubjeđenjem da će imenovani da povuče zahtjev, a i potreba službe u tom trenutku nije dozvoljavala ništa slično.

Negdje, po sećanju, mislim da je bio kraj avgusta 1993 godine, na insistiranje starijeg vodnika prve klase Omerović Hasana konačno sam pustio u proceduru njegov zahtjev jer mi je isti obrazložio da ne može više da trpi pritisak navedenih lica.

Ubrzo nakon puštanja zahtjeva, Omeroviću je prestala profesionalna služba. Takođe mi je poznata i činjenica da je stariji vodnik Omerović odmah nakon dobijanja naredbe o prestanku službe, povukao svoju izjavu i zahtjev i da je na rješenje uložio žalbu, a da je žalbi naveo kakvoj vrsti pritiska je bio izložen i da je zahtjev podnio pod pritiskom. O ishodu žalbe nije mi ništa poznato jer nemam saznanja da li je ona riješavana i kakav je bio njen ishod, jer sam u septembru 1994. godine poslat na školovanje u Beograd i nije mi poznato šta se dalje dešavalo po tom pitanju.

U vezi sa naprijed navedenim nemam više šta da izjavim, osim da sam u svakom trenutku spreman da naprijed navedeno lično potvrdim, ukoliko se to od mene bude zahtijevalo, navodi se u izjavi.

Hasan Omerović Omer, poznat i pod nadimkom Tarzan, jedan je od veterana čija životna priča odražava duboke, neprebolene rane jugoslovenskih ratova i poslijeratnih nepravdi, objavila je ranije Nova. Omerović je rođen u Jajcu, a u Srbiji živi skoro četiri decenije. U historiji padobranstva upisao se tragičnim, ali herojskim događajem – 15. decembra 1990. godine, tokom opitnog skoka sa novim vojnim padobranima, doživio je pad sa visine od 2.650 metara, pri čemu su mu otkazale i glavna i pomoćna kupola.

Sa samo trećinom otvorenog padobrana, pri brzini od 120 kilometara na čas, pao je na krošnju drveta, a potom na betonsko igralište niškog aerodroma. Tada je zadobio 17 preloma, ali je uprkos ozbiljnim povredama odbio da se povuče u penziju.

-Omerović nije bio samo posvećen vojnik, već i simbol borbe za pravdu koja ne odustaje. Poslije preživljenog pada, vratio se u službu samo četiri mjeseca kasnije, a u narednim godinama učestvovao je u borbenim dejstvima na ratištima Slovenije, Hrvatske i Bosne, gdje je stekao medalju za hrabrost – piše srbijanski medij o njegovom učešću u agresiji na Bosnu. Također navode da – nema ni penziju, ni zdravstvenu knjižicu!