Danas je trideset godina od 25. maja 1995. godine i dana kada je granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske s planine Ozren pala na Kapiju, simbol mladosti u Tuzli. U jednom trenu je prekinut 71 mladi život, dok je više od 150 osoba ranjeno. Prosječna dob ubijenih bila je samo 23 godine. Najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Sandro Kalesić.
Obilježavanju tridesete godišnjice ovog zločina je prethodio niz događaja, a jedan od njih upravo je i kino premijera dokumentarnog filma “Kapija – trideset godina poslije” autorice Elme Kazagić u produkciji Federalne televizije.
“Naravno da su emocije malo jače, jeste sve intenzivnije, ali u principu su sjećanja na Kapiju 24 sata dnevno, 365 dana i svih ovih 30 godina svim roditeljima, ranjenim, Tuzlacima, svima koji osjećaju Kapiju kao svoju. Ono što možemo i treba da radimo, mislim da je to zadatak svih nas u Bosni i Hercegovini, da se borimo i za Tuzlansku kapiju i za sve bosanskohercegovinske kapije da žive u kulturi sjećanja, da upravo ovakvim projektima, knjigama, u muzičkoj djelatnosti, filmskoj damo doprinos koliko god možemo da se Kapija ne zaboravi, da se o njoj priča, da pored sporazuma i memoranduma koji je potpisan u Tuzli o posjeti memorijalnom centru Kapija, dođemo do ostvarenja našeg cilja, apela već 20 godina – da i Tuzlanska kapija i sve bosanskohercegovačke kapije uđu u školske udžbenike. Mislim da ćemo jedino tad imati pravi rezultat i postići ono što nam je bio cilj od početka”, izjavio je otac ubijenog Sandra Kalesića Dino Kalesić.
“Izuzetno je teško bilo raditi, a drugačije i ne može ako znamo da je ubijeno 71 i oko 200 ranjeno mladih ljudi. Ali moram reći šta me je posebno dojmilo. Sve vrijeme i sve decenije iza nas govorimo da to jesu mladi ljudi. Na kapiju su stradala djeca. I to je, mislim, jedan od najtežih zločina koji se dogodio u Bosni i Hercegovini, a kojem, čini mi se, nismo dali punu pažnju svih ovih proteklih 30 godina”, istakla je autorica filma Elma Kazagić.
Tri decenije nakon zločina koji je zauvijek obilježio Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu pitanje pravde za ubijenu mladost na Kapiji i dalje ostaje otvoreno. Samo je jedan osuđeni, Novak Đukić, koji je nakon izricanja presude od 20 godina zatvora, zbog preceduralne greške pobjegao u Srbiju i nikada nije izručen Bosni i Hercegovini. Revizija historije, poricanje zločina i politička zaštita ratnih zločinaca, nažalost, realnost su u regiji. Upravo zbog toga, u Tuzli je održana naučna konferencija “Tuzlanska Kapija – 30 godina poslije”.
Okupljeni su pravnici, univerzitetski profesori, međunarodni stručnjaci i predstavnici civilnog društva, a sve s jednim ciljem – da se istina ne zaboravi i da se zločin ne relativizira. Jer šutnja nije opcija.
Naučna konferencija Tuzlanska Kapija – 30 godina poslije okupila je domaće i međunarodne stručnjake iz oblasti prava i ostale predstavnike akademske zajednice i civilnog sektora. Jedan od ciljeva bio je ukazati na činjenično i analitičko shvatanje zločina počinjenog 25. maja 1995. godine, kada je ubijena 71 osoba, a više od 150 ranjeno.
“Procesuiran je, nažalost, samo Novak Đukić, koji je usljed proceduralnih propusta Suda Bosne i Hercegovine pobjegao u Srbiju, gdje danas slobodno živi”, istakao je dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA.
Organiziranjem naučnog skupa i poslije 30 godina od zločina pokazuje se i društvena odgovornost, pogotovo što je iz RS-a i danas prisutna relativizacija ovog, ali i drugih zločina. Tome u prilog ide i činjenica da mnogi počinioci zločina ni do danas nisu izvedeni pred lice pravde, naglašeno je. Kada je u pitanju Novak Đukić, mala je vjerovatnoća da će on biti izručen Bosni i Hercegovini, smatraju stručnjaci.
“Prema nama dostupnim informacijama, Republika Srbija i njihovi dužnosnici pozivaju na primjenu Instituta ekstradicije koji podrazumijeva neizručivanje državljana Republike Srbije nekoj drugoj državi radi odsluženja pravosnažno određene kazne”, kazala je Dženeta Omerdić, profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
“Nažalost, u Srbiji, pogotovo posljednjih 13 godina za vrijeme vlasti Aleksandra Vučića tema suočavanja s prošlošću je stavljena pod tepih i na djelu je revizija historije koja počiva na revitalizaciji, poricanju i glorifikovanju ratnih zločinaca”, naglasila je predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.
No, fokus u ovom slučaju ne smije biti samo na Novaku Đukiću, već i na ostalim počiniocima zločina, kao i proaktivnom djelovanju društvene zajednice – ne samo u Tuzli nego u cijelom bosanskohercegovačkom društvu.
“Od ovog skupa očekujemo mnogo, to je prilika da se podsjetimo na našu moralnu odgovornost da se ovakvi zločini ne smiju zaboraviti i da se istina o njima ne smije sktivati”, poručila je rektorica Univerziteta u Tuzli prof. dr. Nermina Hadžigrahić.
“Tuzla neće nikada šutjeti, Tuzla će uvijek govoriti istinu o zločinu na Kapiji. Naša je obaveza da istinu branimo činjenicama, da pravdu tražimo pred institucijama i da sjećanje pretvorio u pamćenje”, zaključio je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle (SDP).
Važnost ovog naučnog skupa podsjeća i na odgovornost, kao i na činjenicu da pravda nije zadovoljena ni 30 godina poslije. Odgovornost ne smije biti zaboravljena, a nove generacije moraju znati šta se desilo i zašto se mora spriječiti da se ovakvi i slični zločini nikada ne ponove. Očekivanja su i da će održavanje ove naučne konferencije doprinijeti ne samo naučnoj zajednici, već i razvijanju veće društvene svijesti, edukaciji mladih i izgradnji trajnog mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini i regionu.
Narodno pozorište Tuzla i Grad Tuzla nosioci su niza aktivnosti obilježavanja 25. maja, zločina na tuzlanskoj kapiji. Tako je u holu pozorišta otvorena izložba fotografija „Kapija“ učenika Behram-begove medrese, nakon čega je upriličena projekcija dokumentarnog filma „Kapija-zakletva tuzlanskoj mladosti“ autorice Azre Kalesić.
Više u prilogu Rtv TK.
