Trideset Srebreničana koji su 1995. prebjegli u Srbiju, bilo predato ‘Vojsci RS’

Trideset Bošnjaka koji su jula 1995. godine prebjegli iz Srebrenice u Srbiju da bi izbjegli smrt, bilo je predato takozvanoj Vojsci Republike Srpske (RS), a tijela njih 15 su nađena u masovnim grobnicama, podaci su iz dosijea beogradskog Fonda za humanitarno pravo (FHP) o deportaciji iz Srebrenice.

Autorka dosijea Milica Kostić rekla je da je FHP došao do mnoštva dokaza o “barem” 30 muškaraca bošnjačke nacionalnosti koji su, bježeći iz Srebrenice, prešli u Srbiju gdje ih je najprije u Bajinoj bašti i Ljuboviji lokalna policija ispitivala, maltretirala, zatim predala Graničnoj policiji, koja ih je na kraju “predala u ruke” ‘Vojske RS’.

“Petnaestero je nađeno u srebreničkim masovnim grobnicama, devetero se vodi kao nestalo, a šestero je preživjelo. Svaka primopredaja je dokumentovana”, rekla je Milica Kostić navodeći da se procjenjuje da je stvaran broj deportovanih Srebreničana bio veći.

Po njenim riječima, svi od lokalne policije do državnog vrha Srbije su znali da oni “idu u ruke Vojske RS i da se sistematski ubijaju”.

Kostić je navela da je od 1. augusta 1995. godine, državni vrh Srbije, “pod pritiskom međunarodne zajednice”, odlučio da se izbjegli iz Srebrenice ne deportuju, već da se zatvore u logore.

Po njenim riječima, nijedan sud se nije bavio dokazima iznijetim u dosijeu o tome i Fond će podnijeti krivične prijave tužilaštvu protiv onih koji su učestvovali u deportacijama i zločinima opisanim u tom dokumentu.

Jedan od šestorice preživjelih, Abdurahman Malkić, ispričao je kako je 11. jula napustio Srebrenicu i “putem spasa” krenuo ka Tuzli u koloni u kojoj je bilo 15.000 Bošnjaka i na koju su stalno vršeni napadi.

Malkić je rekao da je preplivao Drinu da bi prešao u Srbiju  gdje ga je uhvatila policija i odvela u Bajinu baštu, a potom ga je predala u Bratuncu.

On je kazao da je u logoru proveo 30 dana i doživio psihofizičku torturu, a da su njih šestorica imala “ludu sreću da prežive”.

Muhamed Avdić, sin nestalog Azema, rekao je da je tek u martu prošle godine od Haškog suda dobio prvi pisani trag iz policije Bajine bašte da mu je otac bio zarobljen u Srbiji 31. jula 1995. godine i istog dana predat ‘Vojsci RS’.

“Majka, sestra i ja smo se s njim rastali 30. marta 1993. godine kada je (komandant ‘Vojske RS’ Ratko) Mladić bio na ulazu u Srebrenicu. Mi smo tada izašli i krenuli ka Tuzli, a on je ostao… U augustu 1995. godine dobili smo informaciju da je zarobljen, ali nismo znali gdje”, ispričao je Avdić.

On je rekao da je bio u “šoku dok je čitao imena i prezimena ljudi koji su pomogli zločincima da ubiju” njegovog oca koga, kako je rekao, nije izručila “XY” osoba, već MUP Srbije i da želi da sazna sve o očevoj sudbini, ali ne zbog osvete.

“Moja osveta je saznanje istine. Vratio sam se da živim u Srebrenici gdje je život ubijan”, naveo je Avdić i izrazio očekivanje da će organi Srbije utvrditi okolnosti u vezi s deportacijama Srebreničana i preduzeti mjere potiv onih koji su u tome učestvovali.

Izvor: Agencije