U Sarajevu predstavljena Publikacija ‘Ratni zločini u Foči – Presude’

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) danas je predstavilo publikaciju “Ratni zločini u Foči – Presude” u kojoj su objavljenje presude za ratne zločine pred Sudom Bosne i Hercegovine i Kantonalnim sudom u Sarajevu.

Predstavnik UDIK-a Edvin Kanka Ćudić istakao je da Foča ili Srbinje, kako je tokom rata preimenovano, zbog počinjenih ratnih zločina u ovom mjestu svakome ostavlja ‘gorak ukus etničkog čišćenja’ koji se manifestovao najviše silovanjem Bošnjakinja.

– Masovna silovanja žena i djevojčica u dobi od tek petnaest godina bila su tako sistematična, tako raširena i tako užasna da su promijenila same zakone ratovanja. Nakon Foče seksualno nasilje kao oružje rata smatrat će se zločinom protiv čovječnosti – istakao je.

Naglasio je da je suđenjima koja su se vodila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, ali i pred Sudom BiH, utvrđeno da je u aprilu 1992. godine u Foči počelo etničko čišćenje stanovništva koje je ‘okrunjeno’ januara 1994. godine promjenom imena grada u Srbinje te da je u u februaru 2004. godine Ustavni sud BiH naziv Srbinje proglasio nelegalnim i diskriminatorskim.

– Foča je pala u ruke bosanskih Srba negdje između 15. i 18. aprila 1992. godine, kada su mnogi Bošnjaci koji su ostali u Foči za vrijeme borbi počeli da bježe. Nesrpskom stanovništvu kretanje je bilo ograničeno. Policijski automobil s razglasom obilazio je grad objavljujući da Bošnjacima nije dozvoljeno kretanje gradom. Slična objava data je i putem radija – podsjetio je Ćudić.

Također je kazao da je Foča tokom rata u potpunosti izgubila bošnjačko stanovništvo, čija je imovina opljačkana i zapaljena, a civili hapšeni i sakupljani na jedno mjesto. Između 10. aprila 1992. godine i početka juna 1992. godine, dodao je, u cijeloj Foči i okolini izvršena su masovna hapšenja nesrpskih civila, uglavnom muškaraca Bošnjaka, koji su nakon hapšenja prebacivani u Kazneno-popravni zavod Foča.

– Pored KP doma mnogo je lokacija gdje je civilno stanovništvo bilo zatočeno, a neke danas poznate lokacije su barake “Buk – Bijela”, Gimnazija u Foči, sportska dvorana “Partizan”, zgrada “Lepa Brena”, Karamanova kuća u Miljevini, kuća u Ulici Osmana Đikića, kuća u Trnovačama, Srednjoškolski centar, skladište JNA u Livadama i drugi – istakao je Ćudić te dodao da su građani na tim mjestima ubijani ili sistematski zlostavljani.

Pojasnio je da je sredinom juna 1992. godine oko 27 civila bošnjačke nacionalnosti, većinom žena i djece, ubijeno u naselju Čohodor mahala. Civili su ubijani i u Jeleču, Mješaji/Trošnju i Pilipovićima.

– Leševi nekih drugih civila viđeni su kako plutaju Drinom. Zatočenici KPZ-a koji su poslani na radove na obali rijeke morali su daskama i štapovima da guraju leševe nizvodno. Samo u ovom gradu je, prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, ubijeno ili nestalo oko 2.800 osoba, većinom Bošnjaka – kazao je.

Govoreći o presudama, Ćudić je istakao da se unutar te publikacije ne nalaze presude MKSJ-a koje terete ratne zločince u Foči, a to su: Dragoljub Kunarac, Milorad Krnojelac, Radomir Kovač, Zoran Vuković i Dragan Zelenović.

Dodao je da UDIK u publikaciji objavljuje samo one presude koje su donesene pred domaćim sudovima, a to su predmeti Gojko Janković, Jasko Gazdić, Krsto Dostić, Mitar Rašević i Savo Todović, Neđo Samardžić, Novica Tripković, Radovan Stanković te predmet Veselin Čančar.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić istakla je da su na području Foče izvršeni stravični zločini kao što su masovna ubijanja civilnog stanovništva, masovna silovanja žena i djevojčica, odvođenje stanovništva u koncentracione logore, deportacije i progoni, pljačkanje, otimanje i uništavanje imovine te uništavanje vjerskih objekata.

– Posljedica čega su brojne masovne grobnice, potpuno spaljene obiteljske kuće zajedno sa ukućanima, uništeni vjerski objekti, iseljeno stanovništvo – kazala je.

Čengić je naglasila da je prema evidenciji Instituta za nestale osobe BiH na području Foče prijavljeno 1.566 nestalih osoba, te da je do sada ekshumirano i identificirano 960 nestalih osoba.

– Najveće masovne grobnice u Foči su jama Piljak iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 63 žrtve bošnjačke nacionalnosti te grobnica Buk Bijela iz koje su ekshumirane 43 žrtve bošnjačke nacionalnosti – naglasila je.

Čengić ističe da su brojne žrtve koje su ubijene na području Foče u toku proteklog rata pronađene u potpuno spaljenim objektima, uglavnom je riječ o privatnim kućama.

– Na lokalitetu Gornje Žešće-Previra iz spaljene obiteljske kuće ekshumirani su posmrtni ostaci deset potpuno ugljenisanih žrtava. U mjestu Jošanica-Gudelj izgorjela je kuća hodže Reko, gdje su zajedno s njim spaljeno još šest žrtava – kazala je te dodala da se bez obzira na naučna i tehnička dostignuća u oblasti genetike i forenzike, posmrtni ostaci koji su potpuno ugljenisani u većini slučajeva nisu mogli identificirati na temelju DNK analize, jer nije bilo moguće izolovati DNK iz ugljenisanih koštanih uzoraka.

– Žrtve koje su ubijene na području Foče pronađene su također i na obje strane obale rijeke Drine. Od Foče do Ustiprače na obali Drine pronađene su na desetine tijela. Riječ je o žrtvama koje su ubijene na području Foče i bačene u Drinu, koja je i najveća masovna grobnica u BiH – naglasila je.

Nažalost, zaključila je Čengić, na području Foče još uvijek je registriran veliki broj nestalih osoba, onih koji se na evidenciji Instituta za nestale osobe BiH vode kao aktivni slučajevi, kojih danas ima više od šest stotina.