U Srbiji teorije zavjere i mitovi nakon situacije s Novakom Đokovićem u Australiji

U sporu oko statusa vakcinacije protiv COVID-19, Novak Đoković je u četvrtak pritvoren u hotel za imigracije u Australiji, dok prvi teniser svijeta čeka sudsku odluku o tome da li može da se takmiči na Australian Openu, kasnije ovog mjeseca.

Đoković, glasni skeptik prema vakcinama, otputovao je u Australiju nakon što su mu vlasti Viktorije odobrile izuzeće od strogih pravila vakcinacije u toj zemlji. Ali kada je stigao kasno u srijedu, australijske granične snage odbile su njegovo izuzeće kao nevažeće i zabranile mu ulazak u zemlju.

Sudsko ročište o njegovom zahtjevu da odloži deportaciju zakazano je za ponedjeljak, dok je 34-godišnji Srbijanac i branilac titule Australian Opena bio primoran da ga čeka u Melbourneu u sigurnom hotelu koji koriste imigracioni zvaničnici za smještaj tražilaca azila i izbjeglica.

Turnir počinje 17. januara.

Đokovićeva nastojanja da zaobiđe uslove vakcine kako bi mogao da igra izazvala je pometnju i izazvala optužbe o posebnom tretmanu u Australiji, gde su ljudi proveli mjesece u izolaciji i trpeli oštra ograničenja putovanja na vrhuncu pandemije.

Poslije dugolinijskog leta, Đoković je proveo noć pokušavajući da ubijedi nadležne da ima neophodnu dokumentaciju, ali bezuspješno.

“Pravilo je vrlo jasno”, rekao je australijski premijer Scott Morrison. “Morate imati medicinsko izuzeće. Nije imao valjano medicinsko izuzeće. Obavljamo poziv na granici i tu se to sprovodi.”

Ministar zdravlja Greg Hunt rekao je da je viza sportisti ukinuta nakon što su granični zvaničnici pregledali Đokovićevo medicinsko izuzeće i pogledali “integritet i dokaze koji stoje iza toga”.

Dok je Đoković govorio protiv vakcina, on je uporno odbijao da kaže da li je dobio vakcinu protiv korona virusa, iako se široko pretpostavlja da ne bi tražio izuzeće da je bio vakcinisan.

Federalni okružni sudija Entoni Keli odložio je Đokovićev slučaj za ponedeljak. Advokat vlade se složio da devetostruki šampion Australijan opena i osvajač 20 velikih titula ne bi trebalo da bude deportovan prije toga.

“Osjećam se užasno od jučer što ga drže kao zarobljenika. Nije pošteno. To nije ljudski. Nadam se da će pobijediti”, rekla je Đokovićeva majka Dijana nakon kratkog razgovora sa njim telefonom iz Beograda.

Dodala je: “Užasan, užasan smještaj. To je samo neki mali hotel za imigraciju, ako je uopće hotel.”

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je razgovarao sa Đokovićem i da je njegova vlada tražila da se sportisti dozvoli da se preseli u kuću koju je iznajmio i da “ne bude u tom zloglasnom hotelu”.

On je dodao da je Đoković tretiran drugačije od ostalih igrača.

Bojim se da će se ovo pretjerivanje nastaviti“, rekao je Vučić. “Kada ne možeš da pobijediš nekoga, onda radiš takve stvari.”

Upitan o zabuni u Đokovićevom slučaju, Morison je rekao da je teret na putniku da ima odgovarajuću dokumentaciju po dolasku.

Premijer je odbacio bilo kakvu sugestiju da se Đoković izdvaja, ali je priznao da bi i drugi igrači mogli biti u Australiji uz istu vrstu medicinskog izuzeća.

“Jedna od stvari koje Granične snage rade je da djeluju na osnovu obavještajnih podataka kako bi usmjerile svoju pažnju na potencijalne dolaske”, rekao je. “Kada natjerate ljude da daju javne izjave o onome što kažu da imaju, a da će učiniti, oni privlače značajnu pažnju na sebe.”

Svako ko to radi, rekao je, “bilo da je slavna ličnost, političar, teniser… može očekivati ​​da će mu se postavljati pitanja više od drugih prije nego što dođete.”

Prijave za medicinsko izuzeće od igrača, njihovih timova i zvaničnika turnira pregledala su dva nezavisna panela stručnjaka.

Kritičari su doveli u pitanje šta bi Đoković mogao imati za izuzeće, dok su pristalice tvrdile da on ima pravo na privatnost i slobodu izbora.

Mnogi Australci koji su se borili da dobiju testove na COVID-19 ili su bili prisiljeni u izolaciju vidjeli su dvostruke standarde.

Napetost je porasla usred još jednog naleta COVID-19 u zemlji. Država Viktorija zabilježila je u četvrtak šest smrtnih slučajeva i skoro 22.000 novih slučajeva, što je najveći jednodnevni skok broja slučajeva od početka pandemije.

Direktor Australijan opena Krejg Tajli branio je u srijedu “potpuno legitimnu prijavu i proces” i insistirao da nema posebnog tretmana za Đokovića.

Dvadeset i šest osoba povezanih s turnirom prijavilo se za medicinsko izuzeće, a Tiley je rekao da je samo nekolicini odobreno. Nijedan od njih nije javno identifikovan.

Prihvatljivi razlozi za izuzeće uključuju teška zdravstvena stanja i ozbiljne reakcije na prethodnu dozu vakcine protiv COVID-19.

Dokazi o infekciji COVID-19 u prethodnih šest mjeseci također su naširoko prijavljeni kao osnov za izuzeće, ali se čini da je to predmet spora između saveznih i državnih vlasti, prenosi AP.

No, nije samo predsjednik Srbije reagovao po pitanju poznatog sportiste. Ambasador Srbije u SAD-u izricao je populističke stavove, rado prenošene u srbijanskoj javnosti i medijima. A kakvo su to stavovi? Sve je ponajbolje vidljivo iz istupa porodice Đoković…

TEORIJE ZAVJERE, MITOVI I NACIONALIZAM

Obraćanje porodice je počeo Novakov mlađi brat Đorđe Đoković, koji je otkrio i sadržaj jedne poruke koju je dobio od starijeg brata. “Bog vidi sve, moralna etika kao najveći ideal je izdizanje duhovnog. Moja blagodet je duhovna, a njihova materijalna”, navodi se u poruci Novaka Đokovića. Kako se pak teniser, koji je vodeći po zaradi u svijetu tenisa, uklapa u rečeno ostaje misterija…

„Drže ga u zatočeništvu. Novak je Srbija i Srbija je Novak, oni gaze Novaka, pa gaze i Srbiju i srpski narod. Taj prvi čovjek Australije, Skot Morison, drznuo se da napada Novaka i da ga protjeruje, a da Novak nije ni ušao u njihovu zemlju. Htjeli su da ga bace na koljena, i ne samo njega nego i našu Srbiju. Mi smo ponosan, civilizovan narod, uvijek smo se branili nikada nismo napadali. To sada radi i naš Novak, ponos i dika slobodarskog svijeta. On pokazuje iz kakve zemlje dolazi…

Nije izostalo ni popređenje s Isusom…

“Isusa su razapinjali na krst i svašta mu radili, ali on je živ i među nama. I Novaka hoće da razapinju i bace na koljena. … Drže ga u zatvoru, uzeli su mu stvari, ostavili su mu samo mobilni telefon. Nema šta da presvuče, nema gdje da se umije. On je zatočenih tih skotova”.

O priči Đokovića starijeg da Srbija nikoga nije napadala nema ništa novo, ništa što već ne preovladava u toj zemlji kao uvriježeno mišljenje. Ne znamo koliko isto ima ‘prolaza’ u AustralijI, ali u najbližem susjedstvu Srbije sigurno da nema. Nije davno bili kada smo svjedočili suprotnome od onoga što tvrdi Srđan Đoković. Tome svjedoče i čestiti Srbijanci.

Vladimir Jevtić (Bajina Bašta):

-Srbi su ubijali Bošnjake. Napadali su ih nenaoružane, mirne i iznenađene po selima i gradovima istočne Bosne u proleće 1992. godine. Srbi iz zapadne Srbije su odlazili da pljačkaju spaljene i napuštene bosnjačke kuće, krali su njihove stvari i imovinu, prenosili ih preko Drine i preprodavali po Srbiji. Srbi su organizovali masovna sistematska silovanja bosnjačkih žena i devojčica, Srbi su klali, streljali, spaljivali žive ljude, bacali ih pod mostove i u jezera. Autor ovoga teksta se više ne kupa u jezeru Perućac, jer mu se čini da će uznemiriti seni stotina onih kojima je tu mesto pokoja. Srbi su crkvu u selu Kravica pretvorili u koncentracioni logor za svoje komšije. Mnogi se još uvek sećaju treska dinamita kojima su rušene muslimanske bogomolje i krvožednih popova koji su huškali na zločine. Ljudi sa obe strane Drine dobro pamte svakakvu bagru i ljudski talog, skupljen s koca i konopca, koji je prolećnih dana 1992, žario i palio po selima i gradovima Istočne Bosne. Minobacači i topovi sa teritorije Srbije rušili su bošnjačka sela po obodima Srebrenice.

Snajperisti i mitraljesci, takođe sa teritorije Srbije, pucali su iz obesti na izgladnele Srebreničane, koji su po cenu života, u zimu 1993, išli da skupljaju ostatke kukuruza po poljima, kako ne bi umrli od gladi u Srebrenici krcatoj izbeglicama. Srpski su vojnici sprečavali unos sanitetskog materijala u Srebrenicu, dok su u pretrpanoj bolnici hirurške intervencije vršene ručnom testerom, a ranjenici umirali od sepse. Srpski vojnici i policajci su streljali zarobljene Bošnjake nakon pada Srebrenice, Srpski vozači su vozli kamione i autobuse, koji su zarobljenike prevozili do mesta egzekucije. Bili su to autobusi iz srbijanskih gradova Šapca, Loznice, Užica, Valjeva… Mnogi Vlaseničani, Milićani… su u julu 95, dok su žene i deca deportovani iz Potočara, izlazili na ulice i zasipali kamenicama i najgorim uvredama konvoje deportovanih, koji su u tom trenutku ostajali bez mnogih članova najuže porodice. Mnogi Srbi su na ovaj ili onaj način učestvovali u genocidu, a gotovo se niko nije usprotivio, pa je razumljivo što se danas mnogi bore sa svojom savešću, bežeći od suočavanja sa sopstvenim nečoveštvom.