U vrijeme napada na Orašje ‘vojnici Srpske vojske odigrali prijateljsku fudbalsku utakmicu protiv hrvatskih vojnika iz Kiseljaka’

Taj 19. juli 1992. godine bio je po mnogočemu običan ratni dan. Sarajevo je granatirano, “Unproforci” su smjerno brojali bačene granate, snajperi neselektivno obarali neoprezne šetače, četnici mlatili i ubijali zatočenike u Keratermu, Trnopolju i na Manjači, a samo dan poslije započeli masovna ubijanja u kojima će do 24. jula biti pobijeno više stotina Bošnjaka i Hrvata po prijedorskim selima.

Tih su dana djeca u konvojima napuštala Sarajevo, izbjeglice koje nisu uspjele probiti se prema Sarajevu i Tuzli sklanjale su se po istočnobosanskim enklavama, a inkasanti dolazili Sarajlijama na vrata s namjerom da naplate TV pretplatu. U Misoči kod Ilijaša Armija RBiH osvojila je na tim prostorima 19. jula svoj prvi tenk, a ‘HVO’ napustio lijevu obalu Neretve “povlačeći tom prilikom sva protivoklopna, protivavionska oruđa i zemaljsku artiljeriju”.

Ni deset kilometara zračne linije od Misoče, na prilazima Sarajevu, u Rajlovcu, tog su dana “vojnici Srpske vojske odigrali prijateljsku fudbalsku utakmicu protiv hrvatskih vojnika iz Kiseljaka”, pišu Srpske gradske novine u broju 4 od 1. augusta 1992. godine. Utakmica je završena rezultatom 3:3. “Simbolika ili ne – tek i jedni i drugi postigli su po TRI gola, kao da su htjeli pokazati iz koliko će se dijelova sastojati Bosna i Hercegovina”, piše u listu kojeg je izdavao Pres-centar ‘Srpske opštine Novo Sarajevo’ uz pomoć samozvane Vlade Srpske Republike Bosne i Hercegovine.

Ah, da, 19. jula 1992. godine “u 14 sati započeo je najžešći srpski napad na slobodno područje općine Orašje (…) Srbi su napad izveli s dvije divizije, a prema svom običaju, napad su započeli topničkom pripremom minobacačima 82 i 120 mm, topovima, haubicama i VBR-ima, da bi potom krenuli i tenkovima i pješaštvom. (…) Oko 15 sati otpočinje protuudar pripadnika HVO-a, koji vraćaju izgubljene linije pod svoju kontrolu. U isto vrijeme Srbi napadaju i sam grad Orašje iz pravca okupiranog sela Vidovica, no nakon višesatnog žestokog sukoba, bivaju zaustavljeni i odbijeni uz velike gubitke u ljudstvu i tehnici.”

Sve u jednom danu: mostarski ‘HVO’ napustio je lijevu obalu Neretve, a oraški se vraški tukao s istim onim pripadnicima ‘VRS‑a’ s kojima su njihove kiseljačke kolege igrale “prijateljsku” fudbalsku utakmicu nadomak prvih linija odbrane Sarajeva.

(Stav/MiruhBosne)