Ugalj umjesto gasa – Njemačka se vraća termoelektranama; zemlja na pragu recesije

Rusija nastavlja da smanjuje isporuke gasa, navodno zbog turbine koja nedostaje. Njemačka vlada stoga nalaže duže korišćenje termoelektrana na ugalj.

„Turbina je tu, može da se isporuči, samo neko mora da kaže da je želi i biće tu vrlo brzo”, izjavio je to njemački kancelar Olaf Šolc. On se demonstrativno fotografisao u Milhajmu na Ruru u zapadnoj Njemačkoj sa gasnom turbinom kompanije Siemens Enerdži (naslovna fotografija), koja je zapravo odavno trebalo da se vrati u Rusiju. Turbina je potrebna za  gasovod Sjeverni tok 1.

Oko 1.800 gigavat časova (GWh) – to je količina gasa koju Rusija može dnevno da ispumpa gasovodom. Međutim, samo oko 350 GWh trenutno stiže u Njemačku svakog dana. Ruski predsjednik Vladimir Putin odgovornost za to prebacuje na nedostatak gasnih turbina, a njemačka vlada smatra da je smanjivanje isporuke politički motivisano.

Rusija bi mogla da isporučuje bez ograničenja

Prema riječima kancelara, ništa ne stoji na putu transportu gasne turbine u Rusiju. „Osim što ruski kupci moraju da kažu da žele turbinu i da daju potrebne podatke za carinski transport u Rusiju.” Šolc naglašava da Gasprom u svakom trenutku može da ispuni svoje obaveze isporuke Evropi bez ograničenja.

Politička izjava. U stvari, savezna vlada sumnja da će Rusija ponovo potpuno otvoriti slavinu za gas. I pod velikim pritiskom se traže alternative. Njemačke elektrane na ugalj koje su zatvorene ili planirane za gašenje, sada mogu ponovo da budu puštene u rad na do devet mjeseci. Tako bi se gasne elektrane isključile iz mreže, koje trenutno proizvode oko deset odsto električne energije u Njemačkoj.

Globalna trka za ugljem

Kancelar Olaf Šolc govori o „hitnoj mjeri za ograničeni vremenski period koja ne bi trebalo da bude na štetu naših klimatskih ciljeva”. Njemačka zapravo želi da ukine proizvodnju električne energije na ugalj najkasnije do 2038. Ono što nam se ne smije desiti je da skliznemo u globalnu renesansu fosilnih goriva i posebno uglja”, upozorava kancelar.

Kada se pogledaju podaci, međutim, globalno izgleda upravo tako. Nikada više uglja nije upotrijebljeno za proizvodnju električne energije nego prošle godine. Prema proračunima Međunarodne agencije za energetiku (IEA), 2022. godine moglo bi da se proizvede više uglja nego ikada ranije – a to važi i za naredne godine.

Zabrana uvoza ruskog uglja

Udruženje uvoznika uglja (VDKi) sa sjedištem u Berlinu pretpostavlja da će potražnja za kamenim ugljem od septembra u Njemačkoj značajno porasti. „Ove zime sigurno ćemo uvesti više od 30 miliona tona kamenog uglja za termoelektrane”, kaže član odbora VDKi Aleksandar Bete. To bi bilo jedanaest odsto više nego 2021. godine.

Do sada je 50 odsto uglja uvoženo iz Rusije. No, s tim je uskoro gotovo. EU je 9. aprila sankcionisala Rusiju zabranom kupovine i uvoza uglja i nafte. Prethodno zaključeni ugovori mogu i dalje da se sprovode. Sa naftom do kraja decembra, a ugalj se može isporučivati i istovarati još samo do 10. avgusta.

Dovoljno novih dobavljača

Pronalaženje zamjene nije problem, kažu njemački uvoznici uglja. Ima dovoljno dobavljača u Južnoj Africi, Australiji, SAD, Kolumbiji i Indoneziji, kaže Aleksandar Bete. Pošto ugalj ima različite osobine i kvalitete u zavisnosti od zemlje porijekla, mora se vidjeti koja je mješavina najbolja za elektrane. „Testovi su već u toku.”

Bete ističe da bi moglo da „zaškripi” kada je riječ o transportu i doći do uskih grla u međunarodnim lukama. Osim toga, otprilike dvije trećine ukupnog uvoza uglja u Njemačku transportuje se brodovima unutrašnjim plovnim putevima preko Rajne do elektrana. Međutim, u ovom trenutku vodostaj je toliko nizak da brodovi mogu ploviti samo sa 30 do 40 odsto svog utovarnog kapaciteta. „Onda vam treba tri do četiri puta veći transportni kapacitet”, ističe Bete.

Maksimalne cijene kamenog uglja

Cijene kamenog uglja takođe postaju sve veće. Početkom 2021. tona je još uvijek bila dostupna na svjetskom tržištu po cijeni od 64 američka dolara. Cijena se trenutno kreće ka 400 američkih dolara za jednu tonu. U svijetu je prošle godine iskopano oko 7,4 milijarde tona kamenog uglja, od čega skoro polovina u Kini. Zemlje proizvođači same troše ogroman udio, samo jedna milijarda tona dostupna je na svjetskom tržištu.

Za operatere elektrana koje su povučene iz pogona, ponovno pokretanje se isplati uprkos visokim cijenama uglja, jer su i cijene struje skočile. No, mnoge elektrane ne mogu da se ponovo aktiviraju jer zbog starosti više ne bi mogle da rade neprekidno.

Ali, ne bi trebalo da se samo elektrane na ugalj vrate na mrežu. Vlada Njemačke priprema za početak oktobra i uredbu za ponovno pokretanje elektrana na lignit koje su već ugašene.

To važi i za elektranu Jenšvalde u Brandenburgu, koja sa dva bloka može da snabdijeva strujom koliko i nuklearna centrala. Problem: stari blokovi nisu u skladu sa propisima o izduvnim gasovima, a s obzirom na gašenje, operater nije smatrao da je potrebno da ih naknadno ugradi. Osim toga, postoji nedostatak kadrova. Radnici su odavno raspoređeni na druga radna mjesta, prenosi DW.

Pomenuti njuemački medij piše i da je ta zemlja pred recesijom.

Njemačka na pragu recesije?

Sve više podataka iz privrede svjedoči o tome da se ekonomija u Njemačkoj nalazi u opadanju. Taj trend bi mogao da se pojača u zavisnosti od toga koliko će teška biti zima.

Peti put uzastopce je njemačka industrija dobila manje narudžbina nego u prethodnom mjesecu. U junu je razlika bila 0,4 odsto u odnosu na maj. Na prvi pogled to ne izgleda kao veliki pad, ali u drugom tromjesečju se nakupilo 5,6 odsto manje posla. Vodeći ekonom velike njemačke bankarske kuće Komercbank, Jerg Kremer kaže da se doduše u vrijeme pandemijskog prekida dostavljačkih lanaca nakupilo dosta zaostalih narudžbina, ali i da one neće spriječiti predstojeće probleme u industrijskoj proizvodnji. „Opasnost od recesije raste”, kaže on.

S tim računaju i drugi ekonomisti. Formalno, ekonomska recesija se konstatuje kada u dva tromjesečja zaredom ekonomija zemlje opada. Krizu očekuje i Dekabank. „Moglo bi da se desi, da se recesija produži sa četvrtog tromjesečja ove godine na drugo tromjesečje sljedeće“, kaže ekonomski stručnjak za rast Andreas Šojerle. Međutim, opadanje broja naručenih roba, poslova i usluga samo je jedan od znakova sve teže ekonomske situacije. Ima više razloga za slabljenje ekonomije.

Inflacija proždire kupovnu moć

Visoka stopa inflacije slabi kupovnu moć potrošača: „Građani sebi više ne mogu da priušte tako puno i možda i ne žele više da troše“, kaže Šojerle. Oni ne znaju koji će troškovi još da ih snađu zbog rasta cijena energenata u ratu, naročito gasa. Indeks potrošačke klime pokazuje da raspoloženje za potrošnju u Njemačkoj krajem jula i dalje opada.

Sa druge strane i svjetska privreda je oslabila. To se odnosi prije svega na Sjedinjene Američke Države kao jedno od najvažnijih tržišta za njemačku industriju. Pošto je američka inflacija uznapredovala, tamošnja centralna banka brže uvodi protivmjere od Evropske centralne banke.

Osim toga, nesigurnost u snabdijevanju gasom tišti i privrednike. „Vjerovatno neće biti velikih restrikcija naredne zime“, smatra Šojerle. Ali dodaje da će preduzeća najvjerovatnije štediti energiju, pa će manje proizvoditi nego što bi to inače bio slučaj.

Povrh svega ovoga niko ne zna koliko snažan će biti povratak pandemije naredne zime. Privreda je pogođena povećanim odsustvom radne snage zbog bolovanja. Zatvaranja se vjerovatno u Njemačkoj više neće dešavati, smatra Šojerle, ali dodaje da se mora sa tim računati da će Kina privremeno zatvarati neko gradove ili luke. Ovog proljeća se moglo vidjeti kakve posljedice takva zatvaranja imaju za lance isporuke.

Strah od nestašice gasa paralizuje preduzeća

Ukupno uzevši, opada optimizam preduzetnika. Indeks poslovnog raspoloženja pokazuje da se situacija sa potražnjom u julu pogoršala u odnosu na juni. A ispitivači mnjenja u ekonomskoj sferi uvijek propituju i ekonomska očekivanja preduzetnika. Ona su za narednih šest mjeseci znatno opala. Jerg Kremer, koji radi za Komercbank kaže da se taj smanjeni nivo očekivanja pojavljuje u ekonomskoj krizi i odražava „vrlo realne rizike”. On dodaje: „Naposlijetku, Putin se igra ventilom za gas, i tako podstiče strah od krize”. Kremer smatra da ruski predsjednik na taj način želi da izmrcvari njemačku javnost: „Taj rat živaca u vezi sa gasom utiče na nesigurnost preduzeća koja onda postaju oprezna prilikom naručivanja.”

Čuje se i argument da bi mušterije mogle da storniraju narudžbine ili da ih odgode. Time bi se postepeno mogla potrošiti velika rezerva nagomilanih narudžbina iz pandemijskih vremena.

Recesija je dakle skoro neminovna. Ali ona ne bi smjela biti tako velika i duboka kao za vrijeme svjetske finansijske krize ili tokom prvih mjeseci korone. „Njemačka privreda bi mogla da opadne najviše za oko 0,4 odsto”, procjenjuje Šojerle. Ali ni oporavak nakon toga neće biti tako snažan. Jer, problem nedovoljne snabdjevenosti gasom ostaje. I u zimu naredne godine može se računati sa većim opterećenjem. A to bi moglo dijelove njemačke industrije ponutkati da neke svoje pogone premjeste u inostranstvo, tamo gdje je energija jeftinija i stoji na raspolaganju. Trenutne poteškoće mogu dovesti i do dugoročnih strukturnih promjena u privredi.