Uh, što volimo granice Bosne: Kad se Hrvati i Srbi tuku, Bošnjaci dobiju batina

Uh, što volimo granice Bosne: Kad se Hrvati i Srbi tuku, Bošnjaci dobiju batina

 

Što su lijepe granice! Pogotovo one BiH. Da nema granica, nikada ne bismo znali da iza njih postoji nešto novo što tek treba otkriti.

Nema ništa ljepše od granica prapostojbine ilirskog buntovnika Batona, koji je 6. godine p.n.e. dizao ustanke protiv Rimljana, a nakon što je zarobljen i upitan za razloge pobune, poručio je: “Umjesto pastira poslali ste vukove da čuvaju vaše stado!” Iskazujemo svoj ganutljivi mistički patriotizam nad Batonovim ustanicima, prvim bosanskim patriotima.

Ženama i djeci koji su, shvativši da će izgubiti bitku protiv Rimljana, skakali u vatru gorućeg sna o slobodi, i njihovim muževima i očevima koji su se na bosanskom tlu boli mačevima pred zapanjenim i šokiranim Latinima. Slično se dogodilo 80 godina poslije, ali taj događaj bilježi svjetska historija kao univerzalni primjer jevrejskog otpora, dok je bosansko-ilirski primjer ostao potpuno anoniman. Riječ je o rimskoj opsadi tvrđave Masada 73. godine n.e., građevini koju je dao sagraditi Herod I Veliki, a ustanici su također izabrali da se radije sami ubiju nego da to zadovoljstvo prepuste Rimljanima.

Nešto slično i prkosno izjavio je prije 20 godina čečenski ustanik: “Iako trajalo samo dan, ili samo sat, radije ćemo živjeti i umrijeti kao pijetlovi, nego živjeti i umrijeti kao kokoši.” Prvom od Rusa zarobljenom tenku čečenski borci dali su ime “Bosna”. Učinili su to inspirirani hrabrom borbom i otporom Armije RBiH pred mnogostruko jačim neprijateljem. Ni taj događaj ne bilježi svjetska historija, njega tek po kuloarima prepričavaju umirovljeni borci Armije RBiH.

U Pakistanu će se po njegovom imenu uskoro nazvati škola, a u Turskoj se odavno imenom Alije Izetbegovića nazivaju trgovi, ulice, restorani, škole, mostovi… Po Mostaru se nazivaju firme, dućani, lijekovi, časopisi… O Sarajevu da ne govorimo. Turci plaču kada im spomenete Bosnu i hrabru borbu Bošnjaka tokom odbrambenog rata devedesetih, a divljenje iskazuju i Evropljani koji hrpimice posjećuju sarajevski “Tunel spasa”.

Iako se bh. historija “na razmeđima” uporno ponavlja, mi o našim veličinama malo znamo, više se slave u drugim zemljama. Ili nam nije stalo ili je u javnosti nametnuto da se svaka priča o genezi, prauzroku, porodičnom stablu svodi na priču o buđenju etnonacionalnog fašizma.

Capture

O bh. granicama, koje mi žarko volimo baš ovakve kakve su danas, voli se patetično reći: “Brišimo granice, svi smo mi jedno.” I u tome prednjače oni koji bi sve u BiH internacionalizirali: od stećaka do književne nagrade. Bilo bi to plaho lijepo kada pritom ne bi srpski državnici po BiH otvarali škole koje se zovu “Srbija”. U pratnji Milorada Dodika učinio je to Boris Tadić 2009. godine na Palama, a ponovilo se i 2016. godine kod Bosanskog Šamca s Aleksandrom Vučićem.

Bilo bi plaho lijepo da brišemo granice kada se u Novom Pazaru ne bi otvarale škole “Sveti Sava”, kada bi tamo postojala škola “Bosna”. No, ne postoji niti će postojati jer Srbi ne žele da Bošnjaci kojim slučajem pomisle da je Sandžak nekada zaista bio dio Bosne. Ili, još bolje, neka se otvori škola “Alija Izetbegović” nadomak Beograda, a da prst u oko Srbima bude još veći, neka je otvori turski premijer Ahmet Davutoğlu, koji je za Aliju rekao da je “najveći državnik 20. stoljeća”. No, ni to se neće dogoditi jer ni Turcima ni Bošnjacima ne pada na pamet da polažu svoje šape na tuđu zemlju.

Ni Hrvati ne žele da se priča o višestoljetnom dijelu hrvatske historije koju su obilježili Bošnjaci, koji su u tu zemlju dolazili s osmanskom upravom. Brižljivo je prešućeno, izbrisano, do temelja porušeno sve što bi moglo ličiti na ostatke muslimanske prisutnosti u Srbiji i Hrvatskoj.

Dok u Hrvatskoj, dolaskom nove HDZ-ovske vlasti, i Srbiji, koju vode umiveni radikali, buja novoprobuđeni nacionalizam, treba nakon punog uzdaha reći: “Uh, što volimo granice Bosne!” No, da bi se nešto probudilo, trebalo je spavati. Neko je mislio da je tokom 45 godina vladavine komunista srpski i hrvatski nacionalizam ispario pod pritiskom komunističkog ideološkog ispiranja mozga.

Nije, samo je spavao i isplivao 90-tih kada se odjednom ponovo mahalo fašističkim simbolima koje je prezreo čitav civilizirani svijet. Zatim je ponovo zakratko spavao i ponovo se probudio pa mnogi s pravom ovaj trenutak prepoznaju kao reprizu 1990. godine. Pritom neko ponovo želi uniziti, poniziti, zataškati i protjerati one ličnosti koje Bošnjaci prepoznaju kao svoje veličine. Doduše, njihov značaj Bošnjaci ponekad u detaljima idealiziraju, ali to ga ne umanjuje.

Dok buja hrvatski i srpski nacionalizam, mi se bavimo žutotiskaškim prepucavanjima, tražimo utvare gdje ih nema, dopuštamo da se vodeća bošnjačka stranka etiketira kao zajednica “radikala”, iako ni s radikalizmom ni s nacionalizmom, kakvog ga prepoznajemo u Hrvatskoj i Srbiji, nema i ne bi trebala imati veze.

A bh. historija, koja se uporno ponavlja od Batona naovamo, naučila nas je: Kada se Hrvati i Srbi tuku, Bošnjaci dobiju batina.

Filip Mursel BEGOVIĆ

(Faktor.ba/Magazin STAV, mb)

Previous Jedini javni lunarni sat na svijetu: Do tačnog vremena preko 76 basamaka (FOTO)
Next ZAŠTO VUČIĆ NE DA ŠEŠELJA? Ako padne Šešelj u Hagu, padaju Vučić i Nikolić

You might also like

RIJEČ

Zaokret njemačko-austrijske politike prema Balkanu: Sarajevo centar, Beograd usputna stanica

Posljednjih dana i sedmica Bosnu i Hercegovinu i Balkan posjećuju brojni EU zvaničnici, kao i vodeće političke ličnosti Njemačke te Austrije. Tako je njemačka ministrica vanjskih poslova  Annalena Baerbock svoju

RIJEČ

Otvoreno pismo šefu Misije OSCE-a u BiH povodom njegove izjave da odustanemo od revizije Tužbe: IDITE JEVREJIMA I TRAŽITE OD NJIH DA NE SPOMINJU HOLOKAUST!

Javljamo vam se u ime naše grupe ‘Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH’ koja broji skoro 65,000 članova- građana BiH različite etničke pripadnosti. Povod našeg javljanja je vaša više

RIJEČ

Bajrović: Čović od Trojke traži ono što je Armija RBiH vojno porazila!

Potpredsjednik Američko-evropske alijanse Reuf Bajrović u intervjuu za portal Radosarajevo.ba analizira posljednja dešavanja na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Stavljajući ih u širi kontekst, ukazuje na njihove moguće negativne reperkusije na