Oko 10. marta 1391. godine umro je prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić.
Kao ban bio je na bosanskom prijestolju od 1353-1377, dok je kraljevao u periodu 1377-1391. U njegovo vrijeme Bosna je bila na vrhuncu svoje moći.
Godine 1377. Tvrtko I je krunisan za prvog kralja Bosne te susjednih naroda i zemalja.
Kako ističe historičarka N. Klaić: ipak se Tvrtkova Bosna mogla pohvaliti da je najzad njezin najveći sin nosio na glavi nekoliko kruna!
U historijskoj literaturi ne postoji jedinstveno mišljenje o mjestu krunisanja kralja Tvrtka.
P. Anđelić, razmatrajući sve poznate podatke o Milima, postavlja tezu da kao snažan politički i kultni centar (u obližnjim Moštrama nalazilo se sjedište bosanskih krstjana), uz idealan geografski položaj, Mile postaju i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva. Stoga, uz razmatranje svih političkih i crkvenih prilika, kao i na bazi spomenutih arheoloških otkrića (Anđelić, 238-239), te studija sfragistike i numizmatike, u najnovije vrijeme je iznesena teza da “mitropolit manastira Mileševo i njegovi monasi”, kako se navodi kod Orbinija, koji su okrunili Tvrtka I, mogu biti samo “pravi gospodin episkop Crkve bosanske i bosanski krstjani” (Lovrenović, 1999, 235).
Kao što vidimo, mjesto Mili izuzetno je značajno u bosanskoj historiji i predstavlja središte bosanske države, posebno u 14. vijeku. Uz obližnje Moštre i Bosniće taj je prostor u srednjem vijeku najvjerovatnije nazivan Bosna.
Prvi put se spominju u povelji Bele IV iz 1244. godine kao posjed Bosanske biskupije.
Jedan od bosanskih dokumenata u kojima se pominje ovo mjesto je i onaj iz 1354. godine. Ban Tvrtko i njegova mati su posebnom poveljom, izdatoj u Milima, potvrdili knezu Vlatku Vukosaviću sve posjede koje je držao za vrijeme bana Stjepana.
–I kda bi stank na Mileh vse zemle Bosne i Dolnih krai i Zagori i Hlmske zemle!prisegla e bana mati i ne sin gospodinban Tvrtko, dumanadesete dobrih Bošnan… – piše dijak Dražeslav 1354.
– U Milima, pored prvog bosanskog kralja Tvtka I., pokopan je i njegov stric ban Stjepan II Kotromanić. Jedan od najistaknutijih predmeta pronađenih na Milima je kraljevski plašt otkriven prilikom prvih arheoloških istraživanja i otkrića kraljevske grobnice 1909. godine. Prošiven zlatnim nitima, plašt je nosio grb dinastije Kotromanića i pokrivao je grobnicu prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića (1377. – 1391.).
Nažalost, sudbina kraljevskog stećka još uvijek je nepoznata javnosti.
-Za vrijeme Tvrtkovog vladanja kovan je prvi bosanski zlatni novac. Radi se o tzv. jubilarnom zlatniku koji je, vjerovatno, iskovan u čast njegovog krunisanja. Zbog svoje veličine i ljepote zauzimao je posebno mjesto u evropskoj srednjovjekovnoj numizmatici.
Hiža u Milama, Mak Didar
Djedovska tu hiža bi stvorena
Krepča da krepost
U srcima
Ostane
Pa neka je zato vazda otvorena
Za doste drage
I velikane
Srčane
Za sve pod nebom dobre ljude
I za sve dobre
Bošnjane
Za sve vojnike u velikoj vojni
Što vojuje se
Protiv
Vojne
I raznih drugih golemih zala
I inih silnih
I sitnih
Zlica
Za sve one što u vijeku bježe
Iz svoje hiže
Koja im se
Ožeže
Iz širokog ognjenog kruga
U kojima zapaljene
Lomače
Leže
Ispod visokih krvnikovih vješala
I križnih
I kužnih
Za sve one koji se opekoše
Jer k suncu dalekom
I velikom
Teže
Za sve one što pravu riječ
U pravi čas
Rekoše
I na stazi krvavog ishoda
Što ruku im
Otsjekoše
Za riječ da hljeb je hljeb
Da vino je vino
A voda da je
Voda
Za one kojima su meso smudili
I ognjenim pečatom
Čist obraz
Žigosali
Oni koji se vazda pozivaju
Ne samo na zakone zakonika
Nego i na zakone
Milosti
Božije
Za one kojima su jedini jezik
U grlu iščupali
Jer datu riječ
Nijesu
Odali
Za one koji su bez suda osuđeni
Da umru na repovima konja
Između dva crna klika
Dvojice crnih
Konjika
Neka je ova djedovska kuća
Vazda i širom
Otvorena
Za one koje su sa svetih oltara
Provanse i Lombardije
Zare i Rasije
I Arkadije
Proklinjali
U omami teškog tamjana
U bornome zboru
Krstova i
Mačeva
U tome gorkome koru
Riječi od Kuzme
I od Damjana
Za one koji su trikleto kleli
Jer još ih nisu
U svome mlinu
Samljeli
Neka je djedovska velika kuća
Uvijek i širom
Otvorena
Za one koji nikada ne mare
Za starostavne
Ni za nove
Care
Koji ne mare za kralje
Niti za bane
Ni bojare
Za njihova moćna blaga
Za dukate zlate
Za dinare
Za te
Zle
Pare
Neka je otvorena za sve ljude
Što mitnice ne minu
Al mitničare
Ne mite
Nego ih uvijek jasno i javno
I ruže
I kude
Neka su vrata djedovske hiže
Širom otvorena
Za one što na mučnom ročištu
Znaju za riječ
Blagu i
Čistu
Za riječi koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
Što su nam
Bliže
Za one hude što život bez jala žive
A život im se
Povazdan
Ruga
Neka je otvorena za neznanog brata
I neznanog
Druga
Za one koji u tmici svoje tamnice
U čami svog čamovog tijela
Zbog toga pate
Žudeći da slovo ono bude
Za svekolike
Ljude
Da se svi oni konačno
Sa tim slovom
Zbrate
Neka je djedovska hiža
Širom otvorena
Posvunoć i
Povazdan
Za onog što davno je već pošao
I sada po tmuši gazi
Veoma trudan
Iz daleka
Al zna da stići će jednom budan
Tamo gdje
Nekto ga
Čeka
Neka je zato djedovska hiža
Otvorena
Širom
A ako li kto ta vrata kreposti
U sebeljublju svom
Nenadno
Zatvori
Neka se hiža djedovska do temelja
Sori i sruši
U mojoj
Duši
U obor čađavi neka se obori
Neka se u gar goli
I pepeo crni
Neka se
U veliko ništa
Neka se
Satvori
Neka se u njoj
Kao u satanskom logu
Izlegu skorpije i zmije
(Oprostite svi vi
koji ste kleti i prokleti
Na ovoj kletvi kletvenika
Ali hiža djedovska
Bez milog gosta i dosta
Hiža moja ni hiža tvoja
Nit hiža djedovska više nije)
