Umjetnica Smirna Kulenović: „Želim pokušati vratiti život na mjesto gdje su mnogi naši voljeni izgubili živote”

Umjetnica Smirna Kulenović: „Želim pokušati vratiti život na mjesto gdje su mnogi naši voljeni izgubili živote”

Ožiljci na zgradama i ljudima, ali i pustoš nakon razaranja koje je prije trideset godina donio rat na prostoru bivše Jugoslavije, i danas su jedan od najupadljivijih elemenata u mozaiku Bosne i Hercegovine.

U napuštenim ratnim rovovima na brdu Zlatište nadomak Sarajeva, sa kojeg se glavni grad vidi kao na dlanu, ovog proljeća će iznići novi život – hiljadu stabljika ljekovitog nevena, biljke koja pomaže zarastanje rana.

Zasadiće ih žene iz Bosne, plan je mlade sarajevske umjetnice Smirne Kulenović, koju od Londona preko Stokholma do Skoplja već poznaju po smjelim radovima, u kojima se, između ostalog, bavi društvenom i individualnom traumom, ali i vezom između ljudi i prirode.

„Želim pokušati vratiti život na mjesto gdje su mnogi naši voljeni izgubili živote”, kaže.

Rovovi, gdje je sa mamom i bakom ovog marta već se posadila prve sjemenke nevena, mjesto su na kojem je „moj djed čitav rat kao volonter provodio noći”, na pet minuta hoda od porodične kuće u kojoj su proživjeli opsadu Sarajeva.

Sjetva nade

U jeku Vijetnamskog rata krajem šezdesetih godina 20. vijeka, frontmen Bitlsa Džon Lenon i njegova supruga Joko Ono razaslali su pošiljke sa po dva žira svjetskim liderima, uz molbu da ih posade kao doprinos miru u svijetu, nazivajući ih „sjemenjem nade”.

Smirna Kulenović ovih dana poziva stotinak svojih komšinica da joj se pridruže u maloj, lokalnoj sjetvi nade, ali i u želji da zajedno iskažu žensku snagu.

„Klasična slika koju svijet ima o ratu u Bosni je uplakana majka ili silovana žena – dakle, žena kao žrtva”, podsjeća.

„Ja ih želim prikazati kao žene sa prve linije odbrane, koje jesu izgubile brata, muža ili drugog muškog člana porodice, ali su konačno spremne da se ne stavljaju u poziciju žrtve, već da budu te koje će samima sebi, ali i čitavom društvu, pružiti nadu da se nasilje neće ponoviti”.

Šestog aprila – na datum koji za historiju Sarajeva ima dvostruku simboliku, kao Dan oslobođenja u Drugom svjetskom ratu, ali i početak opsade grada koja je 1992. godine, stotinu žena će, uz poštovanje epidemioloških mjera, saditi neven duž nekadašnje linije fronta.

„Odlučila sam se za neven, jer je to prije svega medicinska biljka, koja ima ljekovito dejstvo kako za čovjeka, tako i za samo tlo u kojem raste”, objašnjava Kulenović.

Na master studijama koje upravo završava u Austriji, Kulenović se bavi i proučavanjem načina na koje biljke komuniciraju sa čovjekom.

„Samo jedan neven čini promjenu za tlo, a ne mogu ni da zamislim šta će tek učiniti hiljadu nevena koje skupa planiramo zasaditi”.

Rovovi na Zlatištu su između 1992. i 1995. godine, za vrieme opsade Sarajeva, bili na liniji razgraničenja između Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine (RBiH) i snaga vojske Republike srpske na čelu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem.

Kulenović kaže da ove predJele, u predratnom Sarajevu česta okupljališta za porodične piknike, poslIJe rata „niko nije pokušao oživiti, iako su deminirani”,

Mnogi i danas izbJegavaju rovove gdJe se tokom trogodišnjeg sukoba ginulo i pucalo, kaže.

Sa Zlatišta danas puca samo pogled na grad.

„Ljudi iz lokalnih naselja dovode stoku na ispašu”, a ponekad tinejdžeri traže zaklon od pogleda odraslih, kaže.

Turisti, međutim, dolaze.

„Turisti mogu puno lakše doći na tu lokaciju i posmatrati grad bez nekih osjećaja, za razliku od onih koji su prošli rat”, smatra umJetnica.

Ona se nada da će posađeni neven pomoći mJeštanima da izvidaju duševne rane.

„Mislim da je ovo prilika za samoizliječenje i vlastiti prolazak kroz traumatična sjećanja koja nas vežu za taj prostor”, kaže.

Sadnja, koju je već obavila sa majkom i bakom, već se pokazala lJekovitom, dodaje.

„Vidjela sam i koliko je za njih dvije to bilo oslobađajuće, jer i one su se plašile doći ponovo, suočiti se sa tom lokacijom i sjetiti se nasilja”.

MJesto ratnog dJetinjstva

Za Smirnu je naselje Vranjače nadomak Zlatišta, duboko povezano sa dJetinjstvom.

„Jedno od mojih prvih sjećanja je moj djed kako se ujutro vraća sa rovova promrzao i umoran”, kaže.

Rođena je decembra 1993. godine, ali joj u svim dokumentima stoji 1994.

„Te [1993] godine je puno institucija izgorilo, pa su djecu upisali u knjige sljedeće godine”, objašnjava.

Zlatište pamti i po piknicima sa bakom.

„Penjale smo se na brdo i gledale na grad – to je istovremeno jedno od najtužnijih i jedno od najljepših mJesta sa kojih možete gledati na čitavo Sarajevo”, kaže.

„Sjećam se da smo na dekicama jele ručak kraj rovova i meni to kao dijetetu nije bilo.

„Biljke umiju zbližavati ljude”

Kulenović se i ranije bavila odnosom između ljudi, rata, prostora i biljaka.

sarajevo dobre kote

Ona je u Sarajevu 2015. godine pokrenula projekat uređivanja malih, ušuškanih i napuštenih gradskih površina, „Dobre kote”.

„Bila su izgranatatirana i uništena na druge načine tokom rata, a vremenom su postala tamna mjesta našeg grada o kojima niko nije brinuo”, objašnjava.

Samo su rijetki zalazili u ove dijelove grada, pa su u gradskom slengu prozvane „dobre kote” – mjesto gdje možeš da uradiš nešto nedozvoljeno i da te niko ne vidi.

„Ideja se rodila prije svega iz lične želje da repariram ove lokacije, gdje se nije dešavalo ništa sem tih sporadičnih noćnih okupljanja”, kaže Kulenović.

Tako je na desetak „dobrih kota” u Sarajevu niklo nekoliko urbanih bašta, igrališta i murala.

Smirni je posebno draga „baštica u naselju Marijin dvor, koja se 1993. koristila kao urbana bašta, jer su ljudi imali potrebu uzgajati hranu”.

Prvo su je očistili od smeća, a onda su „počeli graditi zajednički prostor za druženje stanara i stanarki i saditi biljke”.

„Sadnja je važna, ne samo jer nam daje mogućnost uzgajanja organske hrane, već zato što stvara osjećaj društvene povezanosti koji nam svima toliko fali”, kaže Kulenović.

Primjećuje da su „biljke odlična strategija pomirenja jer će se ljudi bez pretjerane polemike složiti da je dobro saditi”.

„One umiju učiniti da se komšije ponovo počnu družiti i da osjete zajedništvo bez obzira na naciju ili religiju”, kaže.

Izvor: BBC

Previous Naša mlada plivačica Lana Pudar ispunila A-olimpijsku normu
Next Pehar ugovore za nabavku vakcina trebao potpisati danas - zašto nije?

You might also like

BAŠTINA

Decenija Art kuće sevdaha: Nominacija sevdalinke za listu UNESCO-a najvažniji zadatak

   Bosanskohercegovačka narodna pjesma – sevdalinka u posljednjih deset godina dobila je mjesto koje zaslužuje zahvaljujući Art kući sevdaha, a kao vrhunac toga bilo bi i njeno uvrštavanje na listu

KULTURA I UMJETNOST

11. jula u Konjicu: Izložba akademskog umjetnika Adisa Lukača “Šahid-Svjedok”

Na 28. godišnjicu genocida u Srebrenici, Narodni univerzitet Konjic će u utorak 11. jula 2023. godine s početkom u 20 sati, predstaviti izložbu “Šahid-Svjedok”  bosanskohercegovačkog umjetnika, akademskog skulptora i slikara

ŽIVOT

Dr. Mersiha Avdić-Saračević, ekspertica s diplomom Harvarda: napustila je New York i Kuvajt da bi liječila ljude u Sarajevu

Imala je otvorena vrata brojnih stomatoloških ordinacija diljem Evrope i svijeta, ali je čvrsto odlučila raditi i živjeti u Bosni i Hercegovini Dok rijeke mladih i obrazovanih, nažalost, svakodnevno odlaze