Uspon Bosne pod Kotromanićima: i komšije pod bosanskom krunom!

Uspon Bosne pod Kotromanićima: i komšije pod bosanskom krunom!

.. Da je pako ta obitelj bila prava bosanska, sam nam Tvrtko svjedoči u povelji danom Dubrovčanim na 9. Trav. 1387. pišući ‘jere od starijeh vremena od kojih nije pametara vazda jest bila srčana ljubav, prava dobra volja, krjepn mjer, i tvrda prijazan megju pri visokoga i uzmnožnoga g. Stefana Tvrtka… i njegovijeh prjegnjeh, a navlašno dobroga uspomenitija g. Stefana bana i g. Vladislava roditelja njegova, gospoda plemenita bosanska.

Luduju dakle Magjaroni kad vele da je Stjepan Magjar, i od Magjara za bana Bošnjacim postavljen.

Za ženu imao je Doroteu kćer Stražimira Aleksandrovića brata Ivana Šišmana posljednjeg kralja bugarskog. U povelji danoj Dubrovčanima na 10. Trav. 1378. ne samo ju Tvrtko spominje, nego i s majkom Jelinom poredi.

Po smrti bana Stjepana, zasjede bosansku bansku stolicu, i sviestno poče vladati, al ga do malo Ugri smetoše. Oni uvjek su tražili Bosnu podjarmiti, negledajuć na prevare, lukavštine, potvorke, i licumierstva.

Stavljamo u kratko, što Orbini piše o njihovoj namjeri o banu Stjepanu i izvedenju s Tvrtkom obširno-Stjepan ban bosanski – piše Orbini – osvoji Humsku zemlju. – Pod tom izlikom Stjepan Dušan stupi u Bosnu, tobože da mu tu zemlju otme, i povede 30, 000 konjanika, i 30,000 pješaka – silu strahovitu – te poče Bosnu nemilo harati i plieniti, nepraštajuć nit dvoru banovu, koj se bijaše odbio u planine da Dušana dočeka.

Vlada Dubrovačka i Mletačka htjedoše posredovati, ali bez koristi!

Dušan je zahtjevao da mu ban dade Humsku zemlju, – i priplemenitu Jelisavu kćer od 13 godina, oli bar nju samu; a ban ništa nije dao – tako mu je silu prezirao!

– Dušan se vrati u Srbiju preko Dubrovnika, u Bosni ništa neopravivši.

– Mati ugarskog kralja Ludovika čuvši za izvanrednu mudrost i ljepotu kćeri banove, zamoli bana da joj ju u dvor dade a da će je ona kao vlastitu kćer držati; to ban odbije; što ona videći, dodje u Usoru, i poruči po bana, te ga najiskrenije za istu milost zamoli, obečajući i kuneći mu se da će ju ona najsjajnije udati, kao što se dolikuje tako izvanrednom stvoru ‘promettendo, e giurando di maritarla nobilissimamente, come gia conveniva un par suo.’

– Poslie duljeg oklievanja, ban joj želju ispuni, i ona krasnu Jelisavu odvede. – Tri godine poslie, umre žena Ludovikova, i on vjenča liepu Jelisavu. – Tad poruči da mu ban punac dodje na veselje, i taj se zaputi, ali na putu umre (što je bilo za Bosnu velika sreća, jer da bude umro u Ugarskoj, ostala bi Bosna u tisuću zamršajah!)

Nasliedi mu ban Stjepan Tvrtko – sliedi Orbini – te i ovoga Ludovik pozove, da se sa stričevkom razveseli. Tvrtko s odličnom pratnjom dodje, i bude sjajno dočekan, te po provedenom veselju dade naredbu, i htjede se u Bosnu povratiti, nu iznenada Ludovik čini mu navjestiti da je on njegov sužanj, i da ga pustiti neće, dok mu vjernost neobeća, i bar – Ercegovinu na vieke neustupi ‘Tvrtko fece metter in ordine cose sue per tornare in Bosna, ma Lodovico lo ritenne contro la sua aspettasione, facendo gli intendere : che non lo volea lasciar andar sin tanto che non gli restituiva il contado di Chelmo.’

Onda doznajemo opaku namjeru, koju su imali Ugri prot banu Stjepanu, a izveli prot banu Stjepanu Tvrtku; nu se je baš namjerila kosa na brus!

– Tvrtko sve obeća i povrati se u Bosnu, , pa znajući da nasilje pravo nedaje, poče tražiti kako će odreći ono što je usilovan obećao. – Narodne izdajice taku stvar poznadu i Ludoviku jave, a taj opet na prijateljsku Tvrtka pozove.

Tvrtko podje, a mjesto sebe u Bosni ostavi svoju majku; al dok je on u Ugarskoj boravio, Ugri podgovore, i prevrat u Bosni učini se. Majka njegova bude u Dubrovnik zatjerana, on zbačen, a brat mu Vuk mjesto njega stavljen.

– Ludovik drži Tvrtka, pomoć mu obećaje, al pod ugovor da mu vjeran bude; Tvrtko – lukavo – ne samo to obećaje, nego se još nestidi i kod vlade mletačke njega ‘svojim gospodarom’ prozvati.

– Pomoć uzme, i stupi u Bosnu, a ondje pokupi svoje privrženike, brata potjera, protivnike njeke poubija a njeke zatvori u tamnice, te slavodobitan na priestolje zasjedne.

Pokorivši tako svoje neprijatelje, Tvrtko svečano odkaza ono što je usilovan Ludoviku obećao, pa jer mu brat Vuk – … – bijaše u Dubrovnik pobjegao, on se diže prot njemu u potjeru. Vuk pobježe k Ludoviku, i cielu mu stvar priobći.

Ludovik piše pisma najoštrija, i najstrožije Tvrtku naredjuje da vjeran bude, polu banovine bratu Vuku dade, i svoje obećanje točno ispuni, nu Tvrtko sve take naredbe prezire i gazi.

Ludovik i Vuk pišu Papi, Tvrtka najgadnije ozloglasuju i mole da ga on svojom vlašću na posluh primora, nu Tvrtko štuje S. Oca kao glavu crkve, al ne priznaje da ima vlast njega, njegovu kraljevinu, i narod tudjinu Magjaru na milost i nemilost pridati.

– Srdit Ludovik šalje prot njemu vojsku silovitu, i pred njom Nikolu Kontu, al Tvrtko pokupi hrabre Bošnjake; sjeti ih na ponos narodni, udari na Magjare, sve izsječe, i samo ih se malo biegom spasi, a tako riečju, i činom odkaza ono što je usilovan obećao.

Kao što po Ugrima bijaše pala Bosna u napast, tako i još gore mogla je pasti Ugarska po smrti Ludovikovoj.

Jelisava bijaše jedini vladar u Ugarskoj a poslie sa kćerkom Marijom; budući dakle one od vladajuće kuće bosanske, to se je mogao lahko uplesti Tvrtko u stvari Ugarske, i prisvojiti kakovo pravo vrhu spomenute krune. To nit bi mu prepriečila Jelisava ni Marija; al jer je Tvrtko u pameti imao ‘svoje nedati, a tudje poštovati, to je od toga bježao’.

Zato odrekavši se toga, on poče izvoditi svoju namjeru, koja ga je navieke velikim, slavnim, i neumrlim učinila. Ta bijaše: po Turčinu, i Ugrima porušeno carstvo srbsko podignuti, Hrvate od jarma ugarskog osloboditi, i sve u jedno Carstvo pod krunom bosanskom ujediniti, da tako učini narod velik, slavan i moguć, a od robstva ga osloboditi. Misao velika, koju je samo mogla zasnovati velika mudrost Tvrtkova, i uzvišeni razum njegov!

***

Izvor: Antun Knežević/Bošnjak iz Varcara – ‘Kratka povjest kralja bosanskih

(MiruhBosne)

Previous Haški tužilac: Etničko čišćenje nije bilo posljedica rata, nego cilj!
Next Kakanj: Novac namijenjen za noćni program dočeka Nove godine bit će preusmjeren za liječenje sedmogodišnjeg dječaka

You might also like

BAŠTINA

Drevni grad Babilon: Smatra se jednim od sedam svjetskih čuda

Drevni grad Babilon je smješten na oko 100 kilometara od iračke prijestolnice Bagdada, a prema historijskim izvorima bio je centar drevnog carstva prije više od 4.000 godina, javlja Anadolu Agency.

HISTORIJA

Alija Izetbegović rođen na današnji dan prije 93 godine

  Na današnji dan prije 93 godine rođen je Alija Izetbegović prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant bosanske armije u najtežem periodu njene historije. Izetbegović

HISTORIJA

Veliki boj i pobjeda Bošnjaka nad osvajačima: Boj pod Banjomlukom 1737.

Taj je dan zlatnim slovima upisan u povijesti Bosne i Hercegovine – piše Hamdija Kreševljaković o boju pod Banjulukom koji se desio 04. augusta 1737. godine. Mustafa Imamović upounaje nas