Veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić – pobjeda nad Ugarima i osveta hrvatskom velikašu

Bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić znamenita je ličnost srednjovjekovne bosanske države.

Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić 1380. godine dodjeljuje mu naslov velikog vojvode i daruje posjede u župi Lašvi. Godinu dana poslije, napuljski kralj Ladislav, čiji je bio pristalica, povjerava mu na upravu banovine Dalmaciju i Hrvatsku.

Ugari su mu također davali namjesništvo, ali je i ratovao protiv njih kako bilježi historija.

1392. godine Hrvoje, zajedno s Osmanlijama, poražava vojsku ugarskog kralja Sigismunda! Pomenuti ugarski kralj, u pismu Trogiru iz 1398., piše: ..Znajte, da smo dočuli iz vjerodostojnog izvora, da se je vojvoda Hrvoje Vukčić, kao nevjerni sin, vođen zloćom izdajstva, smetnuvši s pameti nebrojena naša kraljevska dobročinstva, pridružio društvu dušmana Isusa Krista, to jest Turcima, i da ima namjeru da svom silom udari i ratuje protiv naših vjernih i naše svete krune, koji borave u Kraljevstvu Bosanskom.

Poznati Hrvojev misal nastao je oko 1404.godine, smatra se za jedan od najboljih radova te vrste i ujedno predstavlja važan spomenik bosanske kulture srednjeg vijeka. Glagoljski misal  Hrvoja Vukčića sačuvale su Osmanlije.

Ovaj bosanski velikaš je bio nasljednik Donjih Krajeva, splitski herceg… imao je utjecaj pri izboru bosanskih kraljeva.

1412. – Hrvoje je prisutan na turniru evropskih vladara i velikana u Budimu. Vukčić je bio član Zmajevog, viteškog reda.

Šta se dešavalo na pomenutom turniru, kakvu hrabost je posjedovao ovaj bosanski vitez, čitamo u knjizi ‘Historija bosanske vojske’, autora prof. dr. Envera Imamovića.

– Među brojnim znanim i neznanim bosanskim vitezovima bilo je onih čije su slave i podvizi bili poznati cijeloj Evropi, bilo sa viteških turnira ili krvavih bojeva.
U sjećanju pokoljenja ostala je uspomena na znamenitog junaka Hrvoja Vukčića, koji je nosio titulu velikog vojvode bosanskog, to jest bosanskog generala. Ljetopisci ga opisuju kao pravu grdosiju – visokog i krupnog stasa, s vratom kao u bika.
Spominje se slučaj kada mu se jedne prilike, dok je boravio na ugarskom dvoru u Budimu, narugao jedan hrvatski velikaš, i to tako što je prolazeći mimo njega zarikao oponašajući vola.
A to zato što je ovaj bio neuobičajeno plečat, kratkog i debelog vrata, i još je imao krupan i hrapav glas.
Kako je bio u tuđoj kući, bosanski vojvoda se nije htio na licu mjesta s njim obračunati nego je to ostavio za drugu priliku.

Puno godina kasnije, kada je neprijateljska vojska jedne prilike napala Bosnu, i kada je po običaju doživjela poraz, među zarobljenicima je bio i onaj hrvatski velikaš (Pavao Čupor) koji se svojevremeno onako grubo narugao bosanskom vojvodi.
Kada ga je ovaj prepoznao, podsjeti ga na to, a onda ga strpa u volujsku kožu, zašije i baci u rijeku govoreći: Kada voli oponašati vola neka i završi kao vo.

SLIKA BOSANSKOG VELIKAŠA

Bosanski parlamentarac Šemsudin Mehmedović ovih je dana podsjetio na čuvenog bosanskog srednjovjekovnog viteza i sliku koja nudi prikaz prethodno opisanog događaja.

MIRNA BOSNA-Slika za sva vremena!

Interesantna slika koja se čuva u Povijesnom muzeju Hrvatske, i koja nije dostupna široj javnosti iz političkih razloga. Zašto-procijenite sami!Datum ovjekovječen:15.08.1415.godine

Scena se odigrava u širokom pejzažu s niskom vegatacijom i blagim brežuljcima,utvrđenim gradom u dnu lijevo i dalekim brdima.U donjem lijevom kutu je dio rijeke i kratka strmina obale. U desnomsu dijelu slike bosanske čete, na čelu im dva konjanika. Desni na bijelcuje vojvoda Hrvoje Vukčić-Hrvatinić, odjeven u dolamu s galonima, zaogrnutvelikim tamnim krznom, na glavi mu je kaciga, u lijevoj ruci štit sa grbom(ruka sa sabljom i uspravni lav ). Ispred njega nekoliko poraženih plemića skida oružje. Više u sredini tri vojnika pod kacigama nose slavonskog bana Pavla Čupora, umotanog u bikovsku kožu, prema rijeci. Na lijevoj polovini slike stojeturski vojnici oružani kopljima, predvođeni dvojicom bogato odjevenih konjanika,anaokolo leže poginuli vojnici.

Historijski okvir ovoj sceni je pobjeda bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića-Hrvatinića, koju je uz pomoć Bošnjaka izvojevao kod Doboja…na današnjem mjestu » Karuše-groblje tenkova»1415. nad vojskom ugarskog kralja Sigismunda. Vojskovođe Ivan Gorjanski i Ivan od Morovića¬¬¬ vjerovatno dva lika u prvom planu desno —- uspjeli su se iskupiti od ropstva, dok je Pavao Čupor, koji je na dvoru u Budimu jednom zadirkivao Vukčića zbog njegova krupna glasa, ručući poput bika, zašiven u bikovsku kožu i bačen u rijeku Bosnu. Nakon tog poraza Mađari su ostavili Bosnu na miru, pa je možda ovdje porijeklo poznate uzrečice (F. Šišić. Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba. Zagreb 1902. str. 234-5). Krupni lik vojvode Hrvoja nema ni traga sličnosti sa elegantnim vitezom na poznatoj minijaturi u njegovu misalu (Carigrad, Saraj), ali ne treba zaboraviti da se prikazani događaj odigrao kad je njemu bilo 65 godina.

1931. Veliki Tabor!

Ulje na platnu, 71/113 cm, sign. ddu. O IVEKOVIĆ. 1931.

Kupljeno 1967. od prof. Ing Vladimira Marčelja u Zagrebu.

Inv. br. 3046

Povijesni muzej Hrvatske “Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj“ Zg 1969.

Konačni i odsudni boj vodio se negdje u prvoj polovici augusta 1415., a svršio je potpunim porazom ugarske vojske. Ugarski ljetopisac Thuroczy opisuje ga, dašto na osnovu tradicije, dosta živahno; prema njegovu opisu bila je to konjanička bitka, koja je počela bijesnim nasrtavanjem, a onda kaže : Tko je mogao predvidjeti lukavost Bošnjaka ? Ugarske su čete bile u probitku, a kad to opaziše bosanske straže po bregovima, zavikaše iz sveg grla : Ugri bježe ! Na to se Ugri poplašiše i u divljem brijegu raštrkaše. Samo je po sebi jasno, da je ta lukavština naivno izmišljena isprika ugarskoga poraza, nego je vjerovatno, da su Bošnjaci Ugre iznenada zaskočili s boka, pa ih tako natjerali u strah i pobili.

Sve vojskovođe dospješe u sužanjstvo. Ivan od Morovića morao je platiti 40.000 dukata, Ivan Gorjanski takodjer se tek nakon dulje vremena oslobodio, te onda poklonio teške verige svoje crkvi u Battaszeku, dok Pavao Čupor plati glavom; pomenuti već Thuroczy priča, da ga je Hrvoje dao zašiti u bikovlju kožu, pa onda živa baciti u rijeku uz riječi : Ti, koji si se nekoć u ljudskoj podobi poslužio bikovljim glasom, podiči se sada i bikovljim oblikom! 128) .

Ovom pobjedom Hrvoje postade opet vlast u zapadnoj Bosni, dok je ostali dio zemlje ipak bio u bosanskim rukama; u g a r s k i u p l i v b u d e p o t p u n o i s t i s n u t, d a p a č e, p o š t o s u g r a n i c e p r e m a H r v a t s k o j i U g a r s k o j o s t a l e o t v o r e n e, t o j e o d s a d a u g a r s k i k r a lj m a l op o m a l o u l a z i o u d e f a n z i v u. I tako bude ono, što je kroz tolike godine i uz gubitak tolike krvi stečeno, jednim udarcem izgubljeno za Žigmunda. Od toga vremena noga njegova više nije prelazila Save 129).

Ferdo Šišić —- “ Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić njegovo doba “ Izdanje Matica Hrvatska 1902.