‘Vena ljubavi prema domovini…’

Iz pera Mehmeda Handžića (1906.-1944.)…

PATRIOTIZAM, NARODNOST I NACIONALIZAM SA ISLAMSKOG GLEDIŠTA

…Iz života našeg književnika i alima Šejh Mustafe Juje iz Mostara poznato nam je ovo: Upravo u vrijeme kad mu je u Istanbulu obećana profesura na jednoj od prvih medresa, pozovu ga Mostarci u domovinu da zastupi umrlog muftiju Hasan-efendiju. Sav trud prijate­lja da ga zadrže u Istanbulu, gdje bi ga možda čekala sjajna budućnost, bio je uzaludan.

Svakome, ko bi ga nagovarao da ostane, odgovorio bi:— Inni le edžidu rihar-Rahmani min džanibi Hersek.“Ja osjećam da povjetarac Svemogućeg dolazi od strane Hercegovine”

Njegov biograf i učenik Ibrahim ef. Opijač ovako ocrtava njegov povratak u domovinu: “Vena ljubavi prema domovini zakucala je u njemu, prema domovini čija je zemlja prvi put dodirnula nje­govo časno tijelo”.

Ovakih primjera bismo mi mogli redati još, ali za to nema potrebe. Sigurna je činjenica i to da je islam poja­čao prirođeni patriotizam Bošnjaka i da su oni na taj način postali najjači elemenat u ovoj zemlji u patriotiz­mu i skoro jedini elemenat koji za Bosnu i Hercegovinu iskreno osjeća kao za svoju rođenu grudu.

Osim bosansko-hercegovačkih muslimana, malo ko osjeća za Bosnu i Hercegovinu kao za svoju domovinu onako kao musli­mani i zato kada se radi o interesima ove naše domovine malo ko sudjeluje u naporima osim bosansko-hercegovačkih muslimana. Došljaci nijesu mogli steći vatrene ljubavi prema njoj i baš stoga se dade zaključiti da je ovo naša domovina i da smo joj mi pravi sinovi i starosjedioci.

Ko je dočekao na oružje Austriju kada joj je Turska na Berlinskom kongresu ustupila ove krajeve? Jedino muslimani. Ta ostali su izašli pred neprijatelja i doče­kali ga kao osloboditelja. Vjerski osjećaj bio je kudika­mo jači od onoga za domovinom, ako je ovoga uopće bilo. Muslimani ovo nijesu nikada učinili ni za vrijeme četiristogodišnje turske vlasti. Vjerski osjećaj ostao je na svom mjestu, a osjećaj prema domovini na svom.

Pa i najskorije ponašanje bosanskohercegovačkih muslimana za vrijeme bivše Jugoslavije jasno pokazuje njihov veliki patriotizam, te prema tome nije bilo mjesta onim zlonamjernim prigovorima da bosansko-hercegovački muslimani nijesu patrioti… – zapisaće Handžić.

–Mehmed ef. Handžić je jedna od najmarkantnijih intelektualnih figura među ulemom Bosne i Hercegovine u prvoj polovini 20.stoljeća. Gotovo da mu je teško u tom vremenu na našem bosanskohercegovačkom podneblju razaznati premca koji se može porediti s njim svojim ilumom, talentom, erudicijom, brojem i kvalitetom objavljenih radova i, ponad toga, društvenim angažmanom, te zasluženim ugledom i rejtingom u očima širedruštvene zajednice. Za samo šesnaest godina efektivnog rada navjerskom, prosvjetnom, kulturnom, naučno-istraživačkom i humanitarnom polju, ostvario je impozantne i divljenja vrijedne rezultate.

Prema mnogim autorima, u Bosni i Hercegovini u prvoj polovinidvadesetog stoljeća dvije najveće ulemanske figure su Džemaludinef. Čaušević i Mehmed ef. Handžić. Svojim sveukupnim angažmanom,Mehmed ef. se identificirao sa usudom svoga naroda. Bio je ne samo islamski znalac nego i islamskidjelatnik. Napisao je preko tri stotine radova iz svih oblasti islamske i bošnjačke kulture i tradicije(knjige, monografije, članci, udžbenici i dr.), napisat će o Handžiću Elvedin Aličić u radu ‘OBNOVITELJSKE IDEJEMEHMED EF. HANDŽIĆA‘.