Vodeći listovi u susjedstvu nakon jadnog poteza Čovića i HDZ-a: Mudro šute i Zoran Milanović i Andrej Plenković, Čovićevi sudrugovi

-Nedoličan, amoralan i sebičan potez Dragana Čovića: Što će reći njegovi zaštitnici u Zagrebu? Čović se protivi Zakonu o negiranju genocida, a zar RS nije nastao na genocidu, progonu i egzodusu nesrpskog stanovništva? – piše Jutarnji list.

Na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH “vožd” tamošnjeg HDZ-a Dragan Čović stao je uz bok Miloradu Dodiku i glasao protiv Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Taj zakon najviše žulja Dodika i Vučića koji odbacuju genocid počinjen u Srebrenici, a sada im, eto, besramno suflira i prvi Hrvat BiH Dragan Čović, koji je pod starateljstvom ovdašnjeg, domicilnog HDZ-a, Andreja Plenkovića i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Je li to i njihov stav?

Uz to što je to nedoličan i amoralan potez, učinjen očito zbog izbornog zakona kako bi Čović sebi osigurao vječno mjesto u Predsjedništvu BiH, ovo je i pitanje za Banske dvore i Pantovčak – vodi li Čović hrvatsku politiku prema susjednoj državi ili bi to trebao Plenković s jasnim stavom o cjelovitosti i jedinstvenoj BiH, navodi autor teksta Vlado Vurušić.

Ta odluka, dodaje, traži reakciju “spomenutih Čovićevih patrona i zaštitnika u Zagrebu”, koji su kao i Čović odlazili u Potočare na obilježavanje godišnjica srebreničkog genocida.

“Inače će ispasti da i oni pristaju i podržavaju Čovićevo vezivanje hrvatskog naroda u BiH uz Dodikov protubosanskohercegovački brod, koji je navezan na onaj Vučićev, a dodatno i na onaj vodeći – kremaljski.”

Vurušić se pita čije interese “štiti” Čović te da li je on kreator politike Hrvatske prema BiH. Dodaj i da se ovim potezom stvari vraćaju na “1993. i vremena kada se Hrvatska zbog slične Tuđmanove i Bobanove ‘hercegbosanske’ politike našla u međunarodnoj izolaciji koja joj je, među ostalim, onemogućila da bude u prvom (2004.), ali i drugom (2007.) valu proširenja EU”.

“Čović se protivi Zakonu o negiranju genocida, a zar RS nije nastao na genocidu, progonu i egzodusu nesrpskog stanovništva? Danas u RS-u u odnosu na prijeratni broj živi manje od četvrtine Hrvata. Spominje li to Čović Dodiku? Vjeruju li Milanović i Čović da Dodik štiti interese Hrvata u BiH? Dodika, inače pod sankcijama Zapada, Milanović je lansirao u orbitu hrvatske politike prema BiH”, piše Jutarnji list.

Autor navodi i kako se zvaničnici u Zagrebu zalažu za cjelovitu i jedinstvenu BiH, a ipak se oslanjaju na “čovjeka koji je negacija svega toga, koji stalno najavljuje otcjepljenje Republike Srpske, destabilizira euroatlantske ambicije BiH, pa čak i najavljuje pripajanje Vučićevoj Srbiji”.

“Zna se da Dodik izvršava kremaljski zadatak ometanja BiH na putu prema euroatlantskim integracijama. Ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov kaže da ne vidi nikakav problem u Dodikovoj ideji o ‘samostalnoj RS u okviru BiH’. Je li to politika Čovića i Zagreba? Ako je ikome u interesu jedinstvena BiH, članica EU-a i NATO-a, onda je to upravo Hrvatska, jer samo takva BiH je brana prijetnjama Vučićeva ‘srpskog sveta’ i Putinove ukrajinizacije regije”, zaključuje Jutarnji.

Gdje im je obraz: Dragan Čović i šačica njegovih hadezeovaca pokušali su zajedno s Dodikom i njegovom mladićevsko-karadžićevskom subraćom ozakoniti potpunu slobodu negiranja četničkih pokolja u BiH! – naslov je u popularnoj Slobodnoj Dalmaciji.

-Nedavno se na novinara i pisca Borisa Dežulovića na našoj folklorno-domoljubnoj sceni digla pravednička kuka i motika zbog njegova teksta o dugogodišnjoj podmukloj instrumentalizaciji vukovarskih žrtava i naslova kojim je razobličio tu paradnu političku prijetvornost.

Šef HDZ-a BiH Dragan Čović je sa svojim stranačkim kolegama jučer u parlamentu susjedne nam države zajedno s velikosrpskom družinom Milorada Dodika pravednički glasao za suspenziju zakonske zabrane negiranja ratnih zločina u BiH, uključujući i genocid u Srebrenici. Na ovoga se političkog velikana nitko iz prilično gustih redova hrvatskih domoljuba, kako u zemlji, tako i u inozemstvu, još nije džilitnuo ni najmanjom kritikom, a kamoli političkom osudom. Mudro šute i Zoran Milanović i Andrej Plenković, Čovićevi sudrugovi, kao i svi drugi inače više nego ljuti branitelji dostojanstva nevinih vukovarskih i drugih četničkih žrtava.

Ponavljamo: Dragan Čović i šačica njegovih hadezeovaca, navodno jedini legitimni predstavnici svih certificiranih Hrvata u BiH, pokušali su zajedno s Miloradom Dodikom i njegovom mladićevsko-karadžićevskom subraćom ozakoniti potpunu slobodu negiranja četničkih i drugih ratnih pokolja u BiH koju je svojom odlukom o prijetnji zatvorskom kaznom prije nekoliko mjeseci zapriječio visoki predstavnik međunarodne zajednice.

Poništenje Inzkove odluke o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina zasad u BiH nije prošlo jer za njega ovaj put nije bilo dovoljne entitetske većine. No, novo savezništvo bosanskih Srba i ‘hercegbosanskih’ Hrvata u borbi za pravo na slobodno pišanje po grobovima i masovnim grobnicama, silovanima i sakatima, poklanima i iskorijenjenima bez sumnje će se nastaviti. U ratu u Bosni i Hercegovini tek je oko 100 tisuća ubijenih, a samo u Srebrenici je smaknuto oko 8000 golorukih i vezanih: nije to ni blizu našem Vukovaru, ni našoj Ovčari.

Kažu brojni đavolji odvjetnici prijetvornoga HDZ-ovog kreza Dragana Čovića da njemu i njegovoj partiji zapravo nije do vrijeđanja žrtava Srebrenice i drugih pobijenih iz bezbrojnih četničkih jama, nego samo do toga da se ospori nešto što trenutno najviše odgovara bošnjačkoj strani. Što Dragan Čović i njegovi onda nisu i protiv sunca koje u BiH najviše grije Bošnjake, pošto ih najviše i ima? Što nisu i protiv kiše koja im zalijeva njive; protiv fotosinteze koja im također mahom paše? Zabrana negiranja ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca civilizacijski je standard koji svuda na svijetu jednako štiti istinu i sve moralne, savjesne i dobronamjerne ljude bez obzira na naciju, a ne odgovara samo političkim smutljivcima, sitnim trgovcima i konjokradicama, te onima posve krvavih savjesti i ruku.

Zašto Dragan Čović 26 godina nakon genocida u Srebrenici među simbolično odgovorne za taj nepojamni zločin, i među one koji diljem BiH dižu znamenje u slavu Mladića, Karadžića i Draže Mihailovića, naknadno nasilno gura i Hrvate? Odgovor je jasan svakome tko misli svojom glavom: samo radi sasvim privatnoga političkoga i materijalnog ćara. I radi tome sukladnoga interesnoga savezništva sa svojim političkim parnjakom iz redova bosanskih Srba, kabadahijom na Putinovu daljinskom upravljaču.

Da u hrvatskome narodu postoji i jedan promil istinske nacionalne svijesti, domoljublja i moralne tankoćutnosti u odnosu na ono što se pozerski demonstrira u također jasne profiterske svrhe, Dragan Čović bio bi nakon ovoga ritualnog pišanja po desecima tisuća četničkih žrtava ritualno smijenjen i iz svake hrvatske politike prognan govnjivom motkom, za sva vremena.