Vojska Srbije vraća brigade koje su ratovale protiv Bosne: Kako su specijalci polomili zube kod Sarajeva

Vojska Srbije vraća brigade koje su ratovale protiv Bosne: Kako su specijalci polomili zube kod Sarajeva

Republika Srbija je “rehabilitirala” dvije brigade Vojske Srbije koje su učestvovale u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Status brigada je, nakon 13 godina, vraćen 63. padobranskoj i 72. brigadi za specijalne operacije.

Ove dvije brigade su, ocjenjuje ministar odbrane Republike Srbije Aleksandar Vulin, “sačuvale ime uprkos onima koji su htjeli da ih umanje i zaborave”.

– Kad god je srpskom narodu prijetila opasnost od zločina i uništenja, oni koji su nosili vaša slavna imena bili su sa njima. Samo bi nezahvalan narod i samo bi neslobodna vojska, kojom komanduju stranci, odlučila da izgubi imena slavne 72. i slavne 63. brigade i da ih baci u prošlost, sakrije ih, umanji i zaboravi – kazao je Vulin u subotu na svečanosti u kasarni “Rastko Nemanjić” u Pančevu.

Pamte 63. padobransku i 72. brigadu i Sarajlije, a tadašnji pripadnici tih brigada, oni koji su preživjeli, još bolje pamte branioce Sarajeva.

Te su brigade, naime, u decembru 1993. godine učestvovale u operaciji “Pancir 2”, koja je za cilj imala zauzimanje brda Žuč nad Sarajevom. Potvrđeno je to i na suđenju generalu Momčilu Perišiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

– Operaciju su dogovorili generali Perišić i Mladić radi osvajanja uzvišenja kako bi se lakše kontroliralo Sarajevo – kazala je u završnoj riječi tužiteljica April Carter.

Jedinicama je komandovao pukovnik komandant 72. specijalne brigade Milorad Stupar, a napad je izvršen na položaje 3. bataljona Prve slavne brigade Armije RBiH, preko Betanije, Prahovog brijega do konačnog cilja, brda Žuč.

Operacija “Pancir 2” je započeta ujutro 27. decembra 1993. godine, a prvi u prostorijama Medicinskog centra gine oficir Ranko Bunjevac, čija je oduzeta motorola imala važnu ulogu u razbijanju ove operacije.

– Motorola je nama došla u ruke i detaljno smo putem nje pratili tok njihove operacije – ispričao je svojevremeno Enes Zeković, ratni komandant 3. bataljona Prve slavne brigade Armije RBiH.

Operacija je okončana uz velike gubitke 72. brigade. Prema svjedočenju oficira Zlatka Danilovića, šest njegovih saboraca je poginulo, a njih deset je ranjeno. Pripadnici brigade su ostali na području Sarajeva još dva dana i nakon toga su se, navodno, vratili u Srbiju. Tijela poginulih su naknadno vraćena u Srbiju i sahranjena.

Među poginulima je bio i Dragan Stojković Piksi, vjerenik Ane Mladić, kćerke osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Srbijanski mediji su pisali da je Ana Mladić izvršila samoubistvo 25. marta 1994. godine upravo zbog pogibije vjerenika.

Na suđenju Perišiću svjedok Tužilaštva, zaštićen pseudonimom MP 11, je ispričao da je 1993. kao pripadnik 72. specijalne brigade učestvovao u borbama na sarajevskom ratištu. Najprije je, po riječima svjedoka, u februaru 1993. godine stiglo naređenje da se “pođe u Srebrenicu i preduzme akcija protiv terorista i mudžahedina koji su na tom području masakrirali srpske civile”. O odlasku u Srebrenicu je, dodaje, bilo govora i u proljeće 1994. godine, ali su pripadnici jedinice, rekao je svjedok, “na pristojan način to odbili”.

Brigada je krajem 1993. godine, po nalogu generala Perišića, upućena na područje Sarajeva, a operacija “Pancir 2” je, tvrdi, imala “tajni karakter”. Zadatak im je bio da, pojašnjava, zajedno sa pripadnicima Sarajevsko-romanijskog korpusa osvoje brdo Žuč kako bi napravili “vezu sa drugom stranom”.

Iako je svjedok napustio 72. brigadu 1995. godine, tvrdio je da je ostao u kontaktu sa nekadašnjim saborcima i da je od njih čuo da su 1995. bili angažirani u Srebrenici kao podrška Vojsci RS-a s namjerom da se “žarište očistiti od mudžahedina i terorista koji su stvarali probleme za srpska sela”.

Ove dvije brigade su, očigledno, “uspjeh” imale isključivo protiv nenaoružanog stanovništva, dok su, kao što je to bio slučaj u Sarajevu, u vojnim akcijama izlazili desetkovani, piše Faktor.

A danas je u Bosni i Hercegovinu lavinu reakcija izazvala Strategija odbrane Srbije koju je tamošnji Ministar odbrane Aleksandar Vulin predstavio u srbijanskoj Skupštini.

U pomenutoj strategiji kao cilj se navodi i očuvanje Republike srpske kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonskim sporazumom i unaprijeđenje položaja Srba u regionu i svijetu.

Prenosimo reakciju bošnjačkog člana Predsjedništva.

Strategija odbrane i nacionalne bezbjednosti Republike Srbije predstavlja grubu povredu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, poručio je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.

“Proglašavanje dijela Bosne i Hercegovine nečim što je od posebnog značaja za bezbjednost i odbranu Republike Srbije predstavlja izraz agresivne politike prema Bosni i Hercegovini. Entitet Republika Srpska je dio suverene države Bosne i Hercegovine i nije samo entitet srpskog naroda, nego i bošnjačkog i hrvatskog i svih drugih naroda koji tamo žive, kao uostalom i cijela Bosna i Hercegovina”, istakao je Džaferović.

Podsjetio je da je Ustav Bosne i Hercegovine je jedini zaštitnik zemlje, svih njenih dijelova i naroda te je podvukao da to ne mogu biti druge države, “a pogotovo ne one koje su zbog učešća u agresiji na Bosnu i Hercegovinu potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma”.

Dodao je da je Ustavom Bosne i Hercegovine predviđen način kako njegovog funkcionisanja, tako i eventualnih izmjena.

“Tu nema i nikada neće biti mjesta za druge države. To je pitanje samo Bosne i Hercegovine i nas koji u njoj živimo. Imajući u vidu razne teze koje u posljednje vrijeme dolaze iz Srbije o ‘zaštiti srpskog naroda gdje god on da živi’, zatim ‘da Republika Srpska nema vojsku ali je ima srpski narod’ i slično, može se zaključiti da navedena strategija nije ništa drugo do prepakovana verzija strategije koju je 90-ih godina prošlog stoljeća pokušao da provede zločinački režim Slobodana Miloševića”, poručio je član Predsjedništva BiH, te dodao:

“Još jedanput podsjećam da Republika Srbija nije garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, već potpisnica sa jasno preuzetim obavezama. Ključna obaveza je propisana u članu 1. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, gdje je jasno navedeno da se Srbija mora suzdržati od svakog djelovanja uperenog protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine”.


Previous WEBO Bosnia: Konstruktori iz Dervente rade za njemačku autoindustriju
Next Dr. Fil Randazzo: Ovdje imate puno talenta. Ovo je mjesto na kojem se može graditi kvalitetna budućnost

You might also like

OTPOR BOSNE

18. septembar: Dan općine i Bosansko-podrinjskog kantona Goražde

U historiji ovog grada 18. septembar 1992. godine ostaće trajno zabilježen kao datum kada su jedinice 1. 31. i 43. Drinske udarne brigade Armije BiH u blistavoj i herojskoj pobjedi,

NAŠI DANI

Mostar nizom programa obilježio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici

U Mostaru je upriličeno nekoliko programa kojima se prisjeća na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i odaje počast žrtvama, a sve uz poruku da se više nikad i nikom ne

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Obilježena 29. godišnjica stradanja Bošnjaka u Jezeru

Bacanjem ruža u rijeku Plivu, u općini Jezero, obilježena je 29. godišnjica stradanja 57 Bošnjaka iz ove općine. Nakon tri decenije još uvijek traje potraga za posmrtnim ostacima 18 osoba.