Premijer Srbije Aleksandar Vučić odlično je iskoristio izbjegličku krizu kako bi sebe predstavio kao mirotvorca i humanistu u nadi da će narod zaboraviti njegovu ratno-huškačku prošlost.
Ako Vučiću nije problem da godinama obmanjuje sopstveni narod, zašto bi mu bio problem da obmanjuje i evropsku javnost? Veoma je jadno gledati Vučića kako pokušava da izbriše svoju ratno-huškačku prošlost patetičnim tvrdnjama da je on izbjeglica. Mislite da će svi zaboraviti na dane kada se Vučić u Sarajevu krio od kamera da ga ne snime kako nosi puške.
Pitamo se koliko je to “izbjeglica” Vučić napravio miliona koraka, koliko je straha preživio, koliko je imao strpljenja, koliko malo nade?
Vučić je, inače, rođeni Beograđanin, jedino derao patike po beogradskom asfaltu kao najobičniji beogradski dripac. Toliko o Vučićevim izbjegličkim mukama, piše teleprompter.rs.
– Sada mogu kući. Dokazao sam da, u zbunjenoj Evropi, djeca izbjeglica mogu da nađu nadu. Da li će neko nešto iz toga naučiti – ne znam. Ali znam da ja jesam. I da je Srbija naučila. I da sada sve može, napisao je Vučić u “NIN-u”.
I'm the son of a refugee, today I'm the PM of #Serbia. Serbs are compassionate people. #Davos #WEF16 pic.twitter.com/R0eKeUUgff
— Александар Вучић (@avucic) January 20, 2016
Da situacija bude još smješnija, Vučić je tu lažnu patetičnu tezu više puta spomenuo na Davosu!
Prisjetimo se nekih Vučićevih ratno-huškačkih izjava. Mnoge od njih su izgovorene u Skupštini Srbije…
https://www.youtube.com/watch?v=d2PW7LiZuQo
(mb)