Živeći u starom gradu Hebrona, Imad Abu Shamsiyeh je dugo patio od ponižavajućih izraelskih kontrolnih punktova, ograničenja kretanja i uznemiravanja naseljenika.
Pristup njegovoj kući u kvartu Tel Rumeida, koji se nalazi u blizini naselja i puteva samo za naseljenike, godinama je ozbiljno ograničen.
Ali ranije ove sedmice, izraelske snage su napravile korak dalje. Postavili su bodljikavu žicu između njegove kuće i kuće njegovog komšije, blokirajući posljednju rutu kojom su on i drugi krenuli kako bi izbjegli nalet na vojnike.
“Svaka kuća je pretvorena u zatvor”, rekao je Abu Shamsiyeh (54) za Middle East Eye.
Otkako je prošle godine počeo izraelski rat u Gazi, vojska je uvela stroga ograničenja kretanja širom okupirane Zapadne obale, uključujući Hebron, jedini palestinski grad uz Jerusalem u kojem žive izraelski doseljenici u Starom gradu.
Decenijama je to značilo direktnu izraelsku kontrolu nad dijelovima starog grada Hebrona, gdje živi skoro 35.000 Palestinaca i oko 800 doseljenika.
Naseljenici imaju zaštitu od strane vojnika, određene odvojene puteve i punu slobodu kretanja.
S druge strane, Palestinci su prisiljeni da prolaze kroz 28 kontrolnih punktova i desetine vojnih barijera, često izloženi ponižavajućim i dugim pretresima, seksualnom uznemiravanju, pa čak i hapšenju bez razloga.
“Žene i djeca su hapšeni na kontrolnim punktovima i maltretirani”, rekao je Abu Shamsiyeh.
Aktivisti i novinari su dokumentovali seksualno uznemiravanje žena prilikom njihovog hapšenja, ali niko od vojnika nije odgovarao, a djeca su brutalno premlaćena bez ikakvog odvraćanja.”
Kako bi izbjegli ove kontrolne punktove, stotine palestinskih stanovnika Starog grada išlo je dužom alternativnom rutom, koja je prolazila kroz Abu Shamsiyehov dom.
Ali 2. novembra, izraelske snage su ogradile rutu bodljikavom žicom. Zamolili su Abu Shamsiyeha i njegovu suprugu Fayzu da identifikuju imena onih koji su prolazili tom rutom na osnovu snimaka koje su snimile nadzorne kamere.
„Odbila sam da prepoznam bilo koga jer doživljavamo [na kontrolnim punktovima] istu patnju kao i oni koji prolaze“, rekla je Fayza, 49, za MEE.
“Uskraćeni smo za korištenje široke ulice uz našu kuću jer je postala namijenjena samo naseljenicima. Mi bukvalno živimo u kavezima.”
Ograničenja, uključujući redovno korištenje policijskog sata protiv Palestinaca vikendom, postaju sve izazovnija, rekao je Imad.
Objasnio je da ljudi nisu u stanju ni redovno unositi dovoljno osnovnih zaliha, poput plinskih kanistera za kuhanje.
Zatim, tu je rutinsko nasilje doseljenika, koji, prema Imadu, razmjenjuju uloge s vojskom u terorisanju Palestinaca i vandalizaciji njihove imovine.
“Čak su nam i porodične posjete ovom području postale zabranjene”, dodao je.
“Na krovu moje kuće nalazi se izraelska vojna kasarna koja prati svaki naš pokret. Bili smo primorani da stavimo ograde na svaki prozor kako bi nas zaštitili od napada naseljenika.”
Škole i kontrolni punktovi
Vojna ograničenja i nasilje naseljenika ne štede nikoga, uključujući i učenike.
Raif Abu Sneineh, 57, koji radi kao recepcioner u školi Ibrahimi u blizini Ibrahimi džamije, svakodnevno se suočava sa izazovima da do nje stigne iako živi samo stotinama metara dalje.
Na početku rata u Gazi, škola je bila zatvorena šest mjeseci, a zatim je ponovo otvorena uz velika ograničenja, uključujući pretrese učenika i nastavnika na kontrolnim punktovima satima.
“Izraelska vojska nam je izdala specijalne kartice da ih pokažemo na kontrolnom punktu kako bismo mogli doći do škole, ali smo uprkos tome bili podvrgnuti zatvaranju, pretresima i uvredama”, rekao je za MEE.
Ne prođe dan a da škola ne bude prekinuta barem na sat vremena zbog kontrolnih punktova i namjernog kašnjenja učenika, dodao je. Zatvorena je i glavna kapija, dok je svima osim nastavnika i učenika, uključujući roditelje, onemogućen ulazak.
“Neki studenti se stalno hapse bez razloga. Čekamo na kontrolnom punktu da prođu svi učenici. To znači da nam se cijeli dan gubi između kontrolnih punktova”, objasnio je.
Prema statistikama palestinskog Ministarstva obrazovanja, u području pod izraelskom kontrolom unutar Hebrona, zvanom H2, nalazi se više od 11.000 učenika, koji su svi izloženi ometanom pristupu svojim školama i ponižavajućim svakodnevnim procedurama koje ometaju njihovu mogućnost da dobiju adekvatno obrazovanje.
Palestinsko ministarstvo obrazovanja izvještava da preko 11.000 učenika živi u području H2 Hebrona pod izraelskom kontrolom.
Ovi učenici svakodnevno se suočavaju sa preprekama koje im blokiraju pristup školama i podnose ponižavajuće procedure koje ozbiljno ometaju njihovu sposobnost da steknu odgovarajuće obrazovanje, navodi se.
Tihi rat
Prije nego što su izraelska naselja počela rasti u Hebronu početkom 2000-ih, Stari grad je nekada bio živahno središte Palestinaca, vrvjelo je od kupaca i prodavaca.
Ali izraelska zatvaranja i kontrolni punktovi pretvorili su ga u grad duhova, a vlasnici preduzeća se bore da privuku kupce.
S obzirom na to da vojni kontrolni punktovi sprečavaju turiste da dođu do pijace Starog grada, trgovci kažu da se suočavaju s tihim ratom izraelske vojske.
Mesbah al-Hamouri, 74, posjeduje radnju koja prodaje pribor na putu koji vodi do Ibrahimi džamije. Naslijedio ga je od oca i tu je radio 55 godina.
Zbog zatvaranja, njegov posao je u gubitku, što ozbiljno utiče na kvalitet njegovog života.
Ali uprkos tome što od njega zarađuje manje od 100 šekela (26 dolara) sedmično, odbija da napusti ili zatvori.
“Rođen sam ovdje i volim ovo područje,” rekao je al-Hamouri za MEE.
“Ako napustimo naše radnje, one će biti potpuno zatvorene i preuzete od strane doseljenika.”
