Zejd Dukmenić rođen je 02. jula 1964. godine u Osijeku u Hrvatskoj, a preminuo je u noći sa ponedjeljka na utorak nakon kratke i teške bolesti. Iza njega ostala je supruga i dva sina, Isa i Jahja. Dženaza će biti klanjana u četvrtak iza podne-namaza u haremu Alipašine džamije u Sarajevu, piše Faktor.
Borac, gazija i insan za primjer, patriota, riječi su kojima prijatelji i saborci opisuju Zejda Dukmenića.
Vijest da je zauvijek izgubio velikog prijatelja potresla je komandanta Crnih labudova Haseta Tirića u čijoj jedinici je bio i Dukmenić.
– U subotu sam bio kod njega, iako se vidjelo da je njegovo stanje dosta teško i znajući da prognoze ljekara nisu najbolje, vijest da nas je zauvijek napustio duboko me je potresla. Ovo je veliki gubitak. Zejda sam upoznao u Zagrebu 1992. godine kada sam bio ranjen, nakon čega smo se obojica vratili u BiH i pridružili se Crnim labudovima. Poznavali smo se više od 25 godina i samo mogu reći da sam izgubio velikog prijatelja – kazao je Tirić, te dodaje da je u nepuna dva mjeseca izgubio dva velika prijatelja, prvo generala Huseina Tursunovića Tursuna i sada Zejda Dukmenića.
Kaže kako je Dukmenić bio primjer velikog čovjeka.
– Nikome taj čovjek nije učinio ništa nažao. Imao je svoje principe po kojima je živio, divnu porodicu, zlatnu djecu. Drago mi je da sam ga poznavao i bio njegov prijatelj – kaže Tirić.
Kada je upoznao Dukmenića, Almir Jugo imao je samo 17 godina, bili su saborci, a Jugo je u njemu uvijek vidio starijeg brata i kaže kako mu je Dukmenić bio pravi učitelj, čovjek od kojeg je uvijek mogao dobiti savjet i pomoć.
– Nama svima je on uvijek bio za primjer. To je čovjek koji nije imao veze sa Bosnom, rođen je u Hrvatskoj, potom imao uspješan posao u Njemačkoj. Prešao je na islam, a preko prijatelja koji je bio iz Bosne odlučio je da dođe i da se priključi odbrani ove države. Svima je bilo neobično da neko ko nema veze sa Bosnom dođe da je brani od agresora. Kada su sve to ispričali i rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću, njemu je to bilo zadivljujuće, vjerovatno ga je zbog toga i pustio tako blizu sebe. Kada god je rahmetli predsjednik Izetbegović izlazio van Sarajeva, Zejd je bio uz njega – priča Jugo.
Predlagali su mu, kaže, da preda papirologiju za penziju.
– On je samo rekao da će on raditi i umrijeti, te da nema kada ići u penziju. Tako je i bilo – zaključuje Jugo.
Avdo Subašić, predsjednik Udruženja Crni labudovi, kaže da je Dukmenić bio jedna velika ljudska gromada i veliki patriota.
– To je čovjek koji je svoj život i svoje slobodno vrijeme provodio tako što je činio dobra djela. Devedesetih godina boravio je u Njemačkoj, a kada je počela agresija na BiH, napustio je svoj lagodan život i došao da brani Bosnu i Hercegovinu. Dao je svoj doprinos u odbrani, naročito prvih ratnih dana u Tešnju, na početku je bio teško ranjen. Kada je zaliječio rane, došao je u službu u Visoko, a nakon toga se početkom 1993. godine priključio Crnim labudovima i tu je bio komandir čete vojne policije. On je tu dao nemjerljiv doprinos, obučavao je svoje saborce. Taj nije imao neprijatelja, nikada od njega nisi mogao čuti nešto loše – kaže Subašić.
Subašić ističe da je Zejd Dukmenić nemjerljivo volio i poštovao rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića.
– Često je išao kao predsjednikovo osiguranje. Toliko je on njega volio i poštovao da je bio spreman dati život za njega – zaključuje Subašić.
