U četvrtak, 30. oktobra, navršavaju se 33 godine od pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata Hajrudina Mešića.
Riječ je o čovjeku koji je svojim borbama, djelima i riječima ponosno ispisao stranice herojstva u historiji Bosne i Hercegovine. Bio je simbol otpora i nepokolebljive vjere u slobodu.
U razgovoru za Agenciju MINA, njegov sin Zlatko kazao je da mu otac nije samo historijska ličnost i vojskovođa nego da za njega predstavlja amanet vjere, časti i služenja narodu.
– Sjećam ga se kao čovjeka koji je u najtežim trenucima znao spojiti hrabrost i smirenost, vojničku disciplinu i duboku duhovnost. Njegove riječi su često bile kratke, ali teške od odgovornosti: da se brani komšija, poštuje tuđe, čuva obraz i nikada ne zaboravi da sloboda nije poklon, nego obaveza – kazao je Mešić.
Istakao je da posebno pamti očev bratski odnos prema borcima.
– Nikada nije tražio privilegije, a uvijek je tražio red, moral i jedinstvo. Jeo je u kantini istu hranu kao i obični vojnici, dijelio s njima i dobro i teško, pokazujući da vođa mora biti primjer, a ne izuzetak – dodao je Zlatko.
Prisjetio se i jedne situacije iz ratnih godina, iz Vitnice, gdje je bio smješten s porodicom – ocem Hajrom, majkom i sestrom – svega 400 metara od prve borbene linije.
– Tih dana znao sam otići do magacina i krišom uzeti voćnu salatu iz konzerve. Kada je otac to saznao, jako se naljutio i zabranio da mi iko išta iz magacina daje bez njegovog potpisa, jer su te salate bile namijenjene ranjenicima. To je bila njegova škola pravednosti i reda – da se i u najtežim vremenima mora znati šta je čije pravo i da se ono što je za ranjenike ne smije dirati – kazao je Mešić.
Takva pravednost, utemeljena na bogobojaznosti, ostaje najjača lekcija, poručuje sin legendarnog kapetana Hajre.
Zlatko Mešić– Vođstvo nije vlast nad ljudima, nego odgovornost pred Bogom. Neka mu dragi Allah podari najljepše deredže i široko džennetsko naselje, a nama snagu da čuvamo njegov amanet – istakao je Mešić.
Ocijenio je da je sloboda dar šehida i gazija, poput kapetana Hajre, te da je danas živimo onoliko koliko je pretvaramo u djelo – pošten rad, pravedne institucije, odgovorno vodstvo i čuvanje sjećanja na one koji su za tu slobodu život dali.
– Ako sloboda ostane samo datum, a ne dnevna obaveza, ona blijedi. Ako je pretvorimo u kulturu zahvalnosti i zajedništva, ona jača i čini nas boljim ljudima. U tom smislu, mislim da možemo i moramo više – posebno u sistematičnom njegovanju kulture sjećanja, u obrazovanju mladih, u institucijama koje čuvaju priče naših heroja i u stalnoj, dostojanstvenoj javnoj zahvalnosti – rekao je Mešić.
Dodao je da je sjećanje i duhovna dužnost, jer sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sa zahvalnošću – ibadet.
– Dova za šehide i borce, hatme, mevludi, čuvanje toposa sjećanja i poticanje mladih na odgoj u duhu istine, amaneta i sabura. Ne trebamo monumentalnost da bismo bili zahvalni – treba nam ustrajnost. Da svaka džamija, svaka porodica, svaka škola ima svoj mali, živući ritual sjećanjami da se iz toga rađa kultura odgovornosti. Sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sloboda sa zahvalnošću postaje ibadet – kazao je Mešić.
Na kraju je poručio da bi riječi njegovog oca nama danas bile jasne, jednostavne i obavezujuće.
– Slobodu ne nasljeđujemo kao predmet, nego kao dužnost. Čuvajte obraz, institucije i zajedništvo – bez toga nema trajne slobode. Budite pravedni, čak i kada je teško. Pravda prema slabima i poštovanje prema drugima čine nas vrijednim pobjede. Ne trošite snagu na razdore. Razlike su prirodne, razdor je izbor. Birajte sabur i mogući dogovor. Nemojte zaboraviti dovu. Ona ne zamjenjuje djelo, ali ga oplemenjuje i usmjerava. Snaga vojske, bez snage duha, brzo se potroši. Sloboda se održava radom, znanjem i redom. Biti slobodan znači biti odgovoran – zaključio je Zlatko Mešić, sin legendarnog kapetana Hajre.
Ratni arhiv/Foto: Amel EmrićKapetan Hajrudin Mešić rođen je na Novu godinu 1959. godine u selu Srednja Trnova kod Ugljevika.
Sa saborcima je 16. septembra 1992. godine formirao 1. teočansku brigadu, koja će nakon njegove pogibije nositi njegovo ime.
Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk, općina Sapna, pri pokušaju proboja koridora prema opkoljenoj Kamenici.
Iza njega su ostali supruga Radenka, sin Zlatko i kćerka Lejla.
Kapetan Hajro Mešić odlikovan je najvećim priznanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine – Ordenom heroja oslobodilačkog rata te Zlatnim ljiljanom i Zlatnom policijskom značkom. Posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Program obilježavanja 33. godišnjice pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, brigadnog generala Hajrudina Mešića, počinje sutra u 18.00 sati tribinom u BKC-u Teočak pod nazivom „Lavovi 12 Teočaka“.
Tokom narednih dana planirane su posjete porodici heroja, polaganje cvijeća u Nezuku i Sniježnici te svečana akademija s prigodnim kulturno-umjetničkim programom.
Obilježavanje će biti završeno 1. novembra malonogometnim memorijalnim turnirom „Kapetan Hajro 2025.“ u sportskoj dvorani Teočak–Centar.
