Zločin za koji niko nije odgovarao: Tuzlanski konvoj spasa postao je konvoj smrti i užasa

Kada su jedinice HVO-a 4. juna 1993. godine na prilazima u Novom Pazaru, kod Nove Bile, u naselju Rankovići napale, kako su ga nazvali “Tuzlanski konvoj spasa”, konvoj spasa postao je konvoj smrti i užasa.

146 kamiona, 9 kombija, 20 putničkih vozila, 2 saniteta, roba u vrijednosti od 17 miliona tadašnjih DM, 500 tona robe koja nije procijenjena i 1,3 milina DM je uništeno i opljačkano ali ono što je nagore, ubijeni su vozači kamiona.

Za ovaj zločin niko nije odgovarao, punih 27 godina iz tužilaštava, gdje se predmet nalazi, poručuju “istraga je u toku”. Predmet se seli po tužilaštvima u Travniku, Zenici i Sarajevu bez pomaka.

U cilju animiranja javnosti o ovom zločinu bez kazne, u Fondaciji Istina Pravda Pomirenje održana je press konferencija na kojoj je predsjednik FIPP Sinan Alić, između ostalog rekao:

Zločin se dogodio u zoni odgovornosti koju je kao vojni tužilac HVO-a pokrivao Marinko Jurčević, jedno vrijeme glavni tužilac u Bosni i Hercegovini. U ovoj činjenici, prema mišljenju Alića, krije se odgovor na pitanje zašto ovaj zločin nije procesuiran. Jurčević zna sve o zločinu kod Nove Bile jer je po komandnoj odgovornsti bio 4. čovjek u hijerarhiji HVO-a.

Prije 27 godina ubijeni su vozači kamiona Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić. Nije poznata sudbina Salke Memića, a za tri ubijene osobe se još traga.

Da ima volje, ovaj zločin bi bio davno procesuiran jer su sve snimile kamere HTV-a i CNN-a.

Predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje Sinan Alić, pesimistično kaže da će vjerovatno i iduće godine, u isto vrijeme održati press konferenciju i reći da je “istraga i dalje u toku”, prenose Tuzlarije.