Zločini počinjeni u selu Hera spadaju među najteže dokumentirane, a istovremeno i najprešućenije ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini, piše politicki.ba.
Iako postoje pisani izvještaji, video-snimci i svjedočenja, do danas niko nije pravosnažno odgovarao. Posebno zabrinjava činjenica da se o tim događajima gotovo nikada ne govori u informativnim programima javnih emitera poput FTV i BHT1.
ŠTA NAVODI ORIGINALNI IZVJEŠTAJ HVO-a
U internim dokumentima i izvještajima koje je sačinio HVO, a koji su godinama dostupni istraživačima i pojedinim novinarima, navode se teški zločini počinjeni nad stanovništvom Here.
Prema tim dokumentima, selo Hera je u potpunosti spaljeno. Uništeni su stambeni objekti, pomoćne zgrade i imovina stanovništva, čime je onemogućen povratak preživjelih i trajno promijenjena demografska slika područja.
Izvještaj bilježi i ubistva zarobljenika i ranjenika. Posebno je značajno to što, prema navodima, postoje video-snimci na kojima se vide osobe koje učestvuju u tim zločinima, što predstavlja rijedak nivo direktnog materijalnog dokaza.
Također se navode ubistva civila, među kojima su bile žene i starije osobe, koje nisu učestvovale u borbenim djelovanjima. Ovi navodi dodatno su potkrijepljeni svjedočenjima preživjelih i izjavama svjedoka.
Jedan od najpotresnijih dijelova izvještaja odnosi se na mučenja i sakaćenja žrtava, uključujući sječenje ušiju, što se u dokumentima opisuje kao čin zastrašivanja i dehumanizacije.
DOKAZI POSTOJE, ODGOVORNOST IZOSTAJE
Uprkos postojanju video-materijala i opsežne dokumentacije, do danas nije došlo do procesuiranja odgovornih. Predmeti nisu dobili sudski epilog, niti su šira javnost i institucije sistematski informisani o nalazima koji godinama stoje u arhivama.
Ovakav izostanak pravde ostavlja otvorena pitanja o selektivnoj primjeni zakona, ali i o političkoj volji da se svi ratni zločini, bez obzira na počinioce, tretiraju jednako.
MEDIJSKA TIŠINA JAVNIH EMITERA
Posebno se ističe činjenica da o zločinima u Herama gotovo da nema priloga u centralnim informativnim emisijama javnih servisa. Izostanak izvještavanja na FTV-u i BHT1 dodatno produbljuje osjećaj nepravde kod porodica žrtava i doprinosi kolektivnom zaboravu.
Praćenje današnjih dnevnika ovih televizija ponovo otvara pitanje: hoće li javnost ikada dobiti cjelovitu informaciju o zločinima koji su dokumentirani, ali gurnuti na marginu.
ZAŠTO JE VAŽNO GOVORITI O HERAMA
Zločini u Herama nisu samo lokalna tragedija, već test odnosa društva prema istini, pravdi i suočavanju s prošlošću. Bez javnog govora, bez sudskih procesa i bez medijskog interesa, ovakvi slučajevi ostaju otvorene rane koje opterećuju i sadašnjost i budućnost.
Istina o Herama postoji u dokumentima i snimcima. Pitanje je samo postoji li spremnost da se ona iznese pred javnost.
