ZUKO DŽUMHUR – JAJCE

ZUKO DŽUMHUR – JAJCE

Na ovoj bosanskoj vjetrometini počeo je da se kleše krinov cvijet, simbol bosanske državnosti…

“Pročitao sam negdje, doduše poodavno, kako su čuveni filmski glumci Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari naši zemljaci.
Poslije, jedan moj prijatelj otišao je dalje, pa se našalio kako je ustvari Čarli Čaplin Hercegovac odn. Čapljinac- Čaplin iz Čapljine.

I sada ja ovdje na izvoru šumne Plive istinski iskreno povjerovah da je ustvari ovo pravi djevičanski izvor a ne tamo neki film
čuvenog režisera Bergmana snimljen u dalekoj Švedskoj.

Učeniji Turci nekad su govorili da je naša Bosna srebrena najljepša i najčarobnija zemlja njihovog moćnog i prostranog
carstva, jer gdje god zakopaš poteče izvor svježe i hladne vode, a gdje god padne sjeme nikne drvo i na njemu bogat plod.

Za mene su danas, tačnije u srijedu na pazarni dan, najljepši ukras Jajca, njegovih sokaka i pijaca, žene u živopisnim
narodnim nošnjama. Daleko odavde, čak na sjeveru Evrope, u dalekoj Holandiji, u malom živopisnom mjestu Sheveningenu opština, ženama i djevojkama, koje uporno čuvaju narodnu nošnju daje posebnu nagradu, mjesečnu platu.

U ovoj zgradi osnovana je pozne 1943-će godine novinska agencija Tanjug.
Odkako je svijeta i vijeka ispred ratova su išle glasine i haberi. Kako su se borbe rasplamsavale, glasine su se pretvarale u
snažnu grmljavinu, koja je vojska jača, bolja, pravednija, pobjedonosnija. Glasove su nekada nosili putnici, trgovci, uhode, tatari, telali.
Mnogo kasnije došla je štampa, agencije, ratni dopisnici, radio i televizija.
O borbama partizana govorio je i pjevao i narod ali od 43. će godine i agencija TANJUG.

U svojim poodmaklim godinama veliki vojvoda bosanski i hercegsplitski Hrvoje Vukčić često je poboljevao.

Dolazili su vidari i travari sa raznih strana, ali slaba fajda. Jedanput vojvoda zamoli Dubrovčane da mu pošalju nekoga od njihovih čuvenih ljekara.
Međutim, lukavi dubrovački ljekar ne ode pravo u Jajce nego svrati na Vinac i dobro se raspita koja jela i pića vojvoda najviše voli.
Rekoše mu da uživa u bijelom vinu sa svojih vinograda oko Vinca. Tada ljekar ode u Jajce, dobro pregleda vojvodu i reče mu: “Nipošto crveno vino!”
Vojvoda se silno obveseli i dade mu punu šaku dukata

Iz carstva svjetla siđoh za trenutak u kraljevstvo tame. Čitav ovaj hram isklesan je golemom ljudskom mukom u stijeni.
Od davnina narod ga zove Katakombe. Povjesničar početkom ovog stoljeća zapisa da ga je narod ovoga kraja zvao i Halvatom.
Da li je ovdje veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić pravio sebi kriptu, da li su ovo bile nekada i tamnice u kojima su cvilili sužnji…narod se je ovdje sklanjao za vrijeme Omer pašine vojne na Bosnu…za vrijeme Švabina ulaska u ove krajeve bila je i pivnica…? 
Ko bi nam odgovorio na sva ova pitanja, povjesničari, arheolozi, volšebnjaci ili opštenari…
Tama, nesigurnost i nedostatak pisanih spomenika natjeruju me da kažem poput pjesnika Dobrice Cesarića:

“Krhko je ljudsko znanje”

Pa ipak jedno znam sigurno. Na ovoj bosanskoj vjetrometini počeo je da se kleše krinov cvijet, simbol bosanske državnosti i stajao je tako dugo, dugo sve do Drugog zasjedanja AVNOJ-a kada je zasijao u svoj svojoj ljepoti veličini i ljudskosti.”

(jajce-grad-muzej.com/mb)

Previous Porijeklo muslimana u Beogradskom pašaluku
Next Zlatni ljiljani u finale Evropskog prvenstva bez izgubljenog seta!

You might also like

SEHARA

Najstarija pronađena fotografija Konjica nastala je prije 1883. godine

Najstarija pronađena fotografija grada Konjica nastala je prije 1883. godine. Na njoj nema kasarne na Musali, koju je austrougarska vlast gradila od 1883. do kraja 1884., nema pravoslavne crkve koja

SEHARA

Tekst u ‘Politici’ 1928. – Kako izgleda bosansko pismo

… Nada sve smatram važnim i zanimljivim jedno svjedočanstvo iz Novopazarskog sandžaka. Iznio ga je advokat Al. D. Đurić u ‘Politici’ od 18. avgusta 1928. godine u članku »Kako izgleda

HISTORIJA

Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija

Ovako je učeni bosanski franjevac Antun Knežević pisao na temu nacionalnog identiteta i jezika. -Neke naše komšije vrlo se ljute, što se dičimo i ponosimo našim starim imenom, jezikom i