ZUKO DŽUMHUR – JAJCE

ZUKO DŽUMHUR – JAJCE

Na ovoj bosanskoj vjetrometini počeo je da se kleše krinov cvijet, simbol bosanske državnosti…

“Pročitao sam negdje, doduše poodavno, kako su čuveni filmski glumci Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari naši zemljaci.
Poslije, jedan moj prijatelj otišao je dalje, pa se našalio kako je ustvari Čarli Čaplin Hercegovac odn. Čapljinac- Čaplin iz Čapljine.

I sada ja ovdje na izvoru šumne Plive istinski iskreno povjerovah da je ustvari ovo pravi djevičanski izvor a ne tamo neki film
čuvenog režisera Bergmana snimljen u dalekoj Švedskoj.

Učeniji Turci nekad su govorili da je naša Bosna srebrena najljepša i najčarobnija zemlja njihovog moćnog i prostranog
carstva, jer gdje god zakopaš poteče izvor svježe i hladne vode, a gdje god padne sjeme nikne drvo i na njemu bogat plod.

Za mene su danas, tačnije u srijedu na pazarni dan, najljepši ukras Jajca, njegovih sokaka i pijaca, žene u živopisnim
narodnim nošnjama. Daleko odavde, čak na sjeveru Evrope, u dalekoj Holandiji, u malom živopisnom mjestu Sheveningenu opština, ženama i djevojkama, koje uporno čuvaju narodnu nošnju daje posebnu nagradu, mjesečnu platu.

U ovoj zgradi osnovana je pozne 1943-će godine novinska agencija Tanjug.
Odkako je svijeta i vijeka ispred ratova su išle glasine i haberi. Kako su se borbe rasplamsavale, glasine su se pretvarale u
snažnu grmljavinu, koja je vojska jača, bolja, pravednija, pobjedonosnija. Glasove su nekada nosili putnici, trgovci, uhode, tatari, telali.
Mnogo kasnije došla je štampa, agencije, ratni dopisnici, radio i televizija.
O borbama partizana govorio je i pjevao i narod ali od 43. će godine i agencija TANJUG.

U svojim poodmaklim godinama veliki vojvoda bosanski i hercegsplitski Hrvoje Vukčić često je poboljevao.

Dolazili su vidari i travari sa raznih strana, ali slaba fajda. Jedanput vojvoda zamoli Dubrovčane da mu pošalju nekoga od njihovih čuvenih ljekara.
Međutim, lukavi dubrovački ljekar ne ode pravo u Jajce nego svrati na Vinac i dobro se raspita koja jela i pića vojvoda najviše voli.
Rekoše mu da uživa u bijelom vinu sa svojih vinograda oko Vinca. Tada ljekar ode u Jajce, dobro pregleda vojvodu i reče mu: “Nipošto crveno vino!”
Vojvoda se silno obveseli i dade mu punu šaku dukata

Iz carstva svjetla siđoh za trenutak u kraljevstvo tame. Čitav ovaj hram isklesan je golemom ljudskom mukom u stijeni.
Od davnina narod ga zove Katakombe. Povjesničar početkom ovog stoljeća zapisa da ga je narod ovoga kraja zvao i Halvatom.
Da li je ovdje veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić pravio sebi kriptu, da li su ovo bile nekada i tamnice u kojima su cvilili sužnji…narod se je ovdje sklanjao za vrijeme Omer pašine vojne na Bosnu…za vrijeme Švabina ulaska u ove krajeve bila je i pivnica…? 
Ko bi nam odgovorio na sva ova pitanja, povjesničari, arheolozi, volšebnjaci ili opštenari…
Tama, nesigurnost i nedostatak pisanih spomenika natjeruju me da kažem poput pjesnika Dobrice Cesarića:

“Krhko je ljudsko znanje”

Pa ipak jedno znam sigurno. Na ovoj bosanskoj vjetrometini počeo je da se kleše krinov cvijet, simbol bosanske državnosti i stajao je tako dugo, dugo sve do Drugog zasjedanja AVNOJ-a kada je zasijao u svoj svojoj ljepoti veličini i ljudskosti.”

(jajce-grad-muzej.com/mb)

Previous Porijeklo muslimana u Beogradskom pašaluku
Next Zlatni ljiljani u finale Evropskog prvenstva bez izgubljenog seta!

You might also like

SEHARA

Sjećanje na Safeta Isovića: Velikan koji je sevdalinku učinio pjesmom širokih narodnih masa (VIDEO)

Na današnji dan, prije osam godina, u Sarajevu je u 72. godini preminuo Safet Isović, prema mišljenju većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa, jedan od najboljih izvođača sevdalinki

SEHARA

Hamdija Mulić – O značaju odgoja

  Povodom teksta posvećenog godišnjici smrti Hamdije Mulića, donosimo crticu o odgoju, jedan od njegovih ranih radova koji je objavio pod pseudonimom Ata Nerćes u Beharu, listu za pouku i

SEHARA

PLJAČKE NACIONALNOG BLAGA

I to je tako: pun je svijet otete bosanske baštine, od galerija i riznica rimskih, bečkih, stambolskih, santpeterburških i – našeg dragog komšiluka… Piše: Ibrahim Kajan Od rata se ne