U srijedu, 22. januara 2025. godine u prvom holu Cankarovog doma upriličeno je svečano otvaranje komemorativnog programa 8372 živa sjećanja na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici.
Manifestacija je započela otvaranjem izložbe Vijesti koje nisu probudile savjest , koju je pripremila novinarka i kustosica izložbe dr. Ili Žerdin. Izložba je jedna od centralnih programskih aktivnosti memorijalnog programa i prikazuje naslovnice novina i članke iz slovenačke, bosanskohercegovačke i međunarodne štampe, koji zorno dokumentuju događaje u Bosni i Hercegovini početkom 1990-ih. Ovi materijali su nepobitan dokaz da su događaji bili poznati, ali svijet nije djelovao na vrijeme da spriječi genocid u Srebrenici.
Svečano otvaranje privuklo je brojne posjetioce, među kojima i brojne predstavnike diplomatskog kora i istaknute ličnosti javnog života. Muftija mag. Nevzet Porić je u svom govoru izrazio dužnost svih generacija da čuvaju sjećanje na strašne događaje i uče mlade vrijednostima mira i suživota. “Generacije koje su doživjele tragedije poput Srebrenice teško dolaze do pomirenja. To će biti zadatak mlađih generacija koje moramo podučavati, osvještavati i ohrabrivati, da i pored loših primjera nasilja koji ih svuda prate, izaberu put mira“, naglasio je u svom obraćanju. Generalni direktor Cankarjevog doma Jure Novak je na otvaranju istakao da je očuvanje sjećanja na ovakve zločine izuzetno važno za podizanje svijesti i sprječavanje sličnih tragedija u budućnosti.
Nakon zvaničnog otvaranja uslijedio je razgovor sa gostima. Fikret Alić , preživjeli logor Trnopolje, simbol je stradanja Bošnjaka u ratu u Bosni i Hercegovini. Njegova slika, uhvaćena iza bodljikave žice logora, postala je jedna od najprepoznatljivijih slika ratnih užasa. Fotografiju je snimio američki novinar Roy Gutman 1992. godine, nakon što ga je na lice mjesta dovela novinarka Nada Kronja-Stanič. Alić, koji je u to vrijeme bio teško pothranjen, oličio je brutalnost i okrutnost logora koje su srpske snage uspostavile za bošnjačke i hrvatske civile. Fotografija je obišla svijet i skrenula pažnju na zločine koje je međunarodna zajednica dugo ignorirala.
Alić je u razgovoru opisao svoja iskustva u logoru, gdje su srpske snage sve vrijeme kontrolisale zarobljenike, pratile svaku njihovu riječ i radnju i sistematski ih zastrašivale. Rekao je da se razdvajanje i ubijanje odvijalo u unaprijed određenim slojevima. Na meti su prije svega bili ljekari, profesori, sudije i drugi obrazovani ljudi koji su predstavljali intelektualno i moralno jezgro zajednice. Zatim su na red došli ljudi sa određenim uticajem na druge zatvorenike, a na kraju i svi ostali. “Ova sistematska selekcija je bila krajnje smišljena i okrutna”, rekao je on, dodajući da su oni koji su se usudili da progovore ili pokušaju otkriti istinu o onome što se dešavalo često bili kažnjavani ili čak ubijeni.
Prisjetio se i kako je nastala poznata fotografija: „U tom trenutku nisam znao koliko će ova slika biti važna. Nada Kronja-Stanič nam je dovela Gutmana, bili smo vidno uplašeni. “Ono što najviše boli je to što su nasilje i zločine počinili ljudi koji su mi bili komšije. Ljudi s kojima smo dijelili živote okrenuli su se protiv nas. To boli više od bilo čega drugog”, rekao je on i dodao da rat nikada ne donosi ništa dobro. “Ono što su mi uradili, ja nikada nikome ne bih uradio.”
Danas, više od trideset godina nakon ovih događaja, Fikret Alić nosi ponos i dostojanstvo preživjelog, ali istovremeno upozorava da mu rane nikada neće biti potpuno zacijeljene. Prisjećajući se logora, rekao je: “Svaki dan se sjetim ljudi koji nisu imali sreće da prežive. To je moja dužnost – da dam glas njihovim pričama da ih svijet ne zaboravi.” Zbog ovog uvjerenja se 2009. godine vratio u Prijedor iz Danske i izvještava o tome kako se tamo teško živi.
dr. Mujo Begić, istraživač masovnih grobnica, profesor i saradnik Instituta za nestala lica Bosne i Hercegovine, detaljno je predstavio dešavanja u opštini Prijedor, gdje je srpska vojska već 1992. godine vršila sistematske zločine, koji su bili jasna uvertira. genocidu u Srebrenici. Prema njegovim riječima, “Prijedor je bio generalna vježba genocida u Srebrenici”, jer su srpske snage tu uspostavile model djelovanja, koji je kasnije poslužio kao osnova za realizaciju genocida u Srebrenici. Na području Prijedora formirani su koncentracioni logori, vršena su masovna silovanja, a bošnjačko i hrvatsko stanovništvo je sistematski uklanjano. “Prijedor je paradigma koja pokazuje kako su srpske snage planirale, organizirale i izvele genocid na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sistematičnost ovih zločina dokazuje da to nisu bili slučajni događaji, već smišljeni plan”, naglasio je on.
Posebno je istakao istraživanje masovne grobnice Tomašica, koja se smatra najvećom masovnom grobnicom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U njoj su pronađeni posmrtni ostaci čitavih porodica, roditelja, djece, žena, pa čak i beba. „Tomašica je, s jedne strane, porodično groblje u kojem su ubijeni svi, od beba do staraca. To svjedoči o izuzetnoj okrutnosti koju sprovodi srpska vojska“, rekao je on i dodao da su otkopali skelet bebe koji je bio tek nešto veći od mobilnog telefona. Prema njegovim riječima, scena je bila jedna od najstrašnijih slika njegovog istraživačkog rada.
Begić je objasnio da Tomašica nije jedino groblje, jer su, kako bi se sakrili dokazi, žrtve premještene u sekundarnu grobnicu Jakarina kosa. “Ovo premještanje posmrtnih ostataka s predumišljajem pokazuje obim planiranja uključenog u ove zločine”, rekao je on. Svoje je nalaze potkrijepio svjedočanstvima o tome koliko je žrtava ubijeno na brutalne načine, ne praveći razliku između starosti i spola. Takođe je istakao važnost snimanja ovih priča. “Važno je ostaviti sjećanje u naslijeđe mlađoj generaciji i naučiti ih važnosti sprječavanja da se ovako nešto više ikada ponovi”, rekao je.
Istovremeno, on je naglasio da poruke o ovim zločinima moraju ostati jasne i snažne. “Naša je civilizovana obaveza da skrenemo pažnju na užase ovih zločina. Prijedor je bio početak, Srebrenica vrhunac. Bez razumijevanja prvog, ne možemo razumjeti ni drugog“, zaključio je Begić.
Novinarka Nada Kronja-Stanič pružila je dodatni uvid u rad novinara koji su pokušali da upozore svijet na ono što se dešava. Podsjetila je kako je Roy Gutman, koji se bavio opsežnim istraživanjem holokausta, brzo prepoznao obrasce genocida u Prijedoru i izvijestio o njima uz jasno upozorenje. Ona je naglasila da su se mnoge stvari mogle spriječiti da je svijet brže reagovao.
Razgovor je okupljenima ponudio šokantne priče preživjelih i dublje razumijevanje sistematskih zločina, a ujedno je istakao važnost edukacije mladih o ovim događajima. Komemorativni program 8372 živa sjećanja će brojnim događajima do jula 2025. godine skrenuti pažnju na važnost očuvanja historijskog sjećanja i odati počast žrtvama genocida u Srebrenici.
Izložba će se u Cankarjevom domu moći pogledati do 16. februara, uz još dva događaja, a to su razgovor o genocidu kroz prizmu međunarodnog prava sa prof. dr. Vasilko Sancin, koji će se održati u ponedjeljak, 27. januara u 19 sati u CD klubu, a završni događaj literarnog konkursa sa pobjednicima i Muanisom Sinanovićem u ponedjeljak, 3. februara, u 19.30 sati.
Srebrenica: 8372 živih spominov – srebrenica.si, kao i IZ u R Sloveniji, posvećeni su ovom projektu.