Praznik u Vrbanjcima: Bitka za bosanski jezik i(li) za čast civilizacije

Praznik u Vrbanjcima: Bitka za bosanski jezik i(li) za čast civilizacije

Da li iko može zamisliti tu snagu, taj bunt, koji raste u ovoj djeci, uvjerenoj da su upravu. Ta snaga je još veća, ona je civilizacijskih razmjera, jer ih njihovi roditelji, nastavnici i imami uče da moraju praštati onima koji su im protjerali familije, pobili rođake, spalili domove, a danas njima, trećoj generaciji, ne dopuštaju izvođenje nastave na maternjem jeziku. Uče ih da ne smiju život isprljati mržnjom i da se po svaku cijenu moraju izboriti za BiH, zemlju ravnopravnih ljudi, zemlju tolerancije i suživota?

Piše: Mehmed PARGAN

Ni sedam dana poslije povratka kući još ne znam da li sam bio u Kotor-Varoši ili Kotor-Varošu! Sva profesionalna znanja i iskustva ostaju na jednoj strani, kao i jezički standardi, pravopis, kruta pravila i jezičke nedoumice. Jer Kotorvarošani čvrsto tvrde da žive u Kotor-Varošu, bar tako kaže njihova jezička praksa! Jezička pravila pak kažu da bi se trebalo pisati i govoriti drugačije: bio sam u Kotor-Varoši! Ali, također znam da su nas učili da se kod pravilnog imenovanja toponima mora poštivati jezička praksa koju baštini lokalno stanovništvo. Tako nikada nećemo pogriješiti.

Mir i sloboda

„Moja domovina je Bosna i Hercegovina! Moj jezik je bosanski! Ja sam Bošnjak!“ Pripremajući se za školsku priredbu, upriličenu u povodu Dana nezavisnosti BiH i u čast posjete Ramiza Salkića, potpredsjednika bh. entiteta RS, osnovci ponavljaju naglas ove riječi trčeći oko seoskog igrališta u zaseoku Hanifići, Mjesna zajednica Vrbanjci, u općini Kotor-Varoš. Njihova lica i ruke su u plavo-bijelim dekoracijama, pokriveni sličicama na kojima je grb države Bosne i Hercegovine, zastava BiH u obliku srca itd. Lokalni mediji su međutim, noć ranije plasirali laži da se u Hanifićima 2. marta obilježava početak rata i ubistvo srpskog svata na Baščaršiji. A djeca su na školskoj priredbi poslala poruke mira i slobode, dostojanstveno tražeći samo svoja prava.

Sjećam se, u njihovim godinama smo se radovali Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu. Bio sam ponosan i divio sam se stolaru Hasanu, mom komšiji, koji je dobio raspored da navečer, jednom sedmično, bez obzira što će sutra na posao, ide cijelu noć bdjeti i čuvati trafostanicu i gasovod u našem mjestu. Bio sam uvjeren da se bez njega ne može održati Olimpijada i da cijeli svijet počiva upravo na njegovoj revnosti, na odgovornosti ponositog stolara iz okoline Zvornika. Da bi nas učinio važnim, Hasan je izgovorio misao koju sam nosio godinama u sjećanju:

-Kada vi narastete, bit će opet Olimpijada i onda ćete vi čuvati trafostanicu i gasovod!

Kako smo tada bili važni sami sebi! Kako smo samo željeli da vrijeme brzo teče i da dođemo u Hasanove godine. Da ispunimo to što se od nas očekuje.

 Imam Duzan

Gledam sada tu djecu u Vrbanjcima. Oni su uvjereni da će sutra, kada postanu veliki, odrasli ljudi, biti kao Nijaz Duzan, čovjek koji je, umjesto da bude samo lokalni imam i da mirno, skrušeno i povučeno provodi svoje dane u pitomom bosanskom selu, morao preuzeti na svoja pleća povijesnu odgovornost obrazovanja djece na maternjem jeziku. Prihvatio je biti alternativa ministarstvu i pedagoškom zavodu. Roditelji su bili jasni – žele da djeca pohađaju nastavu na bosanskom jeziku, a imam Duzan ima njihovo povjerenje. U okviru džamijskog objekta preuređeno je nekoliko prostorija i djeca tu pohađaju nastavu. Da je odabran bilo kakav objekat izvan Islamske zajednice, on bi odavno bio zatvoren. I na ovoj zgradi je zalijepljena zabrana izvođenja nastave koju je izdalo Ministarstvo prosvjete RS-a – upravo ono ministarstvo koje je trebalo osigurati Bošnjacima pravo da kao konstitutivni narod mogu obrazovati djecu na bosanskom jeziku. Ovdje svakodnevno iz Tešnja dolaze nastavnici i održavaju instruktivnu nastavu. Oni su mladi i puni. Nažalost, njihov stastus je, kao i status škole još uvijek nedefinisan.

Ma šta da se podrazumijeva pod pojmom instruktivna nastava, u Vrbanjcima je takva škola de facto već postala redovna. Djeca koja sada već pohađaju treći razred i ne znaju da može postojati drugačija škola, u kojoj djeca imaju pravo na svoje djetinjstvo, igru, pravo na jezik, slobodu, širinu učionica, blještavilo školskih hodnika, fiskulturne sale, kompjutere. Vanredna situacija njima je postala redovno stanje. A stanje permanentne borbe za državu, jezik i naciju, način je življenja njih i njihovih porodica. U godinama kada počinje prvo njihovo dokazivanje, izgradnja individualnog i kolektivnog identiteta, oni su suočeni sa opasnom diskriminacijom i negiranjem postojanja njih kao građana, potom njihove države, njihovog jezika, njihove tradicije…

Dok grabimo prema Malovarama, u odlutalim mislima tražim odgovor: da li iko može zamisliti tu snagu, taj bunt, koji raste u ovoj djeci, uvjerenoj da su upravu. Ta snaga je još veća, ona je civilizacijskih razmjera, jer ih njihovi roditelji, nastavnici i imami uče da moraju praštati onima koji su im protjerali familije, pobili rođake, spalili domove, a danas njima, trećoj generaciji, ne dopuštaju izvođenje nastave na maternjem jeziku. Uče ih da ne smiju život isprljati mržnjom i da se po svaku cijenu moraju izboriti za BiH, zemlju ravnopravnih ljudi, zemlju tolerancije i suživota? Srećom, povijest nije zabilježila da su u konačnici ikada pobijedili oni koji su mrzili i uskraćivali prava, ma koliko tortura trajala.

Izvor: Faktor.ba

Previous Zadovoljni turistički radnici: Mostar posjećen i u zimskom periodu
Next Faik Novi Travnik - bogato iskustvo u dizajnu i izradi obuće: Domaća firma za respekt

You might also like

NAŠI DANI

Obilježena 25. godišnjica stradanja Bošnjaka Ahatovića: U Sokolini 48 osoba ubijeno na najsvirepiji način

U mjestu Sokolina, kod Ilijaša, danas je obilježena 25. godišnjica od ubistva 48 Bošnjaka iz naselja Ahatovići i stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju

NAŠI DANI

U Kalesiji obilježena 26. godišnjica Regionalnog savjetovanja Patriotske lige (Video)

  Prvi mjeseci godine u znaku su sjećanja na početak agresije na Bosnu i Hercegovinu i priprema za njenu odbranu. I ove godine u Tuzlanskom kantonu, počinju sjećanjem na regionalno

NAŠI DANI

Predizborni aforizmi prof. Kurdića: ‘.. Omladinu na položaje a stare u penziju!’

  Profesor Šefik Kurdić na zanimljiv je način prokomentarisao predstojeće izbore u Bosni i Hercegovini. Nizom objava na Facebooku duhovito je poslao, ipak mudre poruke… NAJTEŽE SE RASTATI OD VLASTI