DIPLOMATSKA ŠAHOVSKA PARTIJA

Već od prvog dana spoznaje da bi Srbija, kao i srpsko ratno rukovodstvo mogli odgovarati za Genocid u Srebrenici, kao i mnoge druge zločine za koje nikada nisu odgovarali, bilo je primjetno da će Srbija pokrenuti pravi diplomatski rat. A prvi korak je bilo destabiliziranje Bosne i Hercegovine preko tumorskog tkiva zvanog RS.

Iako je rezolucija dobro zakasnila i trebala da se usvoji odmah nakon rata, međunarodna zajednica je odgađala prijeko potrebnu Rezoluciju, koja je trebala spriječiti negiranje, manipulacije i politizaciju bošnjačkim žrtvama, misleći da će vrijeme dovesti neke nove ljude koji će biti spremniji da razgovaraju, da naprave distancu od pogrešne politike, da učine prvi korak ka stvarnom pomirenju, a ne onom deklarativnom. Sve je to ostalo u ćorsokaku svjetske politike, a novo vrijeme u odustvu prave Rezolucije i nije moglo donijeti bolje ljude od onih koji danas upravljaju Srbijom i RS, tako su deklarisani četnici postali Predsjednik i Premijer, a Laktašenko postao glasilo Srbije tamo gdje Srbija kao ozbiljna zemlja ne smije da reaguje.

NASER ORIĆ kao žrtveno jagnje, da je Srbija htjela uhapsiti Orića mogli su to uraditi prije par mjeseci, par godina, ali Orić im je trebao kao talac, nešto što će skrenuti pažnju od diplomatke bitke i organizacije 20 godina od Genocida u Srebrenici, talac čija bi sudbina imala dva scenarija, prvi scenarij je bio da Orić bude izručen Srbiji, gdje bi mu „nezavisno“ pravosuđe koje postupa po izričitoj naredbi Vučića sudilo kao i političkim protivnicima Vučića poput Miškovića, podsjećam isti Sud je nedavno rehabilitirao i četničkog vojvodu Dražu, možda je za vrijeme deklarativnog približavanja Srbije Evropskoj Uniji to djelovalo autogolom srpske politike, oni koji bolje poznaju lik i djelo Vučića, znaju da to ništa nije bilo slučajno.

U vrijeme kad se veliki broj ratnih zločinaca pod sumnjivim okolnostima i po gotovo copy-paste dijagnozom „terminalne faze nepoznate bolesti“ vraćaju u Srbiju, a tamo doživljavaju „preporod i ozdravljenje“ , Orić je trebao otići u Beograd da mu sude na dokazima što se u narodnom rječniku vode pod terminom „rekla-kazala“, a prije bi se reklo „slagali“.

Našla je Srbija i ljude za to, koje kako je Dodik u jednom intervju izletio „čuva“, valjda od sopstvenog naroda, jer se pokazalo da optužbe izdajnika jednog roda koji nose slična imena, djeluju sa većom težinom od one koju izrekne neki tamo „Jovo“. Ko zna zašto bi Orić bio osuđen, možda i za neki kontragenocid, gdje bi Srbija zahtjevala neku svoju kontrarezoluciju preko majčice Rusije.

Drugi scenarij je bio da suverena i djelimično nezavisna Bosna i Hercegovina zatraži izručenje, pazite sada: „Izručenje državljanina Bosne i Hercegovine“, kako drsko od nas – reče Milorad Dodik, pa taj Sud i Tužilaštvo nemaju ništa moje u sebi, ništa čim bi opstruirao rad ovih organa, raspisujem referendum, ali ne onaj o nezavisnosti, njega ću ostaviti za 2018, a neki dan sam se istina i demantirao kada sam rekao da bi po završetku karijere trebao osnovati nevladinu organizaciju koja će se boriti za nezavisnost RS, znači li to da Dodik misli okončati političku karijeru rane 2018? Ma kakvi, svjestan je i on da 2018-ta pada baš pred nove Izbore. Nego nešto me guši u ovoj Bosni i Hercegovini, moraću da skoknem u krilo beogradsko, reče Milorad Dodik.

Slušaj ovamo reče Mile, ovaj terorizam u svijetu je karta na koju i mi moramo igrati, čekaćemo koliko treba naći će se neki Mujo,Fadil,Haris,svejedno, kojem se neće sviđati naša politika, koji će biti prvenstveno musliman, po šablonu radikalan, pozvaćemo naša dva eksperta onog što plaćamo 2700 KM/mjesečno Galijaševića i onog rusofila što se fura na James Bonda Lazanskog da od idile prave ISILU. Rezoluciju koja je žrtvama Genocida trebala dati spokoj i osigurati da naša djeca ne budu poput naših očeva i djedova, nazvaćemo antisrpskom i tako srpstvo gurnuti kao štit za naše grijehove.

Onaj Mladen Ivanić iole normalan Srbin će u dilemi da ne postane izdajica morati sazvati sjednicu Predsjedništva BiH na kojoj se unaprijed zna ko i kako glasa, gdje će troglava aždaja se složiti da se oko ničega ne slaže, a samim tim dati razlog više da i Srbija ne podrži istu Rezoluciju kad zemlja u kojoj se desio Genocid neće ili mora tako da se očituje zbog nakaradnog Ustava.

Postoji i još jedan scenarij , manje vjerovatan u kojem bi Sud BiH pokleknuo pritisku i presudio Naseru Oriću, što Republici Genocidnoj i Srbiji i ne bi bilo toliko bitno,koliko činjenica da bi to izazvalo gnjev bošnjačkog stanovništva prema njenim liderima, što bi dodatno destabiliziralo Bosnu i Hercegovinu.

RUSKA KONTRAREZOLUCIJA na nagovor rukovodstva Republike Genocidne i Srbije. Ova rezolucija ima samo jednu svrhu da površinski osudi sve zločine na tlu bivše Jugoslavije, da izjednači sve zločine i uloge agresora/okupatora i onih koji su branili dom. Da se nastavi sa praksom negiranja, vrijeđanja žrtava i da se to pravno legalizira. U njoj se ne spominje nikakav Genocid, niti imenuje krivac i žrtva, ovo je rezolucija bez težine, a takve se rezolucija i ne može nazvati rezolucijom, već kontrastavom i osvetom Velikoj Britaniji i Zapadu zbog ukrajinskog pitanja.

Autor: Wella Havle

(mb)

Previous Ramazanska atrakcija u Bihaću: Pogledajte kako izgleda drveni top u gradu na Uni
Next Isnam Taljić, pisac: Bosanskohercegovačka književnost bolja je i od hrvatske i od srpske

You might also like

MADE IN BOSNIA-387

Bosna i Hercegovina može postati dio uspješne Evrope

Evropa nije nedokučiva – pet stotina miliona ljudi čeka na bh. proizvode i usluge i traže da smo malo brži u tome. Piše: Adis Hasaković Nekako “gluho” je prošla vijest

BLOG

Otvoreno pismo Bakiru Izetbegoviću pred put u Beograd

Piše: Ekrem AVDIĆ Poštovani članu Predsjedništva BiH! U Beogradu sam proveo najljepši dio života – studentski. Takođe, i najplodniji radni dio, kao predratni dopisnik zagrebačkog «Večernjeg lista». Poslije rata sam

BLOG

Prof. dr. Damir Marjanović: Skoro 60% današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine potiču od ljudi koji su na ovim prostorima preživjeli zadnje ledeno doba

Mnogima se čini da je znanost je svijet čuda, ili preciznije rečeno, čudan svijet a znanstvenik je onaj koji uživa u tom svijetu i čudi mu se svaki dan. Kao