Male porodične firme su pozitivna strana bosanske privrede

Male porodične firme su pozitivna strana bosanske privrede

 

Često možemo čitati i čuti priče o vrijednim ljudima koji su svoje ideje pretvorili u uspješne biznise. To su ljudi koji su uprkos poteškoćama obezbijedili zaposlenje za sebe i svoju porodicu te postali prepoznatljivi ne samo u našoj zemlji nego u cijelom svijetu.

Iako je poslovni ambijent u Bosni i Hercegovini daleko od povoljnog i koliko god bilo teško pokrenuti vlastiti biznis, ipak ima onih koji svoj uspjeh grade u našoj zemlji. Radi se o ljudima koji su imali dobru ideju, hrabrost i upornost i koji su uprkos svim poteškoćama pokrenuli porodične biznise i sa svojim proizvodima postali prepoznatljivi na bosanskohercegovačkom tržištu. Zajedničko svima njima je što iza njihovog uspjeha stoji kombinacija kreativnosti, znanja i ljubavi prema onome što rade.

DRUŠTVENE MREŽE VJETAR U LEĐA

Jedna takva priča dolazi iz Kiseljaka, gdje je porodica Litrić 2013. godine pokrenula proizvodnju ženskih torbi i kreirala već sada poznat brend Ilea Bags.

„Priča o Ilea Bags nastala je iz potrebe za inovativnim torbama na tržištu. Naime, godinama smo se bavili preprodajom torbi te uvidjevši da se traže određeni modeli koje nismo mogli nabaviti, pokušali smo ih sašiti. Nakon što smo sašili nekoliko komada, moje prijateljice počele su se interesovati za njih. Uslikala sam i postavila ih na Facebook i tako je sve krenulo. Dobili smo prvu narudžbu, drugu, treću, javila se radnja koja ih je željela uvrstiti u svoj asortiman i uspjesi su se nastavili nizati“, za Business magazine kaže Irma Litrić-Boja, koja je zajedno sa roditeljima pokrenula priču o brendu Ilega Bags.

Kako je sve krenulo od društvenih mreža, tako se i većina marketinških aktivnosti odvija putem Facebooka i Instagrama, ali rade i kataloge.

„Najvažnija reklama su sami kupci, koji nas preporučuju i uvijek nam se vraćaju po novu Ileicu“, dodaje Litrić-Boja.

Trenutno se njihove torbe mogu naći u oko 50 radnji širom BiH, a uskoro ih planiraju plasirati i na tržište EU. Do sada su ih putem online prodavnica prodavali u Hrvatskoj, a u planu je i otvaranje radnji. Ipak, najznačajniji uspjeh Ilea torbica bilo je predstavljanje na sajmu u Dubaiu.

Istim putem krenula je i porodica Ahmetović iz Sarajeva. Oni su 2016. godine također počeli proizvoditi torbe pod brendom Domino Design. Ideja za kreiranjem torbi nastala je iz ljubavi prema modi, još u vrijeme studija sestara Semine i Anite Ahmetović koje su to sve pokrenule.

„Kao i na svakom početku, bilo je teško, međutim nakon kupovine prve mašine i samo nekoliko metara obične eko- kože počeli smo izrađivati naše torbice. Sve je počelo nakon prodaje prve torbice, a nakon prvih fotografija priča se proširila“, za Business magazine kaže Anita Ahmetović.

Sve torbe su napravljene od visokokvalitetne eko- kože, a osim u našoj zemlji, torbe Domino Design mogu se naći i u Srbiji, a putem online prodaje šalju se širom svijeta.

Malo drugačijim putem krenuo je Sarajlija Asmin Sakić sa svojom suprugom Džanom. Oni proizvode namještaj što i ne bi bilo tako jedinstveno da se ne radi o namještaju za kućne ljubimce.

„Sve je krenulo 2011. godine, kada sam napravio prvi model krevetića, koji je tada bio poklon za psa moje djevojke, sadašnje supruge. Napravio sam još nekoliko modela koje smo prodali, ali s obzirom na neozbiljnost naših godina, što bi se reklo mladost-ludost, tu je i stalo. Nakon stupanja u brak, s obzirom na to da ni jedno nismo stalno zaposleni morao sam nešto poduzeti. Napravio sam novi model, koji je bio za veće pse i čim smo ga objavili na društvenim mrežama odmah smo ga prodali i tako je sve krenulo“, za Business magazine o svojim počecima govori Asmin Sakić te dodaje da ih za ovaj posao veže, prije svega, ljubav prema životinjama, jer teško je raditi ovo ako zaista ne volite životinje.

Kompletan namještaj djelo je vrijednih ruku ovih supružnika koji ga prave od drveta, spužve, raznih materijala -u dogovoru s kupcima. Djelatnost su registrovali prošle godine i nedugo nakon toga otvorili radnju.

Osim promocije putem društvenih mreža, neki od modela mogu se pogledati u njihovoj radnji, kupiti ili naručiti. Uglavnom rade na tržištu BiH, s obzirom na to da transport izvan granica iziskuje velike troškove, a u nekim slučajevima je skuplji i od samog proizvoda, što u najvećoj mjeri odbija kupce.

Svoju fakultetsku diplomu i zvanje magistra farmacije Lejla Mehmedović-Sofo iz Sarajeva iskoristila je na najbolji način. Naime, ona je 2013. godine napravila prve korake u proizvodnji prirodne ručno rađene kozmetike od biljnih ulja i putera, cvjetnih vodica, eteričnih ulja i drugih sastojaka prirodnog porijekla, pod brendom Organlook u koje je uloženo, prije svega, mnogo truda i ljubavi. Kompaniju je registrovala 2015. godine, u početku je radila s mužem i prijateljicom, a danas upošljava još dvije osobe. Na početku su razmišljali da počnu s proizvodnjom organske hrane i uzgojem ljekobilja i eteričnih ulja, što ih je dovelo do kozmetike.

„Istraživanje na tom polju dovelo nas je do prirodne kozmetike u kojoj se, između ostalog, koriste eterična ulja, a kako sam ja po struci farmaceut i volim rad u laboratoriji onda sam se u potpunosti pronašla u tom poslu u kojem mogu ispoljiti svu svoju kreativnost. Prve proizvode napravili smo sebi kao zamjenu za sintetske kozmetičke proizvode koje smo često kupovali. Onda su došli praznici pa smo ih napravili i kao poklon nekim članovima porodice i prijateljima. Mnogi od njih su nam dali ideje za neke nove proizvode koje su oni željeli koristiti. To nam je dalo vjetar u leđa i paleta proizvoda se svakim danom sve više širila. Više puta smo se uputili van granica naše države kako bi stekli znanje i dobili odgovore na silna pitanja koja smo imali. Te edukacije i znanja o koži i ljudskom organizmu koje sam naučila na fakultetu doveli su do toga da sve recepte sama osmislim. Još u startu smo donijeli stratešku odluku da sve što radimo želimo raditi profesionalno te pokušamo napraviti prepoznatljiv brend. Samim time smo u startu ulagali u najkvalitetniju ambalažu koja se mogla nabaviti na našem tržištu te u lijep i privlačan dizajn, a nismo štedjeli ni na kvalitetnom printu“, za Business magazine kaže Lejla Mehmedović-Sofo.

Njihova priču prenijeli su brojni mediji, a nekoliko puta godišnje učestvuju na sajmovima s ciljem prezentiranja svojih proizvoda.

„Većina naše prodaje trenutno se odvija putem interneta i naše Facebook stranice pa nas najviše promoviraju naši kupci koju su zadovoljni proizvodima preporučujući ih svojim prijateljima i dijeleći naše objave. Do sada je bilo velikog interesa za izvoz naših proizvoda na najrazvijenija tržišta na svijetu. Nažalost, nismo mogli ništa od toga realizirati s obzirom na to da smo bili registrovani kao obrt. Nedavno smo odabrani kao jedan od deset domaćih proizvođača koji će početi saradnju sa dm-om kroz njihovu inicijativu Startajmo zajedno. Zbog toga smo pokrenuli registraciju doo te ćemo uskoro biti u mogućnosti i da radimo na izvozu“, dodaje Mehmedović- Sofo.

NJIHOV ZNAČAJ NIJE PREPOZNAT

Na pitanje koje su prednosti i mane rada u porodičnoj firmi, naši sagovornici ističu da je najveća prednost što više vremena mogu provoditi s porodicom, što je najveća motivacija za rad. S druge strane, ističu da bi bili uspješni kao poduzetnici nije dovoljno raditi samo osam sati, nekada je potrebno žrtvovati slobodno vrijeme kako bi ispunili zahtjeve svojih kupaca.

Međutim, koliko god male porodične firme imale potencijala i koliko god bi mogle doprinijeti ekonomskom napretku Bosne i Hercegovine, njihov značaj nije prepoznat.

„Mislim da smo kao država još uvijek daleko od toga da se taj značaj malih porodičnih firmi prepozna i da mu se da odgovarajuća važnost. Do sada nismo imali nikakvu podršku. Jednom smo, još na početku, pokušali aplicirati na jedan projekat podrške startup idejama, ali smo završili kao 12. dok su samo prva tri dobila materijalnu podršku. Žiri je ocijenio da za ono što mi radimo nema tržišta. Novac su radije dali poslovnim idejama kojih danas nema nigdje. Poslije smo se interesovali za više javnih poziva, prvenstveno međunarodnih organizacija, ali previše vremena bi nam uzelo od aktivnog rada da pripremimo svu traženu dokumentaciju i uklopimo neki naš vid razvoja u specifičnosti tih poziva tako da smo se radije odlučili raditi nego tražiti pomoć drugih. Najkvalitetnija pomoć koju smo do sada dobili bila je prilika da kroz dm inicijativu Startajmo zajedno dobijemo priliku da uđemo na police dm-a, ali i mnogo toga naučimo o maloprodajnom sektoru. Moj muž ima posao u IT sektoru, tako da nam je to dovoljno za sve naše potrebe. A s druge strane, ono što zaradimo od prodaje ulažemo kako bismo rasli. Ne bojimo se ulaganja jer znamo da samo na taj način možemo ostvariti bolje rezultate i postati prepoznatljiviji na tržištu“, naglašava Mehmedović-Sofo.

Međutim, iako bez podrške ostvarili su velike uspjehe. Upravo su upornost i ljubav prema poslu kojim se bave najviše doprinijeli njihovom uspjehu.

„Smatram da je najviše doprinijelo našem uspjehu to što smo veoma odgovorni i što imamo kvalitetan proizvod, što radimo s ljubavlju, jer ovaj posao zaista i volimo te se trudimo svaku torbu uraditi kao da je radimo za sebe“, kaže Irma Litrić-Boja.

Isto kaže i Ahmetović, koja ističe da je njihovom uspjehu najviše doprinijelo to što rade s roditeljima i s velikom ljubavlju, te da  sve što se radi iz ljubavi ide mnogo bolje, pa i onda kada dođe do poteškoća ne odustaju zbog podrške koju imaju.

„Što se tiče samog uspjeha, ovisi kako ko gleda na uspjeh i šta mu je cilj. Mi smo sasvim jednostavni, mi smo u suštini svoj cilj kao dva mlada čovjeka ostvarili, bavimo se i prodamo nešto što napravimo lično svojom rukom. Imamo radnju, družimo se s najpozitivnijim ljudima jer to su svi oni koji imaju veliko srce i dušu, to dokazuju njihovi ljubimci kao i ono što oni traže za njih. Teško je to shvatiti ukoliko nemate kućnog ljubimca“, kaže Sakić.

Mehmedović-Sofo dodaje da nemaju nikakvu posebnu tajnu uspjehu osim što ovaj posao rade svim srcem i u njega ulažu znanje, vrijeme i emocije te nikad ne nude drugima ništa sem ono što i sami koriste.

„Vjerujem da ljudi prepoznaju našu želju da napravimo brend potpuno prirodne kozmetike koji može parirati najvećim svjetskim proizvođačima, a koji ponosno nosi dres Bosne i Hercegovine. Znalo se više puta desiti da nam se neko javi i pita iz koje zemlje uvozimo proizvode, a onda se iznenadi kad im kažemo da se proizvode u BiH“, dodaje Mehmedović-Sofo.

Da bi nastavili nizati uspjehe i prerasli u srednja preduzeća te uposlili više ljudi potrebna im je podrška. Svi oni već sada imaju ambiciozne planove za budućnost, a s obzirom na to da su do sada ostvarili velike uspjehe te pokazali da se i u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti rezultati sigurno je da će te planove pretvoriti u stvarnost.

Previous Asim Ferhatović Hase – Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati
Next Kurtćehajić: Presuđenim genocidom kompletno dejtonsko ustrojstvo je dovedeno u pitanje

You might also like

Ekonomija/Biznis

Međunarodni aerodrom Sarajevo bilježi rekordan broj opsluženih putnika – u julu 160.000

  U julu je na Međunarodnom aerodromu Sarajevo opsluženo ukupno 159.380 putnika, što predstavlja povećanje za 14% u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Bitno je istaći da je ovim

MADE IN BOSNIA-387

Potekle prve zlatne kapi maslinovog ulja iz stolačke uljare

Udruga Hercegovački plodovi mediterana pokrenula je proizvodnju maslinovog ulja u mjestu Crnići kod Stoca, potvrdio je za Akta.ba Zoran Raič predsjednik udruge. “Proces prerade se odvija se na način da proizvođači maslina mogu donijeti

MADE IN BOSNIA-387

Gračanica: Porodica Jukan i njihove đulbšećer ruže; Litar ulja do 15 hiljada eura

Prije nekoliko stotina godina iz Damaska na ove prostore stigla je jedinstvena đulbšećer ruža. Mirisala je u avlijama aga i paša, u dvorištima vjerskih objekata, u baštama kuća. Ova ruža