Bosanska Gradiška: Napustio grad da bi se bavio plasteničkom proizvodnjom

Bosanska Gradiška: Napustio grad da bi se bavio plasteničkom proizvodnjom

 

Plastenička proizvodnja je u stalnom porastu, a stručnjaci imaju valjane razloge za to – prinos u plastenicima je nekoliko puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, a samim tim, veći su i prihodi.

Povrće je zaštićeno od sunca, vjetra, snijega, mraza i ostalih vremenskih nepogoda, pa se može saditi i proizvoditi tokom cijele godine. Prednosti i nedostatke poljoprivrede, po principima organske proizvodnje, na papir je stavio Marko Karan iz Gradiške, koji se zajedno sa porodicom bavi vlastitim uzgojem povrća u plastenicima. Računica je jasna – trud i znanje daju zdrave usjeve i ukusno povrće. Tako je nastala „Žabac“ proizvodnja.

„Živjeli smo u zgradi u Gradišci i stan nam je postao tijesan. Otac agronom, čeznuo je za prirodom i prostorom na kojem može raditi i saditi. Tokom 2006. godine porodično smo se preselili iz grada u selo, sa namjerom da pokrenemo plasteničku proizvodnju, jer nam je stan bio skučen“, počinje svoju poljoprivrednu priču tridesetogodišnji Marko, te dodaje: „To je bila neka inicijalna ideja da pokrenemo plasteničku proizvodnju.

Napravili smo voćnjak, posadili kruške i tada sam upisao fakultet s ciljem da steknem potrebna znanja za agronoma. Prije četiri godine, zasadio sam prvo povrće. Hodajući po Evropi, primijetio sam da nismo baš konkurentni u poslu sa povrćem. Mislim da je organska proizvodnja šansa da se dobije veći prostor na tržištu, zbog dodatne vrijednosti toksikološki ispravne hrane. I onda sam počeo proučavati organsku i eko proizvodnju, godinu i po do dvije, posvetio sam se intenzivnom učenju. Nema dovoljno literature, a praktična iskustva su se svela na savjete – čaj od gaveza, koprive, ‘ova – ona’ mućkalica i to je to, a zapravo je sve poprilično kompleksnije. Treba primijeniti sve moguće vještine, iskustva i znanja da bi se dobili kvalitetna i zdrava biljka i plod“.

Na imanju Karana u Bistrici, nadomak Gradiške, zasađena su dva plastenika od 150 metara kvadratnih, a imaju još 1.700 kvadrata neiskorištene okućnice, gdje planiraju proizvodnju povrća na otvorenom.

„Sadimo povrće kratke vegetacije, i sad u oktobru imali smo sjetvu luka, špinata, blitve, mrkve i rotkvice, a prije nekih petnaestak dana posijali smo rukolu. To su kulture koje podnose niske temperature. Planiramo još ubaciti salatu i možda nešto začinskog bilja. U ljetnoj sezoni paradajz i papriku. Na otvorenom planiramo uzgajati navedeno povrće, više vrsta salate, brokule i više lisnate kulture koje su kratke vegetacije, nekih 40 do 50 dana. Do sredine marta, kada se počne sa punim proizvodnim pogonom, ponudu bi trebalo sačinjavati od 10 do 15 vrsta povrća“, objašnjava Marko, koji je napravio cijeli plan.

Poljoprivreda po principima organske proizvodnje ima brojne prednosti, a najvažnije je da ljudi znaju šta i od koga kupuju. Ono što organsku izdvaja od konvencionalne proizvodnje, jeste poštovanje pravila kako bi se nešto moglo prodati. Također, i kupovina od komšije, ostavlja novac u lokalnoj zajednici i pomaže zapošljavanju.

„Uvijek je lokalno ukusnije od onog što se uvozi. Sigurno je da ima manje toksičnih supstanci na plodovima uzgojenim po organskim principima. U konvencionalnoj proizvodnji postoji određena referentna doza pesticida koju ljudi mogu unijeti u organizam, a da nemaju dugoročne posljedice na zdravlje. Međutim, problem je što niko ne garantira da je povrće ili voće zapravo takvo, što se često dešava u našoj državi, jer ne postoje organi kontrole“, pojašnjava Marko. Za plasman svježeg povrća, izuzev rodne Gradiške, za sada je glavni cilj Banja Luka, koja je pogodno tržište za kvalitetne i zdrave domaće proizvode. U ovoj gradskoj sredini postoji već formirana svijest o blagodatima organske hrane, a lokalne vlasti najavljuju formiranje organske pijace.

Banja Luka je prvo veliko tržište koje Marko želi „zauzeti“. Kroz YEP Inkubator poslovnih ideja Marko je dobio finansijsku i stručnu podršku, a Markova poruka budućim preduzetnicima je da ne brinu o neuspjehu – kako kaže Marko, dovoljno je biti u pravu samo jednom. A zašto se Markov posao zove „Žabac“? To je dio ove priče, kako bi se privukli najmlađi članovi porodica, sa slikovnicama ili bojankama i veselim pričama o povrću i „Žabcu“. Također, i ljude iz Gradiške u slengu komšije nazivaju „žapcima“.

Previous Vjenčajte se na predivnoj tvrđavi Stari grad: Poziv parovima iz cijele Bosne i Hercegovine
Next Prosinečki: Ognjena Vranješa neću više pozivati u reprezentaciju Bosne i Hercegovine

You might also like

Ekonomija/Biznis

Preduzeće iz Bos. Krupe proizvodi kabine za svjetsko tržište, imaju 290 zaposlenih

  Preduzeće “Krupa kabine” iz Bosanske Krupe proizvelo je u protekloj godini rekordnih 14.000 kabina za potrebe tržišta Evropske unije, a kupci njihovih proizvoda su najveće svjetske kompanije koje se

Ekonomija/Biznis

Oživljavanje zanatske obrade drvnih proizvoda u Bosni i Hercegovini

EBRD i EU podržavaju Artisanov širenje posla na strano tržište Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju i izobilju repromaterijala, postoji bogata tradicija obrade drveta u Bosni i Hercegovini. Ne čudi onda da ova

Ekonomija/Biznis

Muzafer Čilek, turski biznismen bosanskog porijekla, planira nove investicije u našoj zemlji

Bosna i Hercegovina je idealna zemlja za investicije, to dokazuje i uspješni turski biznismen bosanskohercegovačkog porijekla, Muzafer Čilek koji je u Bosni i Hercegovini aktivan u nekoliko sektora. Najprije je