Tekst hrv. novinara! Sve naše laži o Bosni i Hercegovini

Tekst hrv. novinara! Sve naše laži o Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini devedesetih godina na djelu je bio udruženi zločinački poduhvat, što je utvrdio Međunarodni sud u Haagu. Isti onaj sud koji je osudio Ratka Mladića i oslobodio Antu Gotovinu. Niti jedan sud nije idealan pa nije ni taj, ali njegova presuda ostaje zapisana za povijest

Nakon što je Jerusalem Post skuhao vruću kašu Kolindi Grabar-Kitarović, prenoseći njezine navodne izjave o militantnom islamu koji dominira u Bosni i Hercegovini, hrvatska je predsjednica te navode demantirala, da bi samo par dana kasnije nastavila širiti netrpeljivost između dviju zemalja. Ovo sijanje mržnje je, kako se čini, dio njezine strategije u predsjedničkoj utrci koja je očekuje. Govoreći o Bosni i Hercegovini, predsjednica se ne libi lagati i manipulirati osjećajima biračkog tijela, a njezine manipulacije i laži ne demantira nitko osim nekolicine novinara i novinarki, koji zbog toga bivaju etiketirani kao ostrašćeni. (Ostrašćenost – kakva glupa etiketa!)

Za početak, recimo da ne možemo biti sigurni je li predsjednica uistinu rekla ono što je Jerusalem Post prenio. Ovaj medij, navodno ugledni, nije demantirao pisanje svoje novinarke, niti se ispričao zbog posljedica koje je izazvao članak objavljen na njihovoj web platformi. Naprosto, oni su članak isjekli, izbacujući sporni dio, što smrdi na cenzuru. Ozbiljan medji razjasnio bi ovu stvar do kraja. Nadalje, recimo da se u pisanje Jerusalem Posta o izjavama Kolinde Grabar-Kitarović povjerovalo zato jer je hrvatska predsjednica ranije na sličan način lagala o Bosni i Hercegovini. Njezina izjava o tisućama džihadista koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu bila je gola laž, kao što se o domen laži mogu svrstati i brojne njezine izjave o migrantima koji vrebaju priliku da se iz Bosne i Hercegovine preko Hrvatske dokopaju zapadnoeuropskih zemalja.

A sad pređimo na stvar. Nakon svega, nakon uistinu vrlo oštrih pa i jeziku politike neprimjerenih reakcija koje su na njezin navodni istup stigle sa službenih adresa u Bosni i Hercegovini, Kolinda Grabar-Kitarović nastavila je s narušavanjem odnosa između dviju zemalja. Na svečanoj akademiji koja je u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti održana u Ministarstvu obrane, predsjednica države poručila je da je »upravo ‘Oluja’ spasila BiH« i da bi »voljela da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima«.

Lobotomizirani, brzom zaboravu skloni dio hrvatske javnosti u ovoj izjavi neće naći ništa sporno, nego će joj, naprotiv, zapljeskati. Međutim, s bošnjačkih adresa u susjednoj Bosni i Hercegovini umjesto pljeska i skrušenosti opet će stići psovke i kletve. Te psovke i kletve neće biti uvijek adresirane na Kolindu Grabar-Kitarović, nego će biti izručene Hrvatima u cjelini. Zašto, kad im je Hrvatska pružila ruku kad je bilo najteže?

Zato što je u Bosni i Hercegovini devedesetih godina na djelu bio udruženi zločinački poduhvat, što je utvrdio Međunarodni sud u Haagu. Isti onaj sud koji je osudio Ratka Mladića i oslobodio Antu Gotovinu. Niti jedan sud nije idealan pa nije ni taj, ali njegova presuda ostaje zapisana za povijest. Ostaje zapisano da su Hrvati srušili Stari most u Mostaru i divljački, mjesecima, granatirali bošnjački dio tog grada. Ostaje zapisano da je hrvatska politika nastojala etnički očistiti onaj dio Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini. To je utvrdio sud, a kao dirigenta tog zločinačkog poduhvata obilježio je Franju Tuđmana.

To su činjenice, koje ostaju važiti bez obzira na naknadnu pamet kojom se Hrvati i Bošnjaci međusobno prepucavaju tko je koga više klao. Kad pored te činjenice Kolinda Grabar-Kitarović kaže da je Hrvatska pružila ruku BiH kad joj je bilo najteže, svakoj budali je jasno kakve će reakcije iz BiH uslijediti.

A kad smo već kod spašavanja, neka nitko u Hrvatskoj ne zaboravi ime i prezime Bogića Bogičevića, bosansko-hercegovačkog člana predsjedništva Jugoslavije, zahvaljujući čijem glasu na posljednjoj sjednici predsjedništva te zemlje Jugoslavenska narodna armija nije mogla izvršiti državni udar i pokoriti Hrvatsku prije nego je ona bila spremna na obranu. Hoćemo li ovu povijesnu činjenicu protumačiti tako da kažemo da je Bosna i Hercegovina spasila Hrvatsku kad joj je bilo najteže? Nadalje, Bošnjaci su na referendumu o nezavisnosti BiH odlučili odbiti igrati u korist zagovornika velike Srbije.

Što bi bilo da su pristali na krnju Jugoslaviju pa zajedno sa Srbima udarili na Hrvatsku? Uz ova dva detalja iz krvavog dijela naše novije povijesti recimo da bi Bošnjaci voljeli da njihovi susjedi nikad ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima.

Dakako, Franjo Tuđman je to odmah zaboravio i odlučio hrvatsku politiku povesti putem koji će na međunarodnom sudu biti označen kao udruženi zločinački poduhvat. Koliko god hrvatski nacionalisti o tome šutjeli, koliko god saborskih deklaracija napisali, službene laži ostat će samo to što jesu – laži.

Autor: Ladislav Tomičić, novilist.hr

Previous Godišnjica pogibije generala Armije RBiH Izeta Nanića
Next Šehović se iz Slovačke vraća s novim zlatom i peharom

You might also like

BLOG

Zašto nas u školama biznisa ne uče da budemo ljudi?

Zovem se Emin, na trećoj sam godini Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i do sada su nas profesori ubijali sa: “Glavni princip u poslovanju je ostvariti što veći profit. Da uz

BLOG

Lukačeva propaganda o kampovima za obuku terorista nastavak je propagande s početka devedesetih

Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač kaže da u RS ne postoje organizovani paradžemati i centri za obuku terorista, dok u Federaciji BiH (FBiH) ima na desetine takvih centara,

HISTORIJA

GRAD BLAGAJ

Nad njegovom Humskom zemljom, oblikom golemog polumjeseca na moru plivajućeg, s rogovima koji su doticali Srebrenicu na istoku a Pset na zapadu, bila je kraljevska Bosna. Svaki put bi se