Narodna nošnja u Kreševu

Narodna nošnja u Kreševu

Nošnja u Kreševu pripada srednjobosanskom tipu nošnji, a razvijala se pod varoškim utjecajem, uz dosta orijentalnih elemenata.


Ženska nošnja


Najstariji poznati i opisani tip ženske nošnje činila je velika bijela lanena ili pamučna košulja, duga do članaka. Ta duga košulja ispod rukava je imala umetnute klinove koji su joj davali širinu. Ispod košulje nošene su prilitane gaće, s motivima izrađenim različitim tehnikama tkanja. Preko košulje oblačila se ječerma, gornji kratki haljetak bez rukava koji je sezao do struka i naprijed se preklapao velikim pešovima. Na glavi su žene nosile različite vrste kapi hrvatki i počelice, a preko njih bi stavljale krpe s ukrasima od veza u tehnici križića. Na nogama su nošeni opanci oputari.

Prodiranjem orijentalne mode, žene počinju nositi nove odjevne predmete. U uporabu ulaze crne dimije, a bijela bijela košulja postaje nešto kraća. Košulje se ukrašavaju čipkom oko kragne i na rukavima, zvana ćitma. Oko pojasa nose različite vrste tkanica i pojaseva, a one bogatije su na tkanicama imale srebrne pivac pafte i žabe pafte, izrađene u tehnici filigrana. Ječerme postaju nešto kraće, a poseban ukras je činio sitno plisirani dio prema struku. Osim ječerme, žene su nosile dugulje, te koparane. Koparana je bilo dvije vrste, kratki i dugi koparan.

Za svečanije prilike Kreševke su oblačile saltice, gornji haljetak dugih ravnih rukava, ukrašen srmom i gajtanima. Za razliku od saltica, digišlije kao također gornji svečani haljetci imale su nešto šire rukave, a izrađivane su najčešće od somota crne, bordo ili tamnoljubičaste boje. Na glavi su djevojke nosile fesiće, a udate žene su nosile kapice na koje su zatim stavljale marame. Djevojke su plele kosu u pletenice i nosile ih puštene, dok su udate žene pletenice stavljale oko kapica.

Fotografija korisnika/ce BiH ethnology.

Marame su bile manufakturne proizvodnje i kupovale su se gotove kod jevrejskih trgovaca, a po rubu su imale borduru od sitnih cvjetića, zvanu ćenar. Djevojke i tek udate žene nosile su i kalkan kape, s crnim resama i kićankama. Obuća je bila raznovrsna. I dalje su se nosili opanci oputari, a za svečanije prilike šareni visočki opanci. Za svakodnevne poslove oko kuće nošene su drvene nanule, a bogatije žene nosile su firale, jemenije i papuče. Nakit je bio dosta bogat. Oko vrata su nošeni okovi u tehnici filigrana i granulacije, a na rukama su nošene narukvice belenzuke i alale.


Muška nošnja


Prema najstarijim opisima muška nošnja sastojala se od košulje od lanenog ili pamučnog platna, te gaća koje nisu bile ukrašavane. Preko gaća nošene su šarvale od bijele vune. Bijele šarvale ili gazalice zamijenjene su šarvalama nešto tamnije sivkaste boje. Preko košulje nošeni su gunjevi od crnog sukna. Kao pojas nošene su različite vrste tkanica. Stariji muškarci nosili su pas crvene boje, a mlađi šarene tkanice. Na gornji dio tijela oblačila se i ćurdija, gornji haljetak bez rukava, naprijed otvoren. Ispod ćurdije u hladnije dane nošen je i džemadan, gornji haljetak bez rukava koji se naprijed preklapao. Na nogama su nošeni opanci oputari i visočki opanci. Muško oglavlje čila je kapa hrvatka, te karik kapa. Oko karika omotavao se crveni šal krmez.

Fotografija korisnika/ce BiH ethnology.

Ovaj tip nošnje zadržao se duže na selima, dok u samom Kreševu muškarci počinju nositi čakšire i ostale odjevne predmete s jakim orijentalnim utjecajem. Karakteristika ove nošnje je i bogat terzijski rad i ukrašavanje gotovo svih odjevnih premeta gajatima i zehom. Čakšire su izrađivane od fine uvaljane čohe uglavnom crne boje i ukrašavane crnim gajtanima. Muški koparan je gornji haljetak dugih rukava, koji je bio postavljen s pamukom i nosio se u hladnijim danima. Naprijed se kopčao. Gunjić je gornji haljetak dugih rukava, izrađen od fine čohe i ukrašen stiliziranim motivima od gajtana i zeha. Košulja se izrađuje od tanjeg pamučnog platna, a rukavi košulje su opeti, tj. s manžetnom kojom su se kopčali.

Muška ječerma je gornji haljetak, ali bez rukava. Bila je često ukrašena tokama i ilikama. Fermen je također dio orijentalne mode, a to je gornji haljetak, bez rukava koji se naprijed nije kopčao. Posvuda je bio ukrašen gajtanima i svilenim zehom. Oko pojasa nošeni su pasovi crvene boje, a kod mlađih bogatijih muškaraca i svileni šareni pojasevi trabolosi. Oglavlje čine fesovi tamno crvene boje. Na nogama se nose opanci oputari, visočki opanci, firale i mestve. Za dalji put nošene su i čizme zvane kalčine. Obavezna oprema za put bila je i kožna torba zvana šarpelj, te kožni bensilah. Bensilah je kožni opasač s više pregradaka u koje s stavljao duhan, nož, kubura i ostala oprema.


Dječija nošnja


Dječija nošnja se izrađivala po uzoru na odjeću odraslih, te predstavlja minjaturu njihove nošnje . Izrađivala se od nešto jeftinijih materijala, za novorođenčad i mekanijih. Djevojčice su nosile i šarene dimije, pastelnih boja što kod odraslih žena nije bio slučaj.

Izvor: BiH ethnology

Previous Telegraph: Zašto lijepo i živopisno Sarajevo treba biti vaša sljedeća destinacija
Next AS Holding na najvećem svjetskom sajmu hrane i pića: ANUGA i ovaj put osigurala nove kupce

You might also like

HISTORIJA

Kamene (sudačke) stolice – vrijedan simbol srednjovjekovne bosanske države

Na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine postoji 39 kamenih stolica. Osim toga, dvije se stolice nalaze u gradu Sokolu, u Crnoj Gori, i jedna u gradu Kovinu, u Srbiji. Pošto

KULTURA I UMJETNOST

Decenija Art kuće sevdaha: Nominacija sevdalinke za listu UNESCO-a najvažniji zadatak

   Bosanskohercegovačka narodna pjesma – sevdalinka u posljednjih deset godina dobila je mjesto koje zaslužuje zahvaljujući Art kući sevdaha, a kao vrhunac toga bilo bi i njeno uvrštavanje na listu

NASLIJEĐE

KRIVI MOST NA RADOBOLJI U MOSTARU (Foto)

Na desetine hiljada domaćih i stranih putnika i turista koji su kroz prošla četiri vijeka prolazili kroz Mostar nisu mogli a da ne udovolje svojoj želji da vide čudni most,