Križarski udari na Bosnu u vrijeme bana Mateja

Križarski udari na Bosnu u vrijeme bana Mateja

Bana Mateja Ninoslava (1232–1250) ubrojit nam je medju znamenitije ličnosti u povjesti bosanskoj; za njegova burna vladanja prvi se put Bosna upliće u poslove susjednih država i zemalja.

***

Iz knjige: Povijest Bosne do propasti kraljevstva. 

Autor: Vjekoslav Klaić, 1882. u Zagrebu.

– Rimski dvor i kralj Andrija uvidiše sada, da neće uspjeti milom, te odluče pokušati silom, zatiranjem krivovjeraca i otimanjem njihovih baština.

Pa tako bi sada pokrenuta proti Bosni i tamošnjim patarenom križarska vojna kao što u južnoj Francezkoj proti Albigenzom.

Križarska vojna započe god. 1234. i trajaše uz neke stanke do god. 1239.

Poslanicom od 14. listopada(oktobra) iste godine pozove papa hrvatskoga vojvodu Kolomana, da krene na put proti krivovjercem u Slavoniji. Malo zatim, 17. listopada(oktobra) napisa dva pisma bosanskomu biskupu Ivanu; u jednom ga opomenu, da muževno radi proti krivovjercem u svojoj biskupiji, a u drugom mu dozvoljava, da proglasi oprost svim, koji bi pograbili oružje na korist svete vjere.

Nu to nebijaše još dosta. Posebnim pismom od istoga dana naloži biskupu zagrebačkomu Stjepanu II, da u svem pomaže križare, i da štiti njihova dobra, dok će se oni daleko od kuće boriti; osim toga razglasi sam papa, da će se svim onim, koji bi pošli sada na vojnu, podieliti oprost, kao što se daje križarom idućim u svetu zemlju.

Napokon uze papa vojvodu Kolomana i njegova dobra u zaštitu sv. Petra i rimske stolice, dokle god bude na vojni proti krivovjercem.

Ovako se još koncem g. 1234. spremi križarska vojska pod hrvatskim vojvodom Kolomanom, da mačem i ognjem zatare patarene u Slavoniji i Bosni.

Da bi Koloman mogao uspješnije vojevati, pomagaše ga otac, ugarski kralj Andrija II svakim mogućim načinom. Ne samo da mu je sam križare po Ugarskoj kupio, nego mu je napokon i samu Bosnu darovao u podpuno vlasništvo, što je papa Gregorije IX 28. srpnja(jula) 1235. posebnim pismom svečano potvrdio. Ovim je činom kralj Andrija podložio Bosnu hrvatskomu vojvodi i tako oduzeo Mateju Ninoslavu banovinu.

Ovaj bijaše s toga vrlo ogorčen; pa ako je prije i bio protivnik patarenom, to je sada svom dušom prionu uz nje, jer se je radilo o samostalnosti i obrani domovine.

Nije nevjerojatno, da su se uz Ninoslava i patarene digli listom svi Bošnjaci, samo da im liepa domovina nepadne pod Ugarsku.

O križarskoj vojni, što se je sada pod vojvodom Kolomanom vodila proti banu Ninoslavu i cieloj Bosni, neima potankih viesti. Kušati ćemo ipak, da po oskudnih podatcih sastavimo ma i površnu sliku toga vojevanja.

Godine 1235. ratovala je križarska vojska nesretno.

Matej Ninoslav otimao se je sa Bošnjaci toli uspješno, da je bosanski biskup Ivan izgubio svaku nadu, da bi se mogao vratiti u svoju biskupiju.

On se zato zahvali papi Gregoriju na časti biskupskoj, jer da ga ‘tište ratni trudovi’ . Papi se je to na žao dalo, te posebnom poslanicom od 20. rujna (septembra) 1235. nagovaraše Ivana, da uztraje, spotičuć mu, da bi kukavno bilo, sada uzmaknuti, nego neka i nadalje upravlja svojom biskupijom, te pobija krivovjerce i ostale protivnike katoličke crkve.

***

(mb)

Previous KNJIGA: Jezik i grafija srednjovjekovne bosanske epigrafike
Next Vesna Pešić o 9. januaru: To je bio dan proglašenja rata za razaranje Bosne i Hercegovine

You might also like

HISTORIJA

Priča o muftiji Kurtu – čovjeku koji je spasio tuzlanske pravoslavce u Drugom svj. ratu

  Muftija Šefket efendija Kurt rođen je u Travniku 1879. godine, gdje je završio osnovnu školu i medžlis, a studije u Carigradu i Damasku. Službovao je u Travniku, Banja Luci,

HISTORIJA

Mostarski muftija koji je prije 140 godina prozreo igre evropskih sila

  Smjena kultura, imperija i društvenih vrijednosti koja je dogovorena na Berlinskom kongresu jedan je od najvećih šokova kojeg su preživjeli stanovnici Bosne i Hercegovine. Ovo se ponajviše odnosi na muslimanski

HISTORIJA

Asim Ferhatović Hase – Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati

  „On ti je bio ‘sirotinjska majka’, takoreći. Pomagao je svima, davao i gladnima i žednima. A bio je, brate, igračina, vrhunski.“ Ovako pričaju stare Sarajlije, bez obzira da li