Aida Bikić, vanredna profesorica i klinička psihologinja na Univerzitetu južne Danske, posvetila je svoju karijeru istraživanju mentalnog zdravlja djece i adolescenata u digitalnom dobu.
Njena specijalizacija obuhvata psihijatriju djece i mladih, kao i istraživanje kognitivnih i emocionalnih efekata vremena provedenog pred ekranima, kako kod djece s tipičnim razvojem, tako i kod onih s ADHD-om.
Prestižni Yale Univerzitet
Aida je doktorirala kliničku kognitivnu psihologiju na Univerzitetu južne Danske i završila postdiplomske studije iz dječije psihijatrije na prestižnom Yale Univerzitetu. Kao istraživačica i govornica, bila je glavni istraživač u brojnim randomiziranim kliničkim studijama koje su ispitivale nefarmakološke tretmane za ADHD, uključujući redukciju vremena provedenog pred ekranima, kognitivni trening i trening za roditelje.
Pored istraživačkog rada, Aida aktivno dijeli svoje znanje kao govornica u medijima i konsultantica za dansku vladu, fokusirajući se na unapređenje dobrobiti djece i mladih u eri tehnologije. Njena stručnost i predanost čine je ključnom figurom u razumijevanju kako digitalni svijet utiče na mentalno zdravlje djece i mladih. Nedavno je boravila u Sarajevu kao spiker na Futures Leaders Summita koji je u Sarajevu organizirala Fondacija budućnosti u BiH.
Pionirka je istraživanja o uticaju vremena provedenog pred ekranima na djecu i mlade, o čemu je govorila u razgovoru za Faktor.
Manje su fizički zajedno, više online
– Digitalno doba i pametni telefoni, krenuli su od 2010. godine i sada je rašireno svuda. To utječe na djecu i mlade. Kada kažem mlade, mislim i na ove što imaju i 20 godina. Utječe na njih na više nivoa. Imamo emotivni nivo, kognitivni i socijalni. Statistike generalno pokazuju, dakle ne samo u Danskoj ili Bosni i Hercegovini, svjetske statistike pokazuju da djeca se igraju sve manje, sve manje su fizički zajedno sa prijateljima, a sve više su online.
Mladi u Danskoj su prosječno pet ipo sati samo na društvenim mrežama, a imaju 12 i po sati ako se sastavi škola i slobodno vrijeme. Što se tiče te socijalne komponente, vidimo da su manje zajedno fizički, više su zajedno online i vidimo da ima sve više djece koja pokazuju simptome straha i anksioznosti. Ta izoliranost utječe na njihovo mentalno zdravlje. Dokazano je da ko ima više od tri sata socijalnih medija na dan, ima duplo veći rizik od depresije i straha jer mi smo socijalna bića – upozorava Bikić.
Nemaju osnovne socijalne vještine
Pojašnjava da zbog vremena provedenog online, današnja djeca ne razvijaju osnovne socijalne vještine.
– Kada su zajedno sa drugim nepoznatim ljudima, ne znaju kako će pokrenuti razgovor, zato što puno vremena provode online. Imam primjer: Grupa dječaka mjesecima je satima igrala igrice online, svaki dan, nisu se poznavali lično i onda su dogovorili nakon šest mjeseci da se nađu fizički. Kada su se našli, bili su zajedno 15 minuta, bilo im je neugodno, jako čudno i nisu znali o čemu da pričaju jedni sa drugima, što pokazuje da te neke osnovne socijalne vještine gube. Roditelji su u zabludi da su socijalni online kontakti isti kao fizički. Nisu jer posebno djeca moraju vježbati komunicirati uživo.
Osim što se oni izoliraju i time imaju veći rizik od straha i depresije, 75 posto djece u Danskoj su doživjeli neku vrstu online neugodnosti, da ih je neko kontaktirao i tražio od njih da se slikaju goli ili da su naišli na neki video užasnog sadržaja. To je veliki problem na TikToku i Instagramu. Pojavljuju se videi u vezi sa samoubistvima, gdje su ljudi snimali svoje samoubistvo, ubistva, fatalne nesreće ili da su se samopovređivali. Oni gledaju zastrašujuće stvari koje izazivaju PTSP. Za djecu postoje preporuke kod filmova šta smiju gledati i šta odgovara njihovom uzrastu, a sadržaj online je puno strašniji i realnost – naglašava Bikić.
Poređenja sa cijelim svijetom
Još jedan problem kod društvenih mreža je “kultura perfekcionizma”, upozorava Bikić.
– Tinejdžeri se porede sa onim koji su nedostižni. Trebaš izgledati ovako, jesti ovo, imati ovu torbu. To utječe na mentalno zdravlje kada se konstantno porediš sa drugima. U moje vrijeme smo se poredili sa drugom djecom u školi, a danas se djeca porede sa cijelim svijetom 24 sata na dan. I statistika pokazuje da je 60 posto mladih nezadovoljno svojim tijelom.
Statistika je također pokazala da su djeca sa već 9-10 godina gledala porno, i to baš ekstremne stvari, što totalno krivi sliku o tome kako treba da izgleda tijelo i šta su seksualni odnosi. Neka od te djece koja su to gledala dobila su psihičke simptome, a neka djeca postaju ovisna o tome.
Pored toga gledanje kratkih videa utječe negativno na koncentraciju. Dakle, smanjuje se moć koncentracije i predstavlja problem kod učenja ili čitanja knjiga. Pravo puno djece i mladih ne mogu gledati cijeli film bez da imaju telefon u ruci. Kada naiđe scena gdje se ne dešava puno, ne mogu se skoncentrisati na film – pojašnjava Bikić.
Opasni trendovi sa TikToka
Ipak, posebno su opasni trendovi sa TikToka koji su u svijetu odnijeli mnoge mlade živote. Pojedine zemlje su zabranile mladim osobama upotrebu ove društvene mreže, a dok mi čekamo na možda isti ili sličan zakon, pitali smo Bikić kako tome stati ukraj.
– Prvi korak je da roditelji regulišu šta dijete radi online, ali roditelji većinom nisu svjesni da društvene mreže nisu za djecu. Napisala sam prošle godine kritički članak o TikToku, a onda su me iz danskog TikToka zvali na razgovor da mi između ostalog kažu kako oni uopće nisu medij za djecu.
Problem je u tome što većina roditelja to ne reguliše, iz dva razloga, neznanja i da izbjegnu konflikt s djetetom. Roditelji ne žele da su im djeca van društva, društvenih normi i da su izolirani, i vode se s tim, ako svi imaju telefone onda trebaju i njihova djeca.
Osim toga, kada je dijete online ne moraš se o njemu brinuti, zabavljeno je. Problem je u tome, što djeca online nisu uopće zaštićena i izložena su stvarima, koje ni jedan roditelj u stvarnosti ne bi dozvolio.
Sadržaji stvaraju ovisnost
Problem kod društvenih mreža u sebi imaju mehanizme koji stvaraju ovisnost. Te mreže su napravljene sa ciljem da drže korisnika što više na mreži. Imaju određeni mehanizmi koje oni koriste i na koje ljudi reaguju nesvjesno, to je naprimjer “slučajno nagrađivanje”: prvo naiđe pravo popularan video, onda ciljano ide nekoliko pravo dosadnih. Dakle, prvo izazovu wow efekat, i onda gubitak toga, pa čovjek nastavlja da traži da bi ponovo dobio to zadovoljstvo. Zato većina ljudi provede duže vremena na društvenim mrežama nego što namjerava.
Problem je u tome što se ni odrasli ne mogu oduprijeti tim mehanizmima jer isti princip se koristi u igricama za sreću. Kod djece i mladih mozak uopće nije zreo i ne mogu se fiziološki gledano oduprijeti tim manipulativnim dizajnima. To vam je kao da djetetu od sedam godina date alkohol i kažete: “Sad ti sam vidi koliko možeš podnijeti”. Djeca to uopće ne mogu regulisati. Tako mislim da je najbolji način da se te mreže zakonski regulišu i da se kazne milionskim iznosima, ako dopuštaju pristup djeci i mladima, kao što je naprimjer usvojen zakon u Australiji – odgovara Bikić.
Navodi primjer iz Kine gdje uopće ne postoji TikTok kakav je drugdje u svijetu, kao i da je ova zemlja ograničila upotrebu po 40 minuta na dan, nakon čega se zaključava aplikacija, iako su videi duži i edukativni.
Ovisni o pornografiji, mentalno oštećeni
Postavlja se pitanje hoće li djeca digitalnog doba biti sposobna uopće za život…
– Te socijalne mreže su ustvari antisocijalne jer u suštini šta se dešava, nema prave konekcije među ljudima, nego posmatraš šta drugi rade i predstavljaš svoj život na neki određen način, ali nemaš onu pravu ljudsku konekciju.
Radila sam sa jednom školom, švicarski internat. Oni su uveli nove smjernice za korištenje telefona i zabranili mladim telefone od 7.30 do 19.30. Na početku je vladalo veliko nezadovoljstvo među mladima, međutim nakon dva mjeseca, puno ih je došlo i zahvalilo se direktoru na zabrani, jer sada vide da je puno bolje biti sa prijateljima fizički nego online.
Ljudi su socijalna bića, najveća kazna u zatvoru je biti u izolacionoj ćeliji. Taj manipulativni dizajn mnogih društvenih mreža i odrasle drže online. Krade nam vrijeme, a djeci djetinjstvo. Većina se osjeća loše nakon nekoliko sati provedenih na društvenih mrežama, a možda se sjećaju ukupno dva videa koja su vidjeli. U najgorem slučaju ćemo imati generaciju koja ima lošu koncentraciju, generaciju sa manjkom strpljenja jer navikavaju se da se non-stop nagrađuju i generacija koja nije u stanju socijalno da djeluje.
Također, pravo puno dječaka je ovisna o pornografiji, ali su totalno isprepadani jer misle da trebaju da izgledaju tako, kao likovi koje gledaju. U stvarnom svijetu su totalno osakaćeni, jer ne znaju kako da priđu djevojkama. Već imamo totalno oštećenu generaciju i ako se to ne zaustavi, bojim se onoga što nas čeka – govori Bikić.
Podsjeća da je današnjoj djeci sve dostupno, da ne trebaju da se trude za bilo šta, što negativno utječe na samopouzdanje koje se gradi prelaskom prepreka.
– Ima dobar primjer: pokušavali su da uzgajaju drveće u laboratoriji i onda kada je naraslo na neku srednju veličinu, svako se drvo slomi. Shvatili su da je razlog tome jer nema vjetra unutra jer on utječe na drvo da stvara određena vlakna da bi moglo opstati.
Iskrivljene vrijednosti
Isto tako djeca moraju imati neku vrstu izazova da bi se razvili. Sada imamo generacije djece koja su manje vani i koja se boje da se kreću bez telefona, često uz podršku roditelja koji ih nadgledaju previše u fizičkom svijetu, ali koji ih prepuštaju bez bilo kakvog nadzora u online svijet. Tu su pedofili koji kontaktiraju djecu, djeca od 10 do 12 godina šalju jedni drugima nage slike, gledaju prestrašne stvari. Totalno su iskrivljene vrijednosti. Mentalno zdravlje im totalno uništavamo, u fizičkom svijetu nisu aktivni, a u online nisu zaštićeni.
Manje vremena online, a više fizičke aktivnosti i spavanja bi već puno poboljšalo mentalno zdravlje. Roditelji trebaju što duže da čekaju da djeci daju telefone i igrice, a kad daju također da ograničavaju šta djeca rade i koje appove koriste. I mladi se moraju vježbati da se odupru telefonima, da ga na primjer ostave u drugu sobu i već to ima pozitivan efekat, i da sami sebi ograniče vrijeme na društvenim mrežama – podcrtava Bikić.
Ubio se zbog chatbota
Pored TikToka opasnost za djecu, mlade, pa i odrasle predstavlja i pojava umjetne inteligencije.
– Dječak u Americi počinio je ubistvo zbog chatbota koji je izgledao i pričao kao Daeneris iz serije “Game of Thrones”. Dječak se zaljubio, a chatbot ga je uvjerio da ako se ubije, bit će zajedno u drugoj stvarnosti. I ne da se moguće dopisivati sa tim chatbotovima, nego se mogu slati glasovne poruke i imati live videorazgovor. To može biti pogubno jer djeca se zaljube. Mi umišljamo da je to prava osoba. Kada pitaju te chatbotove jesu li prava osoba, kaže: “Jesam, imam roditelje”.
Imat ćemo generaciju koja neće imati potrebu da bude sa drugima jer ima svog chatbota, u njega je zaljubljen i ima vezu. I koji ti kaže sve ono što želiš da čuješ. Nakon toga će biti pravo teško mladima ući u pravu vezu – upozorava Bikić.
Poručuje da socijalne mreže nisu za djecu, da i roditelji, a i zakon to treba da regulišu što prije.
