Home » Američke presude: Srbija i RS ‘na dobošu’ – žrtvama genocida moraju isplatiti čak 141 milijardu USD
NAŠI DANI

Američke presude: Srbija i RS ‘na dobošu’ – žrtvama genocida moraju isplatiti čak 141 milijardu USD

Dok se državni organi Bosne i Hercegovine koprcaju u procedurama kako da se po presudi arbitražnog suda u „slučaju Viaduct“ isplati dug od 110 miliona KM, na pomolu je novi i mnogo skuplji skandal!

U izvršnoj fazi za naplatu su i dvije presude američkog Okružnog suda južnog distrikta New York kojima se Republika Srbija i bh. entitet RS, ali i Republika Crna Gora terete za više od 141 milijarde američkih dolara (USD) na ime odštete žrtvama genocida.

Posebna dimenzija autodestruktivnog i kriminalnog ponašanja lidera susjedne Republike Srbije Aleksandra Vučića i entitetskog čelnika Milorada Dodika jeste ponovno ignoriranje i odbijanje više pokušaja nagodbi o nižem, prihvatljivom iznosu.

U Srbiji i bh. entitetu RS o tome godinama uporno šute, iako narasli iznos sa kamatama prijeti da sasvim razori ekonomije u bar tri države regiona! Prije mjesec dana svim akterima od pravnih zastupnika žrtava upućen je prijedlog za nagodbu… zasad bez odgovora!?

Kako je Karadžić prodao RS?

Ovdje se radi o već poznatom slučaju dvije tužbe koje su žrtve genocida, logorskih tortura, silovanja i progona 1993. godine podnijele Okružnom sudu u Južnog distrikta New York protiv predsjednika RS Radovana Karadžića i ostalih po osnovi univerzalne sudske juristikcije.

Procesi su poznati pod nazivima: „Jane Doe v. Radovan Karadzic“, No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), gdje je početni odštetni zahtjev bio 4.9 milijardi USD i „Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih“, broj 1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), sa početnim odštetnim zahtjevom od 750 miliona USD. Toliko je žrtvama na koncu i dosuđeno, što je sa sudskim i advokatskim troškovima bilo nešto više od 5 milijardi i 650 miliona USD.

Karadžić je tada (1993.) bio angažirao advokate Ramseya Clarka i Lawrencea W. Schillinga koji su bili u sudnici cijelo vrijeme. Međutim, nakon jula 1996. godine, kada je protiv njega podignuta optužnica u ICTY-ju, Karadžić je bojeći se hapšenja izbjegavao doći na svjedočenje da bi u decembru 1997. godine zvanično obavijestio Sud da neće učestvovati u daljem procesu. On je bio vrlo svjestan posljedica tog akta koje su uslijedile u oktobru 2000. godine, kada je Sud presudio u korist žrtava – tužitelja i usvojio sve tužbene zahtjeve!

Tako je bh. entitet RS postao dužnik pri čemu je kroz presude nesumnjivo naznačena i odgovornost Srbije (tada SR Jugoslavije). Nakon presude Međunarodnog krivičnog suda (2007.), kojom se i Srbija označava odgovornom za genocid što ga je počinila RS/VRS/Radovan Kardžić, status saučesnika susjedne republike je učvršćen, a pogotovo nakon presuda čelnicima Službe državne bezbjednosti Srbije (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću.

Presude su, dakle, gotova stvar, pravosnažne i izvršne i sad se može samo razgovarati o modalitetima i obimu naplate. Nameće se nekoliko logičnih pitanja – zašto „srpske elite“ redovno ignoriraju obaveze i pozive za nagodbe, kad je izvjesno da taktika „nemamo para – nećemo platiti“ u savremenom svijetu ne prolazi. I drugo, kako je došlo do iznosa od 141 milijardu USD, i kako ga naplatiti, ako taj novac Srbija, entitet RS i Crna Gora – nemaju ?

„I žrtvama i nama kao pravnim zastupnicima jasno je da Srbija, Crna Gora i entitet RS, posredno preko države Bosne i Hercegovine, nemaju novac da plate puni iznos odštete. Zato je ponovo ponuđena nagodba,“ objašnjava prof. dr Ramo Atajić, međunarodni certificirani advokat čiji advokatski ured već godinama zastupa žrtve.

Kako veli, on ima „saglasnost klijenata“ da se prihvati nagodba o nižem iznosu, u dinamici i mjeri koju presuđene strane mogu platiti.

„U našem pismu namjere sa ponuđenom nagodbom i stoji da ne želimo prisilnom naplatom uzrokovati probleme susjednim državama i entitetu RS. Međutim, nismo spremni ni sasvim devalvirati pravo žrtava na odštetu, one moraju za života dobiti satisfakciju koja nije samo pravno, finansijsko, nego i moralno pitanje,“ veli Atajić.

Nagodba ili pljenidba do bankrota?

U dokumentu pod nazivom „Zvaničan poziv za dogovor o rješenju spora naplate pravosnažnih presuda američkog suda New York Southern District Court po odštetnim zahtjevima žrtava genocida (>140.04 mlrd. USD)“ koji je poslan na adrese lidera Republike Srbije, Republike Crne Gore, Bosne i Hercegovine, odnosno vlastima entiteta RS, OHR-u, ali i pojedinim ambasadama u Sarajevu stoji:

„Obzirom da je narasli iznos toliki da bi prinudna naplata pljenidbom izazvala destabiliziranje ekonomija odgovornih država / entiteta, predlažemo sastanak sa nadležnim autoritetima institucija Republike Srbije, Republike Crne Gore, države Bosne i Hercegovine / entiteta RS da se sastanemo i dogovorimo modalitete nagodbe, načina i dinamike isplate dosuđene odštete našim klijentima. (…) Napominjemo da nismo spremni raspravljati o meritumu sudske odluke i pitanju odgovornosti učesnika za nanešenu štetu, jer jer se radi o dokazanoj i pravosnažno okončanoj pravnoj stvari. Ponuda za sastanak vrijedi 30 (trideset) dana od dana prijema i u tom roku molimo da nam se očitujete da li ste spremni za sastanak i dogovor na ovu temu (…). Ukoliko ne odgovorite na ovaj poziv za dogovor i nagodbu, smatraće se da ste isti odbili.“

Na pitanje, šta nakon tog roka Atajić odgovara:

„Sve smo im otvoreno najavili. Poslije tog roka izvršne presude naša advokatska kancelarija ustupit će američkim, međunarodnim agencijama i osiguranjima koje se bave naplatom dugovanja putem pljenidbe imovine, blokadom sredstava i resursa. A one nemaju milosti, naplatiće sve do zadnje marke pa makar države bankrotirale. Samo pogledajte slučaj Viaduct, i ovo bi se rješavalo istom procedurom. Ja ne znam šta ovi čekaju, jer dug po osnovu kamata raste preko milijardu dolara mjesečno!“, ističe Atajić.

Stižu prijetnje

Rok od mjesec dana ističe uskoro, a kako saznajemo do sada se niko od dužnika ili uključenih strana nije očitovao o ponudi. Međutim, na adresu i telefon advokata Atajića neprestano stižu ozbiljne prijetnje, potpisane i anonimne. Očito je da su dužnici ozbiljno shvatili situaciju. Pri tome je paradoksalno da bosanski državni organi ništa ne čine da podrže ovaj proces.

„Nikog iz bošnjačkog rukovodstva nije briga za žrtve. Oni bi bili spremni sabotirati i ovaj proces kao i reviziju samo da ne ugroze svoje fotelje i odnose sa susjedima“, ogorčen je Atajić.

I dok se na svim adresama, gdje je stigao dopis iz Atajićeve advokature, „prave mrtvi“ u Srbiji je ovaj državni problem obznanio opozicionar i predsjednik Republikanske stranke Nikola Sandulović javno optuživši predsjednika Srbije Vučića za zataškavanje cijelog slučaja. Očito podržan detaljnim informacijama najavio je sumoran scenarij…

Znam iz prve ruke da će Amerika pribjeći prinudnoj naplati duga od Srbije bez mogućnosti nove ponude dogovornog poravnanja, a po urgenciji glavnog tužitelja koji vodi ovaj postupak protiv Srbije od 1993. i koji je u direktnom kontaktu sa mnom. Nadam se da je Srbija svjesna da ukoliko bude bilo prinudne naplate, da će to u Srbiji izazvati potpuni kolaps cijele države jer će se naplata vršiti sa njenih računa po svijetu, a ostatak naplatiti od njenih državnih resursa od kojih je malo ostalo poslije tvoje prodaje i pljačke“, objavio je Sandulović na svom Meta profilu obraćajući se Vučiću i javnosti.

Vučićeva odgovornost i „nenadležnost“

On je, dalje, naveo i da je Vučić još 2018. godine izbjegao da postigne nagodbu o razumnom iznosu odštete. To nam je potvrdio i Muradif Pajt, nezavisni istraživač i član Atajićevog pravnog tima koji je tada komunicirao s Vučićevim kabinetom:

„I tada je Vučić pokušao da se „brani šutnjom“, da se pravi „nenadležan“ i izbjegne obavezu Srbije da plati odštetu, jer se presude kao ne odnose na Beograd. Međutim, institucije Srbije su i presudama nedvosmisleno obavezane da je ih izvrše. Naglašavam, presuđeni su „Karadžić i ostali“… taj termin „ostali“ obuhvata sve uključene strane,“ objašnjava Pajt.

„Osim toga, u međuvremenu a nakon New Yorka, Karadžić je osuđen i u ICTY-ju za sve što stoji i u američkim presudama. Nadalje, procesu Miloševiću, dobili smo i takozvanu „djelimičnu“ ili „međupresudu“ kojom je Milošević označen krivim za genocid, kao predsjednik države koji je imao ključnu i naredbodavnu ulogu u kontroli snaga VRS, dajući im političku logističku i svaku drugu podršku. Dakle, odgovornost je neupitna. Ako dođe do pregovora o nagodbi, mi nemamo namjeru raspravljati o meritumu, validnosti ili konačnosti presuda… to je gotova stvar. Mi smo sada u fazi da razgovaramo o iznosu novca za odštetu… pa bilo to nagodbom ili prisilnom naplatom i pljenidbom. Tada, 2018. Vučić nas je izbjegavao, nadam se da je sada svjestan situacije“, završava Pajt.

Naravno, sve će to opteretiti i državu Bosnu na koju se međunarodne pravne institucije referiraju kao na međunarodni pravni subjekt. Simptomatično je da finansijski teške arbitražne presude na adresu države stižu krivicom bh. entiteta RS. Niz slučajeva poput „Viaducta!, američkih presuda te slučajeva vezanih za termoelektrane Gacko, Ugljevik, Stanari… ukazuje da se ne radi samo o kriminalnoj pozadini ili stručnoj podkapacitiranosti aktera entitetske vlasti, nego i o strategiji finansijskog opterećivanja države koju se svakako želi urušiti.

S tog aspekta davno je bilo vrijeme za efikasne istrage…

Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

Edin Subašić (Radio Sarajevo/foto: Beta/AP)

Preuzeto sa autonomija.info