Franz-Nabl-Institut za istraživanje književnosti Univerziteta u Grazu, sredstvima predviđenim u budžetu Literaturhausa Graz, otkupio je književnu zaostavštinu književnika i književnog naučnika Dževada Karahasana, koji je preminuo u Grazu 19. maja 2023. godine.
Karahasan je bio književnik evropskog ranga. Rođen je 25. januara 1953. godine u Bosni, a od 1986. godine predavao je književnost i teatrologiju na Univerzitetu u Sarajevu. Godine 1993. izbjegao je iz opkoljenog grada i djelovao kao gostujući profesor na različitim evropskim univerzitetima.
Godine 1997. autor je došao u Graz kao gradski pisac (Stadtschreiber), gdje je sve do svoje smrti provodio polovinu godine i bio sastavni dio književnog života grada, dok je drugu polovinu godine provodio u Sarajevu. Pored brojnih naučnih i stručnih radova, Karahasan je stvorio izuzetno obiman i raznovrstan književni opus. On, između ostalog, obuhvata brojne izvođene drame, kao i niz zapaženih eseja koje je Karahasan u posljednje vrijeme uglavnom pisao na njemačkom jeziku. Posebno treba istaći knjige „Dnevnik selidbe“ (Tagebuch der Aussiedlung, 1993), zbirku „Poetika granice“ (Poetik der Grenze, 2003), objavljenu u Grazu, te „Sjene gradova“ (Die Schatten der Städte, 2010).
I u svojim pripovijetkama, između ostalog sabranim u knjizi „Izvještaji iz tamnog svijeta“ (Berichte aus der dunklen Welt, 2007), Karahasan oblikuje sliku Balkana koja ne poriče mržnju koja se na tom prostoru razbuktala, ali iznova otvara mogućnosti pomirenja i mirnog suživota. Sklonost široko zasnovanom epskom pripovijedanju, koje omogućava razgovor između autora i čitaoca, na poseban način obilježava i velike romane ovog autora. Knjige „Sara i Serafina“ (Sara und Serafina, 2000) i roman od 700 stranica „Utjeha noćnog neba“ (Der Trost des Nachthimmels, 2016), objavljen kod izdavačke kuće Suhrkamp, upravo su zbog toga dobile velika priznanja njemačkog govornog područja i tamošnje književne kritike.
Svojom posljednjom knjigom „Učenje lebdenja“ (Einübung ins Schweben, Suhrkamp, 2023) autor je još jednom, na drugačiji način, književno obradio opsadu Sarajeva. Prošlo je gotovo tačno trideset godina dok Karahasan nije došao do ovog posljednjeg vrhunca svog književnog stvaralaštva. Polazeći od kolektivnih historijskih iskustava, ovdje je stvorio svjetsku književnost. Rat se u knjizi pojavljuje kao veliki zavodnik, ali i kao događaj koji svoje žrtve pronalazi čak i usred humanističkog mišljenja. Malo je ko prije njega o tome pisao s takvom uvjerljivošću. A upravo i u kontekstu eskalirajućih prilika u svijetu, od ovog autora još uvijek možemo mnogo toga naučiti.
Dževad Karahasan dobio je brojne međunarodne nagrade, među kojima su Jugoslavenska nagrada za roman (1990), Bruno-Kreisky-nagrada za političku knjigu (1993), Herderova nagrada (1999), Leipziška nagrada za evropsko razumijevanje (2004), Franz-Nabl-nagrada (2017), Goetheova nagrada Grada Frankfurta na Majni (2020) i Fritz-Csoklich-nagrada za demokratiju (posthumno).
Zaostavština između ostalog obuhvata rukom pisane bilješke, tipkopis ranije verzije njegovog romana „Istočni diwan“ („Der östliche Divan“), kao i obimnu zbirku publikacija Dževada Karahasana i publikacija o njemu, među kojima se nalazi mnogo materijala na bosanskom jeziku. – objavio je Franz-Nabl-Institut.
– Rukopisna zaostavština dr. Safvet-bega Bašagića nalazi se u Slovačkoj – pohranjena je u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi od 1924.
– Podsjetimo i da se Biblioteka Hamida Dizdara koja spada među najveće lične biblioteke u našoj zemlji (sadrži 17.237 knjiga), nalazi u tešanjskoj Biblioteci.
(MiruhBosne)
