– Na padinama Dujmovskih brda kod Trnova, danas je upriličeno obilježavanje godišnjice Bitke za tenkove, jednog od najznačajnijih trenutaka odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Na historijskom mjestu okupili su se veterani, porodice poginulih boraca, predstavnici boračkih udruženja, učenici i brojni građani, kako bi odali počast hrabrosti i odlučnosti onih koji su prije više od tri decenije branili Sarajevo. Među prisutnima bio je i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović, koji je u emotivnom obraćanju podsjetio na herojstvo branitelja i važnost prenošenja sjećanja mladim generacijama. U svom govoru, ministar Osmanović istakao je da je Bitka za tenkove bila prekretnica, ne samo u vojnom smislu, već i u jačanju morala branitelja.
“Nalazimo se na mjestu gdje je izvojevana pobjeda, ona koja je bila plaćena ogromnom hrabrošću. Ovo tlo je dokaz da sloboda nikada nije bila poklonjena, ona je izbor i žrtva”, poručio je ministar Osmanović.
Podsjetio je da su branitelji Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a RBiH u ovoj bici pokazali izuzetnu hrabrost i zajedništvo, te da su bez ijednog poginulog borca uspjeli povratiti strateški važan prostor.
“To nije bila samo vojna akcija. To je bio trenutak kada je narod povjerovao da se može opstati, čak i kada djeluje da je sve izgubljeno. Danas slavimo one koji su znali da se domovina brani srcem. Njihova žrtva nije prošlost, to je temelj na kojem stojimo danas. Kao što smo nekada branili domovinu srcem i oružjem, danas je branimo znanjem, mudrošću i strateškim odlukama. Naš put ka NATO-u nastavak je te borbe, ali sada diplomatskim i političkim sredstvima”, zaključio je ministar Osmanović.
Bitka za tenkove imala je ogroman moralni i simbolički značaj, pokazala je da hrabrost i strategija mogu nadjačati tehničku nadmoć neprijatelja, istovremeno je vratila vjeru braniteljima i stanovništvu opkoljenog Sarajeva, te je postala simbol odlučnosti Armije RBiH da odbrani suverenitet i teritorijalni integritet države. Zbog hrabrosti branitelja i precizne izvedbe, ova akcija se i danas smatra jednom od najuspješnijih operacija Prvog korpusa Armije RBiH.
BITKA NA DUJMOVSKIM BRDIMA – PUŠKAMA NA TENKOVE (Tekst Nedžada Bublina ovjavljen u listu ‘Biser’, 1. 12. 1994.)
– Krećemo u akciju 27. 10. 1994. g. Na teren polazi iz baze na Jelenjaći cijeli Lahki bataljon, u večernjim satima, autima do Ispod Treskavice, a odatle pješice dalje. Pod opremom, municijom, idemo serpentinama na Ogorjeli kuk. Borci teško dišu, padaju, posrću, ali izlaze na vrijeme. Konak je na Ledenici (u Klekama). Čuveni ležaj od klekovine, pokriven vedrim nebom i velikom željom za uspjehom.
U jutro rano krećem, 28. 10. 1994. g., na izviđanje sa ostalim komandirima četa i komandirima vodova (i vodičima). Spuštamo se niz Čardak preko Crvenog kuka prema Orliću. Sa Orlića izviđamo pravce ubacivanja. Po mogućnosti rezervne pravce i još neke aktivnosti. Otprilike dajemo zadatke komandirima vodova. Tenkove, samohotke i četnike gledamo kao na dlanu. Veoma primamljiv prizor i dobar izazov. Vraćamo se na Čardak, gdje se sastajemo sa ostalima iz Bataljona. I krećemo oko 15.00 časova preko Jablan doline prema izvoru Željeznice. Formiramo kolonu. Naprijed idu vodiči i istureno odjeljenje.
Krećem se na čelu glavnine. Mrak, prst pred okom se ne vidi ljudi padaju, ali nekako, oprezno, da se ne bi oprema čula, da se ne bi kamen otisnuo i da ne bi neko nekog povrijedio. Silazimo do dvaneske rova. Ali, ne svi! Zbog nepažnje grupe iz 9. bbr jedan dio snaga ostaje u šumi, jer se kolona prekida. Tridesetak nas noć provodi u šumi, pored izvora.
Cijelu noć kiša pada, prava oluja. Bez kabanica, šatorskih krila, pribijeni jedni uz druge, sa prstom na obaraču i trzajem na svaki šum čekamo zoru.Vezom dolazim u kontakt sa ostalim i ubrzo se sastajemo. Vod iz 1. slavne, koji je pridodat nama povlači se. Zato smo podjelu zadatka malo promjenili. Ujutro, 29.10.1994. g.. ide grupa na izviđanje prema Kilavcu. Pošto su izvidili pravce kretanja i provjerili da u blizini nema četnika kolona polazi. Idemo pravcem Kilavac prema Međedoj jami. Komandir 2. čete, Mujezin, ostaje da nam obezbjeđuje desni bok, ojačan grupom iz 9. bbr. koja ima zadatak ubacivanje na Krivodole (artiljerija).
Na čelu kolone ide odjeljenje sa vodičem iz 2. voda 1: čete sa Kenanom. Iza idu grupa iz prve čete, grupa iz 3. čete i grupa iz 9. bbr (Grobar) sa 13 boraca. Na Kilavcu nađemo četnike i prolazimo 50—ak metara lijevo od njih Borovom šumom. Srećom kiša pada, ide nam na ruku. Neprimjećeno dolazimo do puta. Čujem zvuke vozila i oklopnjaka.
Donosimo odluku da pravimo zasjedu i ujedno idemo i ubacujemo se na Brda. Borce sa protivoklopnim sredstvima (RPG, »zolja«) stavljam odmah pored puta. Mitraljeze (»sijač«, »garonja«) stavljam na bokove. U prvi mah uništavamo samohotku, zaustavljamo »KOT«, »OT«, dva dajca, TAM—110. tenk. Par čelnika, koji su pružili otpor, ostali su zauvijek na putu. Idemo lijevo, čistimo šumu prema Brdima. Ubrzo idu dva transportera i tenk. Dobrim rasporedom ljudi, sigurno, hladno pogađamo iste i zaustavljamo ih.
Dalje, silazimo na cestu, prolazimo je. Eko sa svojima ide sa desne strane ceste prema Brdima, a ostali sa lijeve. Ooezbjeđujem se i od pravca Dujmovića sa jednim vodom iz 2. čete. Četnici koji pobjegnu nama idu pravo na Eku, gdje ih on likvidira. Na čuku postavljam »sijač« i protivoklopno sredstvo, ujedno i osmatračnica, tako da cijeli plato Brda i sva dešavanja imam pred sobom Četnike hvata panični bijeg. Ne znaju na koju stranu, gdje god krenu, čekamo ih. Tako da ih je bilo da su dolazili pravo u ruke živi.
Ponovo čujemo zvuk tenkova. Puštamo ih između dvije krivine, tako da ih imamo sa obadvije strane, da ih tučemo s leđa i sa čela. Nestaje nam protuoklopnih sredstava. Jedan tenk pogođen, a druga dva ostaju da rade i počinju dejstvovati sa nekih 20—30 metara po nama. Pješadija koja je išla oko tenkova zaustavljena je bez većih problema A onda počinje prava igra oko tenkova. Bacaju se bombe na tenkove. Puca se iz »sijača« i automatskih pušaka po njima. Čuje se smjeh — pozivanje četnika na predaju, a sve se to događa na nekih 30—ak metara oko tenkova.
Ljudi hladni kao led pripremaju projektile i gađaju, prate kretanje tenka, ne gađaju u njega nego ispred, lako da se tenk samo ugasi, a posada izleti. Mnogi projektili nisu se aktivirali zbog blizine cilja. »Sijači« tuku pješadiju. Bombe i trombloni samo prebiraju dio po dio. Četnici još u tenkovima. Uzimamo eksploziv i bacamo na njih. Vraćaju se nazad dejstvujući po nama. Kenanovi zaustavljaju jedan tenk, opkoljavaju, likvidiraju dvojicu iz posade. Zasela baca bombu u tenk i gotovo. Opet tišina, raspored isti, svi na svojim mjestima. Ćelo zaustavlja autobus, Eko ih i dalje prži, sve ide kako treba.
Pada noć zajedno sa kišom. Dolazi Ragib sa ostatkom bataljona (Plavi, Samir, Bido, Eso i ostali). Idu pravo na liniju, pojačavani nas, uvezujemo se još bolje i provodimo treću noć u šumi. Zajedno sa tenkovima zarobljavamo dio tehnike sa kamionima (tri MB—120 mm, tri MB—80 mm, dva MB—60 mm, rakete 2M tri sanduka, granale za tenkove i MB, dva sijača, jedan M—53, projektile za RB, municiju 7,62 mm. teško zrno 7.62 mm, 7,9 mm, bombe, tromblone, opremu i ostalo).
Cijelu noć kiša pada. Vatre se ne smiju ložiti. Pojedine borce hvata groznica od zime, pojedini dolaze u kritičnu situaciju. Osviće 30. oktobar 1994 g. Svi su oprezni, oči širom otvorene, osluškuju, traže bolje položaje i zaklone. Dolazi komandant bataljona Džindo. Uočavamo 30—ak četnika oko vikendice na Brdima, koji piokušavaju da se prebace u šumu prema nama. Iznosimo PAM—ove postavljamo MB—60 mm, postavljamo mitraljesce na bolja mjesta i čekamo. Prvi pokušaj čelnika zaustavljamo, razbijamo ih i tJeramo u paničan bijeg. Pravimo izviđačku grupu i krećemo u čišćenje prema Brdima i Gaju. U ovom učestvuje i komandant Džindo.
Uzimamo još dva topa B—1, dva TAM—a 110, dva dajca. jedan MB—120 mm, dva RB, granate za MB, tenkove, puno municije i opreme. Likvidiramo još jednog četnika. U ovoj grupi ističu se Zasela. Ćato, Pločo, Dedo. Ćelo, Dino i ostali. Ubrzo dolazim i ja. Uzimamo Plavog i dio iz Ekine čete. Izlazimo na Brda i formiramo prvu liniju. Naš pamista gađa četnike koji se povlače sa Borikovca.
Pada mrak, još jedna noć dolazi. Sa Brda ide se dalje prema Ledićima i Dejčićima. Uzima se još jedan tenk T—55.
Čiste se Ledići i pravi se zasjeda četnicima kod Dejčića, gdje ih likvidiramo još desetak. Taj dan trpimo artiljerijsku vatru. Ide BOT, ranjavaju nam jednog borca. Uvode se snage iz 1. slavne i 2. bbr. Dolazi pukovnik Brzi.
Čestitke, totografisanje, puno epiteta, osmjeha, uzdaha, divljenja i puno iznenađenja.
Uvodimo 2. bbr. da smijeni Mujezina, a 1. slavnu da smijeni mene i Eka. Vraćamo se u večernjim satima. Posebno bih istakao borce: Šeleta. Iska, Izeta. Šoka, Bida, Mida. Ćatu, Samira. Škojića, Bekta, Ćukija, Hotu, Dževada, Memića, Baždara. Simovića, Šabana, Keca, Guta, sve komandire vodova i još… Treskavica, 3. novembar 1994. g.
Video: BITKA ZA TENKOVE NA DUJMOVSKIM BRDIMA-NAJVEĆI RATNI PLIJEN ARMIJE RBiH
(MiruhBosne)
