Večerašnju utakmicu kvalifikacija za Eurobasket između Bosne i Hrvatske (110:90), prokomentarisao je za Index bivši hrvatski reprezentativac Rok Stipčević, Zadranin koji je igrao na dva Evropska prvenstva, SP-u 2010. i Olimpijskim igrama 2016., a najbolje dane karijere proveo u Italiji.
-Jako mi je žao što nismo potvrdili pobjedu od 13 razlike iz Zagreba. S utakmice su mi u najvećem sjećanju serija BiH 16:0 na početku treće četvrtine, odnosno 19:0 kad se doda trica s kraja druge. Takve serije nisu uobičajene na ovako visokoj razini.
Druga stvar je agresivnost i energija koju su igrači BiH pokazivali i u prvoj utakmici, a pogotovo sada, nošeni punom Skenderijom. Tako nije lako igrati, stalno su prilazili našim igračima i igrali na rubu faula. Svaki kontakt je bio polufaul i tako su nametnuli ritam utakmice. Kad se tu nadoveže 18 trica iz 36 pokušaja i 40 skokova, realno je izgubiti od takvog protivnika. Bosna je odigrala nestvarnu utakmicu.
Za neutralne gledatelje ovo je bila utakmica koju je gušt gledati, s čak 200 poena, predivna atmosfera s poštovanjem prema himni, kao i u Zagrebu, i izmiješanim navijačima.
Tu agresivnost su suci u prvom poluvremenu kažnjavali, ali u drugom pustili. Je li to presudilo?
Sportski je kad neko nametne određeni ritam i ne dopušta da pada, a suci, koliko god to na početku sankcioniraju, prilagode kriterij jer svih pet igrača stalno radi isto. Tada se popusti i da se ruka takvoj ekipi. To je poenta, da nametneš svoj ritam utakmice.
Ali treba naglasiti njihove ogromne postotke šuta, nije lako igrati protiv ovakve ekipe, koja bi s ovakvom publikom dobila i bolje protivnike.
Nakon što je Božić smanjio na 14 razlike, dvorana je utihnula, činilo se da se mijenja momentum, ali Hrvatska to nije uspjela kapitalizirati. Zašto?
Svaku našu tricu, svaki naš dobar potez u tom razdoblju su anulirali svojim tricama, posebno Gegić. Oni su utakmicu bazirali na pet igrača i isplatilo im se. Alibegović, Lazić, Kamenjaš i Musa igrali su preko 30 minuta, a vjerojatno bi i Gegić da nije ispao zbog pet prekršaja. Izbornik im je vjerovao i oni su mu vratili.
Kako ste vidjeli Hezonjinu izvedbu? Je li previše forsirao?
Hezonja je apsolutni lider ove reprezentacije i njen najbolji igrač. I u intervjuu koji je dao o Božiću super se postavio, što pokazuje da je spreman pomoći svakome, a ne stavljati sebe u prvi plan.
Nezahvalno je komentirati zašto je neko nešto napravio kad utakmicu gledaš na televiziji, kad ne osjećaš dvoranu, energiju koju je nametnula Bosna. Lakše je uživo.
Dobro, je li onda napad bio prestatičan pa nije imao drugog izbora?
Svaki igrač ima svoje prednosti i mane, a i na ostaloj četvorici na parketu je da mu omogućuju da nešto napravi. Hezonja je svojim zalaganjem i igrama došao do pozicije da ima pravo uzimati takve šuteve. Da smo dobili, bio bi veliki lider i najveći igrač nakon Dražena.
Neću prozivati jednog igrača jer nitko nije sam dobio ni izgubio utakmicu. Čovjek je došao iz Madrida pomoći, uvijek se vraća i treba mu skinuti kapu.
Naša kemija i taktika raspali su se nakon one serije 19:0, tu smo izgubili konce i počeli igrati drukčiju igru, nije više bilo planske igre s kretnjama kakve smo htjeli i napadanjem igrača koje smo htjeli. Iz toga nije bilo lako izroniti.
Je li Sesar što mogao promijeniti?
Radili su analizu i koncentrirali se na skok BiH, ali energija potrebna za takav skok proizlazi iz igrača, to je stvar želje i htijenja više nego ičega, stvar fokusa i koncentracije da zagradiš loptu.
Ima li Hrvatska ikakve šanse protiv Francuske?
Vjerujem da šansa postoji, nikad ne reci nikad, ali nezgodno je što prvu utakmicu igraju protiv nas i sigurno će željeti već tada potvrditi plasman na Eurobasket, a ne da se dovedu u situaciju da ovise o zadnjem kolu. Oni igraju slično kao BiH, s puno agresivnosti, što hrvatskoj reprezentaciji nikad nije odgovaralo.
