Evropa nije nedokučiva – pet stotina miliona ljudi čeka na bh. proizvode i usluge i traže da smo malo brži u tome.
Piše: Adis Hasaković
Nekako “gluho” je prošla vijest o nedavnoj saglasnosti ministara vanjskih poslova zemalja članica EU na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Bosnom i Hercegovinom.
Sporazum je uslijedio nakon izbornog poraza Milorada Dodika, koji je ranije na državnom nivou uspijevao blokirati sve euroatlantske integracijske procese, i spuštanjem ljestvice kriterija EU prema Bosni i Hercegovini, jer Brisel je konačno shvatio da je od strane međunarodne zajednice nametnuti Dejtonski sporazum, istina, okončao agresiju na ovu zemlju, ali je i Aneksom 4. (Ustav BiH) onemogućeno njeno funkcioniranje bez uplitanja sa strane i na štetu većine njenih građana.
Lijepa vijest!
Kada stupi na snagu, ovaj Sporazum će ujedno značiti i formalni prelazak Bosne i Hercegovine iz dejtonske u evropsku eru, što će za njene građane ujedno predstavljati (konačno) više reda, više pravde, i, što bi se kazalo, više zakona.
Tu, pred našim očima, nastaje jedna superdržava na evropskom tlu, a mi sada i službeno postajemo sudionici cijele priče. Ništa više neće biti isto i logično bi bilo postaviti pitanje gdje smo mi u svemu tome.
Šta Bosanci i Hercegovci mogu ponuditi ovoj velikoj zajednici evropskih naroda da bi bili konačno ozbiljno shvaćeni, i šta svi zajedno imamo ponuditi kao novu vrijednost i doprinos boljoj Evropi?
Artikuliramo li na ovakav način vlastitu poziciju, imamo šansu. Nastavimo li odgovornost za naše stanje tražiti u drugima, nemamo.
Najatraktivnije tržište
Tržište Evropske unije sa svojih 500 miliona potrošača i njihovom platežnom moći je trenutno najatraktivnije na svijetu. Bosna i Hercegovina može vrlo brzo postati aktivnim dijelom ovog tržišta, ali samo ako ima nešto za ponuditi. Ono što sada nudimo je nedovoljno, ali je dobar indikator našeg stanja.
Ovo malo brandova koje je bh. industrija uspjela izgraditi unatoč velikim nevoljama, dokaz su da evropsko tržište nije zatvoreno, ili barem nije zatvoreno briselskim hirovima, nego našim nemarom (izvoz proizvoda animalnog porijekla npr.).
Uspješni u Bosni i Hercegovini su svjesni svojih prednosti. Makar bili i mali u evropskim ili globalnim okvirima, njihova snaga je u posebnosti koju imaju i svjedoče.
Hrana, namještaj, automotivi, tekstil, nalaze svoje kupce širom Evrope.
Ko bi mogao pretpostaviti da će se npr. bosanske jufke, somuni, pite, baklava, Vispakova bosanska kafa, Napretkovi mantili, i Fortitudova odijela moći ikada prodavati u evropskim robnim kućama pod etiketom “Made in B&H”?
Proizvodi Preventa i Bekto Precize su u međuvremenu postali nezaobilazni dijelovi najboljih evropskih automobila ili ski opreme. Stolice domaćeg “Masters&Wood” proizvedene u Fojnici našle su svoje mjesto u IKEA-i, najvećem tržnom lancu namještaja na svijetu, a Klasove maline u dječijoj hrani francuskog branda “Danone”, itd.
Svi oni su dokaz da su u stanju svojim brandovima pobijediti daleko veće od sebe.
‘Evropa čeka’
Evropa nije nedokučiva. Evropa smo mi. Uvjeren sam da će Evropljani u budućnosti i sami biti iznenađeni našim umijećem. Zapravo ćemo se u cijeloj priči mi najviše iznenaditi onim šta smo sve u stanju. Pet stotina miliona ljudi čeka na naše proizvode, čeka na naše usluge, i traže da smo malo brži u tome.
Lahko mi je za njih, Evropa može čekati. No, možemo li mi sebi priuštiti takav luksuz!?
Svi mi inspirisani vrijednostima koje nas vjekovima čine takvima kakvi jesmo, zanimljivi, nepredvidljivi, ali i prkosni, i kad se zainatimo nedokučivi, već sada znamo da je Evropa davno pala na naš šarm.
Zato valjda uspijevamo, uprkos sili gravitacije, napraviti nemoguće: dobiti najprestižnije nagrade i zauzeti vodeća mjesta u kulturi, sportu nauci, ali i prodati begovu čorbu ili burek kao vrhunski delikates, napraviti dijelove bez kojih najbolja auta na svijetu ne bi mogla voziti.
U čemu je onda “kvaka”?
Uspješni u Bosni i Hercegovini su svjesni svojih prednosti. Makar bili i mali u evropskim ili globalnim okvirima, njihova snaga je u posebnosti koju imaju i svjedoče.
A, kada i dođu do zida, proradi dobro poznati “bosanski inat”, koji su kroz povijest pokušali dokučiti svi oni koji su imali posla s nama. Jednostavno, naša želja za uspjehom je jača od straha od poraza.
E takvi mi trebamo Evropi, a onda i Evropa nama.
Biografija autora
Izvor: Al Jazeera