Filip Lastrić (1700-1784), bosanski franjevac, o Bosni…
– Vlast bosanskih vladara kao da se uvijek protezala od Save do Jadranskog mora, i od Novog Pazara na zapadu do rijeke Tilura ili Cetine. U tom je prostoru Humska Kneževina ili Vojvodstvo Sv. Sabe, i to već tada, prije nego što su banovi dobili kraljevsko dostojanstvo.
– Priznali bismo da u Bosni ima dosta planina, ali se varaju oni koji misle da su to planine Gelboe. Bosna obiluje ne samo planinama nego i ravnicama, a jedne i druge vrlo su plodne. U Bosni (posebno Donjoj, ma šta mi rekli o Gornjoj, o kojoj ćemo niže govoriti) nema planina koje nisu bogato protkane krasnim i raznolikim livadama i gajevima. Natapaju ih potočići iz izvora, pa one gode pogledu i razveseljuju srce. Nema rijeke koja s obje strane ne bi bila okružena obradenim njivama i oranicama – što ravnim što brežuljkastim i to vrlo rodnim.
Ne treba smatrati nevjerojatnim ako se kaže da s nekih planina teku zlatonosne rijeke. O tome neka kažu svoju Epirci, koji, budući da su vješti ispiranju zlata iz pijeska, s dopuštenjem sultanovim često dođu da se obogate ovim zlatom. Rijeke – ne samo veće nego i gorski potoci – obiluju vrlo ukusnom ribom. Doduše, Donja Bosna, suprotno od Gornje, siromašnija je vinogradima, ali ne zbog toga što je za njih neprikladna, jer su njezini predjeli vrlo dobri za proizvodnju svakovrsnog vina, već zato što je takvo raspoloženje i voljja gospodara koji njom vladaju. Međutim, žitarica, povrća, jabuka, krušaka i drugog voća svake vrste ima u izobilju (ako izuzmeš mali broj onog koje ne podnosi zimsku studen).
Bogata je svakovrsnom stokom kao i pašnjacima za njihovu ljetnu ishranu, i livadama odakle se kupi sijeno za zimska prehranu.
Umorni ljudi osvježavaju se na mnogim izvorima vrlo pitke vode, a na dosta mjesta ima kiselih voda. Po mišljenju liječnika što ovuda prolaze i borave na dvoru namjesnika, paše, (kao što je tu kroz više godina bio glasoviti gospodin Dominik Castelli) ove su vode odlične. Po nagovoru tih liječnika dolaze ovamo neki ugledni ljudi iz kršćanskog svijeta, koji smatraju vrijednim ne samo da ih vide nego i da ih piju za svoje ozdravljenje. Ostaju tu po nekoliko sedmica i piju kiselu vodu, a posebno ističu onu što, uz neobično ključanje, izvire kraj rijeke Lepenke, nedaleko gostionice koja je i dobila ime po toj vodi pa se naziva Kiseli han, tj. Kisela gostionica. Sagrađena je na sredini carskog puta između Sarajeva i Travnika; (u ovom drugom mjestu sjedište je carskog namjesnika – paše). Isto tako, na mnogo mjesta postoje i toplice ne samo tople nego naprosto vrele i kipuće vode. Spomenuti liječnici dokazali su iz vanrednu njihovu moć i ljekovito djelovanje u bolestima, tako da bi naš vladar dobivao od njih goleme prihode, kad bi se ugledao na kršćanske vladare.
To isto treba reći o rudama. Zaista, koliko je planina i dolina u Bosni toliko se gotovo može naći rudnih nalazišta, istina, neiskorištenih, zbog tajne državne politike. Usudio bih se reći da u Kraljevini Bosni ima minerala svake vrste i teško bih vjerovao da postoji neka kovina koje ne bi bilo u utrobi bosanskoga tla. Ipak, u velikim se količinama vadi željezo, izrađuje čelik i izvod u strane zemlje. Isto tako, ovdje ima, u manjoj mjeri, i arsenovog sulfida i žive.
Napokon, u Gornjim i Donjim Solima i na drugim mjestima nalaze se bunari koji daju obilnu slanu vodu, što se sjaji zeleno- žućkastom bojom. Kad je prokuhaju na vještački način, daje tako bijelu sol, da je nikad ne bi razlikovao od bijelog šećera da je ne okusiš; takve soli ima na mnogo mjesta. Mnogi su povjerovali da ima mjesta gdje bi se mogli otvoriti rudnici kamene soli, a isto tako i sumpora i različitih kovina, ali politika, kako je već rečeno, onih koji vladaju, nalaže da se o tom potpuno šuti. Ukratko rečeno: Bosna posjeduje sve potrebno za prijatan ljudski život, a obiluje onim čime se može napuniti vladarska blagajna.
– Priznali bismo da u Bosni snijeg većinom ranije padne i kasnije se otopi, posebno u planinama. U zimsko doba studen je redovito uštra, ali obilje drveta i upotreba ognjišta ublažuje hladnoću. Tko bi htio posebno prikazati ljepotu položaja gradova i gradića smještenih uz rijeke i potoke, prijaznost zraka barem u ljetno doba, zdravo podneblje, izvore živih voda, plodnost ravnica što se pružaju s obadvije strane rijeka o kojima smo govorili, pašnjake u prodolinama krasote proplanaka protkanih čas gajevima čas livadama, zaista bi morao raspresti mnogo duže izlaganje nego što nam je bila namjera u ovom kratkom prikazu.
Budući da smo u prošlim izlaganjima često spomenali Donju i Grnju Bosnu, ostaje da vidimo što je koja. Izgleda da neki u svojim opisima odvajaju Vojvodstvo Sv. Sabe (a to je isto što i Hercegovina) od Bosanskog Kraljevstva. Drugi opet veoma sužavaju druga granična područja. Tako čitamo da neki manji noviji hrvatski pisci tvrde da rijeka Vrbas dijeli Bosnu od Hrvatske. Kad bismo prihvatili to mišljenje, onda bi Skoplje, Jajce i Banja Luka bili hrvatski gradovi. Ali, kako to može biti, kad su to upravo glavna mjesta Bosanskog Kraljevstva?! Ipak, ne namjeravam suprotstaviti se tim tvrdnjama a još manje pobijati nekog od spomenutih pisaca. Radije ću ovo pitanje mimoići pa neka se svatko drži svoga. Međutim, neka mi je dopušteno iznijeti u javnost mišljenja i izjave većih i starijih pisaca.
Mavro Orbini, kad govori o Vojvodstvu Sv. Sabe, ovako veli: Obitelj Kosača imala je Vojvodstvo Sv. Sabe u Bosanskom Kraljevstvu. (I dalje, po prilici na sredini stranice, veli): Stoga bosanski kralj (bio je to Tvrtko) hoteći nagraditi svoga vjernoga vojvodu za zolike zasluge darova mu gotovo cijelu ovu zemlju, koja se kasnije prozvala Vojvodstvom Sr. Sabe. (Radi se o sinu udinskog kneza po imenu Vuku.)
Bosna se, dakle, dijeli na Donju i Gornju. Ova Gornja, koju spominje i Sebastijan Münster u Kozmografiji (knjiga 4, poglavlje 66), južni je dio ovog kraljevstva i njezine rijeke teku prema jugu i zapadu te se ulijevaju u Jadransko more. Ona je isto što i Hercegovina ili Vojvodstvo Sv. Sabe. Donja Bosna naziva se sjeverni dio, u kojoj rijeke teku prema sjeveru i istoku pa se ulijevaju u Savu
Nadalje, rijeka Vrbas ne rastavlja Bosnu od Hrvatske. Ispravnije je reći da je odvaja Una, jer Hrvatska leži između Une i Kupe. Vrbas siječe Bosnu gotovo sredinom, što smo već gore kazali (1. pogl., § 2, br. 2). Osim ondje spomenutih razloga, treba reći ili upitati: Ako bi predio sa zapadne strane Vrbasa bio Hrvatska a ne Bosna, kako bi stari pisci mogli nazivati grad Jajce glavnim gradom Bosanskog Kraljevstva, kad se on nalazi na zapadnoj strani navedene rijeke? To bi značilo tvrditi da je glavni grad Bosne u Hrvatskoj.
Poslušajmo Münstera: Kad je Mehmed čuo da je zauzeo Jajce a to je glavni grad onoga (Bosanskog) Kraljevstva, tako se ražalostio… (navedena knjiga, pogl. 27). A na koncu toga poglavlja, govoreći o tom istom gradu Jajcu, veli: prije naših vremena bio je to glavni grad Bosanskoga Kraljevstva.
(MiruhBosne)
