Ermedin Demirović rijetko govori ovako otvoreno. Napadač VfB Stuttgart u velikom intervjuu za SPORT BILD privatno govori o domovini svoje porodice Bosni, ratu u Bosni, kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo te o svojim saigračima (Deniz Undav i Edin Džeko).
Demirovića su prvo pitali o partneru u Stuttgartu, Undavu. U Njemačkoj se mnogo raspravljalo o njegovom pozivu u reprezentaciju Njemačke.
Šta mislite, mora li ići na Svjetsko prvenstvo?
Ermedin Demirović:
„Sto posto! Naravno da mora ići. Po učinku je najbolji njemački napadač.“
Vrlo ste dobri prijatelji s Denizom Undavom. Recite nam šta ga čini posebnim.
„Kao fudbaler i kao čovjek je nevjerovatan. Uvijek je tu, spreman pomoći, daje mnogo ljubavi i uvijek je iskren. Svako bi trebao imati jednog Deniza Undava u svom krugu prijatelja!“
I ti možeš ići na Svjetsko prvenstvo sa Bosnom i Hercegovinom. Jesi li to već shvatio?
„Porodica putuje sa mnom u SAD. Već smo organizovali neku vrstu baze za sve i rezervisali smještaj za grupnu fazu. Nevjerovatno je da ću biti tamo. Ali trenutno u Stuttgartu ima toliko obaveza da nema vremena za sanjarenje.“
Demirović o porodici i ratu u Bosni
Za Njemačku je normalno igrati na Svjetskom prvenstvu. Za Bosnu je to tek drugi put. Jeste li to osjetili tokom slavlja?
„To je kao da Njemačka osvoji titulu svjetskog prvaka. Mnogi vam prilaze i zahvaljuju što ste donijeli osjećaj sreće u zemlju. U ovoj zemlji ima mnogo problema. A onda dođemo mi i na 90 minuta svi mogu zaboraviti sve. Za nas je sama kvalifikacija već titula!“
Rođeni ste u Hamburgu i mogli ste igrati za Njemačku. Zašto ste izabrali Bosnu?
„Morao sam rano donijeti odluku. Srce mi je reklo da želim igrati za Bosnu.“
Zašto?
„Htio sam to uraditi zbog svog djeda. Na odmoru smo uvijek bili kod njega, bio je najponosniji i svima je govorio da igram za HSV. On je u međuvremenu preminuo, ali sam presretan što zbog njega i cijele porodice, koja je prošla kroz toliko patnje, idem na Svjetsko prvenstvo.“
Do 1995. godine u Bosni je bio rat, a vi ste rođeni tri godine kasnije. Kakav utjecaj ima historija Bosne na vas?
„Moja majka je rođena u Njemačkoj, a otac je neposredno prije rata otišao u Njemačku. Kao mali dječak dolazite u Bosnu, vidite uništene kuće i rupe od metaka. Ljudi su prošli kroz ogromnu patnju, a danas ponegdje žive gotovo ni od čega i sretni su ako sebi mogu priuštiti jednu kafu dnevno. A onda dođemo mi i donesemo im Svjetsko prvenstvo. To sve čini još posebnijim.“
Je li se kod kuće često pričalo o porodičnoj historiji?
„Naravno da jeste. Čovjek treba poznavati svoju historiju.“
Kako se nosite s tim?
„Kad je riječ o ratu, uvijek ima mnogo negativnosti. Ljude se uči mržnji prema drugima ili da moraju mrziti neku drugu zemlju zbog rata. Moja supruga je Srpkinja. Nemam nikakav problem s drugim narodima ili religijama. Za mene je loš čovjek loš čovjek, bez obzira odakle dolazi.“
To je stav koji se može prenijeti i na sport.
„Tačno. Fudbal mnogo toga ujedinjuje. U reprezentaciji u svlačionici sjede pripadnici tri različite vjere i svi se slažu. Čovjek je čovjek — tako bi svi trebali razmišljati.“
Demirović: „Zaboravi Supermana, ovdje je Edin Džeko!“
Jedan od igrača u reprezentaciji Bosne je Edin Džeko. Velika zvijezda koja je u poznim igračkim godinama prešla u Schalke i izborila povratak u Bundesligu. Jeste li vidjeli njegove snimke sa slavlja?
„Jesam, i tu se vidi koliko je prizeman čovjek. Postigao je toliko uspjeha u životu, a ipak svakome daje osjećaj normalnosti i slavi s običnim ljudima. Uvijek je tu za svakoga i zato ima takav status.“
Kakav značaj ima u reprezentaciji?
„Za nas je on najveća legenda. A za mene je on najveći superheroj. Nadam se da ću jednog dana dobiti sina. Ako me nekad pita za superheroje, reći ću mu: ‘Zaboravi Supermana, ovdje je Edin Džeko!’“
