Povodom manifestacije „Dana džemata i džamija 2026.“ Muzej islamske kulture i umjetnosti Sarajevo u saradnji s Upravom za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini tokom trajanja manifestacije priređivat će tekstove o zanimljivim, manje ili više poznatim podacima o pojedinim bosanskohercegovačkim džamijama.
Autori priloga su: dr. Sumeja Ljevaković-Subašić i dr. Elvir Duranović.
U bosanskohercegovačkoj tradiciji pojedine džamije kroz narodna predanja, nazive i vakufsku historiju imaju posebnu vezu sa ženama. Iako džamije u bošnjačkoj tradiciji nisu bile namijenjene isključivo jednom spolu, u narodu su se određeni objekti vremenom počeli nazivati „ženskim“ ili „djevojačkim“ džamijama.
Takvi nazivi nastajali su iz različitih razloga, od predanja o djevojkama koje su svojim sredstvima učestvovale u gradnji ili obnovi džamija, preko džamija koje su bile posebno posjećene od strane žena, pa do objekata koji su nosili ime žene vakife ili obnoviteljice.
Zanimljiv je slučaj tzv. djevojačkih džamija, čiji su nazivi uglavnom povezani s narodnim predajama o djevojkama koje su svoje djevojačko ruho uvakufile za gradnju ili obnovu džamije.
Takve predaje predstavljaju spoj lokalne tradicije, kolektivnog pamćenja i zauzimaju posebno mjesto u kulturnoj i vjerskoj baštini Bosne i Hercegovine.
Djevojačka džamija u Fojnici
Fojnička Atik džamija, sagrađena 1551. godine, u narodu je poznata i kao Djevojačka džamija. Nju je sagradio Mustafa, sin Hizra, kao mesdžid koji je do kraja 16. stoljeća dobio drvenu munaru i status džamije. Budući da je riječ o najstarijem islamskom vjerskom objektu u gradu, dobila je naziv Atik (stara) džamija.
Ova džamija je specifična i po tome što nosi tri naziva. Pored imena Atik džamija, poznata je i kao Srednja džamija, jer se nalazi između Čaršijske i Muharem-efendijine džamije, a u narodu je nazivana i Djevojačkom džamijom.
Prema narodnoj predaji, džamija je u jednom periodu u potpunosti stradala u požaru, a stanovnici mahale nisu imali dovoljno sredstava za njenu obnovu. U istoj mahali živjele su tri sestre, djevojke iz bogate porodice, koje su godinama pripremale i čuvale svoje ruho za udaju.
Kako se nisu udale, odlučile su svoje bogatstvo darovati za obnovu džamije, po čemu je i nastao naziv Djevojačka džamija.
Zanimljivo je da se i danas, u duhu njenog naziva i narodnog predanja, tokom mjeseca ramazana u ovoj džamiji organizira ženska mukabela koju uče isključivo žene.
Ova džamija je u narodu poznatija upravo kao Djevojačka džamija. Prema narodnom predanju, podigla ju je djevojka koja je za njenu izgradnju prodala svoje djevojačko ruho.
Budući da u selu nije bilo džamije, njen izabranik je morao odlaziti na džumu u drugo selo gdje se susretao s drugim djevojkama.
Kako bi to spriječila, djevojka je žrtvovala svoje ruho i pomogla izgradnju džamije, zbog čega je ona u narodu ostala poznata kao Djevojačka džamija.
Prema usmenom predanju, nepoznate godine obnovila ju je jedna djevojka sredstvima iz svog djevojačkog ruha, zbog čega je i dobila ovaj naziv.
Zanimljivo je i to da džamija nosi još jedno ime povezano sa ženom. Naime, 1890. godine iz temelja ju je obnovila Hafiz-hanuma Tuzlić, nakon čega je neko vrijeme bila poznata kao Hafiz-hanumina džamija.
Nakon što joj se momak nije vratio iz vojske, ona je prodala svoje ruho koje je dugo spremala i od novca napravila ovu džamiju.
Zbog ovoga, džamija je poznata i kao Djevojačka džamija.
Djevojačka džamija u Konjicu
Djevojačka džamija u Konjicu smatra se najstarijom džamijom u ovom gradu, a sagrađena je 1565. godine.
Nalazila se uz desnu obalu Neretve, stotinjak metara nizvodno od Konjičke ćuprije, a podigao ju je Mustafa, sin Alije.
Tokom Prvog svjetskog rata džamija je pogođena bombom i prestala je služiti svojoj osnovnoj namjeni.
Objekat je opstao do 1946. godine, kada je porušen, a na njegovom mjestu podignuta nova zgrada.
Džamija je najpoznatija upravo po nazivu Djevojačka džamija. Prema narodnom predanju, obnovila ju je djevojka iz Repovaca, zbog čega je i dobila ovaj naziv.
Zanimljivosti o bosanskohercegovačkim džamijama: Džamije i mesdžidi s ezan-taševima
