Da naši ljudi nemaju vikendice, rođake i prijatelje, slabo bi njihova djeca ljeti vidjela mora. Mnoga ga i ne vide iako žive u zemlji s 1.777 kilometara obale – komentariše Sanja Modrić, telegram.hr.
Moja znanica Ana upravo se vratila iz Bruxellesa sa službenog puta. Ona i petero kolega u lijepom su briselskom restoranu naručili ribu, škampe i lignje, uz to su im donijeli još gomilu povrća, salatica, tjestenine, umaka i domaćih kruščića i cijelu tu bakanaliju zajedno s bezalkoholnim pićima platili su 17 eura po osobi. Poslala mi je sliku čudom se čudeći toj jeftinoći za tako bogatu i obilnu trpezu.
U bezveznoj pizzeriji na trogirskoj rivi 15 eura košta obična pizza. U Splitu su nam je prije dvadesetak dana naplatili 20 eura. Za ovako nešto poput Aninog briselskog ručka kod nas ne možeš nigdje proći ispod 50 eura po glavi.
Zubar kod kojeg idem ovih dana se vratio s jednosedmičnog odmora u Španiji s komentarom da mu nije jasno “kako Hrvatska s ovim cijenama uopće ima ikakvih gostiju”. Priča mi da je sve bitno jeftinije, luksuzni apartman, odlično vino, pivo, hrana u restoranu, a posluga se ne može usporediti s našom.
Svugdje jeftinije nego kod nas
Primjer treći. Nas šestero iz porodice spremamo se uskoro u Kopenhagen. Apartman visoke kategorije za šest osoba u rezidencijalnom kvartu danske metropole platili smo za četiri noćenja 820 eura. To je za jednoga 51 euro po danu.
Nevjerovatno je da turisti mogu bolje proći u Bruxellesu, prijestolnici politike, u Španiji i u Kopenhagenu, nego u Hrvatskoj. Pritom je BDP po stanovniku u Belgiji 55.000 dolara, u Danskoj 68.000, u Španiji 33.000, a u Hrvatskoj 22.000. Utoliko su i pojmovi o tome što je skupo bitno različiti.
Da naši ljudi nemaju vikendice, rođake i prijatelje, slabo bi njihova djeca ljeti vidjela mora. Mnoga ga i ne vide iako žive u zemlji s 1.777 kilometara obale. Hrvati pišu po društvenim mrežama i objavljuju račune kojima pokazuju da im je bitno jeftinije ljetovati u inozemstvu, naprimjer u Grčkoj, Španiji, Portugalu i Crnoj Gori, nego na domaćem Jadranu.
Čak i Plenković vidi problem
U posljednje tri godine turističke cijene u Hrvatskoj skočile su za oko 50 posto, a to je više nego dvostruko, pa i trostruko u odnosu na druge mediteranske zemlje gdje je usluga poskupjela 15 do 20 posto. Već su i premijer Andrej Plenković i ministar financija Marko Primorac upozoravali našu turističku industriju da se pribere oko cijena, ali izgleda da ništa ne pomaže.
Opasni glas da je u Hrvatskoj sve jako skupo pronio se još prije nekoliko godina među njemačkim turistima, koji su standardno naši najbrojniji gosti, a sad čitamo da su do istog zaključka došli i Česi. Tamošnji mediji izvještavaju o padu interesa za našu zemlju.
Njihov turistički portal nedavno konstatira da su se cijene u Hrvatskoj već izjednačile s Austrijom i Italijom, pa se češki turisti, pogotovo srednji sloj, predomišlja i bira druge zemlje za odmor.
Zlatna koka nije neuništiva
“Potražnja za Hrvatskom zaista počinje padati. Ove godine interes je 19 posto manji nego lani”, kažu iz jedne češke agencije. Popularna postaje Poljska, iz branše kažu jeftina i s odličnom uslugom, a pogotovo Egipat, s čak osam puta više čeških rezervacija nego Hrvatska. Usporavaju se i rezervacije s njemačkog tržišta, a trend je da Nijemci otkrivaju Bugarsku, Tunis i opet Egipat.
Kakav će ove godine biti naš turistički rezultat, krajnje je upitno jer je evidentno da je Hrvatska u fazi stagnacije. Podaci Hrvatske narodne banke pokazuju da je prihod od turizma 2023. rastao za 11,4 posto, a lani samo za 2,66 posto. U špici sezone Hrvatska je lani zaradila 0,7 posto manje nego godinu ranije.
Ako hrvatski turistički sektor ne smanji apetit, izgubit će mjesto na tržištu. Ali promjena, koliko se vidi, nema. Pritom sve strane u lancu prebacuju krivicu na druge, a posvuda se grade novi i novi apartmani s kratkovidnim uvjerenjem da je zlatna koka žilava i neuništiva.
Za bocu vina oderu ti kožu
To se jasno vidi po cijenama smještaja za festival Ultra koji se polovicom jula održava u Splitu. Slobodna Dalmacija piše da za jednu noć treba platiti 300 do 600 eura. Iznajmljivači se reklamiraju “izvornim zidovima” objekta, WiFi-jem pa čak i posjedovanjem hladnjaka i klime, bez čega je valjda nezamislivo da bi se ulazilo u apartmanski biznis na vrelom Jadranu.
Kaže mi Ana po povratku iz Bruxellesa kako te Hrvatska istrenira da ti svuda sve izgleda jeftino. S tim dojmom, koji se posljednjih godina učvršćuje i među stranim gostima, hrvatski turizam neće ubuduće daleko dospjeti, a pristup “dok ide – ide” mogao bi nas skupo koštati.
Za bocu pristojnog vina u hrvatskom restoranu oderu ti kožu, a uz toliko drugih mediteranskih odredišta, naredne sezone mogle bi postati vrlo nevesele.
(1 EUR / 1.96 BAM)
