Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine stoji pred najvećim izazovom u posljednjih nekoliko godina. Baraž za Svjetsko prvenstvo donosi veliku odgovornost, a prva prepreka na putu Zmajeva je selekcija Velsa. Ako uspješno prebrode tu prepreku, u finalu, koje će biti odigrano 31. marta, domaćini bi bili ili Italiji ili Sjevernoj Irskoj.
Jedan od onih koji s posebnom pažnjom prati svaki korak bh. reprezentacije je Džemal Hadžiabdić, bivši vrhunski fudbaler, a danas iskusni stručnjak s bogatim trenerskim iskustvom. Za njega utakmica protiv Velsa nije samo još jedan fudbalski okršaj već i emotivni susret s osobnim vezama i uspomenama. Naime, Vels je za Hadžiabdića mnogo više od običnog rivala – to je zemlja u kojoj je proveo značajan period svog života.
“Vels mi je kao druga domovina“, kaže Hadžiabdić u razgovoru za Reprezentacija.ba portal, prisjećajući se vremena kada je tamo igrao i živio. Njegov sin i danas boravi u toj zemlji.
“Prije žrijeba sam mu rekao da imam osjećaj da ćemo igrati protiv Velsa. Imam čak poruke kao dokaz. Ti ljudi su bili izuzetno gostoljubivi prema mojoj porodici. Zato kažem , kao što je BiH moj prva, tako su i Vels i Katar druge domovine“, dodaje.
Vels – izazov koji Zmajevi mogu savladati
Povratak na teren donosi ozbiljan izazov. Hadžiabdić smatra da je Vels solidan protivnik, ali uzimajući u obzir istoriju međusobnih duela, vjeruje da Zmajevi imaju dovoljno snage da ga savladaju.
“Protiv njih imamo skor od dvije pobjede i dva remija. Stabilizovali su se kao i mi. Selektor im je unio promjene i napredak, a za njih je nacionalni naboj vrlo jak, skoro identičan onome što kod Hrvata – ta strast kad krene himna, to je pravi delirij. Siguran sam da će biti dobra utakmica”, priznaje Hadžiabdić.
I dok nestrpljivo čeka susret, Hadžiabdić ističe važnost realnog pristupa u analizama trenutne situacije bh. reprezentacije. Smatra da bi navijači i mediji trebali biti realniji u svojim očekivanjima i “spustiti loptu”, bez previše pritiska na tim.
“Kod nas je uvijek tako – mislim da sa svakim protivnikom postavimo sebe kao da smo velesila. Morali bismo biti prizemniji, fokusirati se na utakmicu po utakmicu. Igrači treba da imaju prostor da igraju opušteno, a ne pod stalnim nabojem. Barbarez radi dobar posao, nije lako napraviti smjenu generacija. To ne možeš postići za nekoliko mjeseci. Ovi momci mogu igrati zajedno još 10 godina i zato im treba dati podršku“, smatra Hadžiabdić, koji, iako kritičan prema pritiscima na reprezentaciju, ima veliko povjerenje u selektora.
“Na Barbareza sam generalno slab. Znam ga još dok je bio dijete, znam njegove roditelje… Znam koliko je težak trenerski posao i zato pažljivo biram riječi. Nije jednostavno raditi taj posao.”
Džeko – ikona koja zaslužuje više odmora
Jedna od najčešće spominjanih tema kada je u pitanju bh. reprezentacija svakako je uloga Edina Džeke, kapitena i jednog od najvećih fudbalskih junaka BiH. Hadžiabdić, iako duboko poštuje Džekinu karijeru, smatra da bi kapiten trebao dobiti više odmora s obzirom na godine i njegovu iscrpljujuću ulogu u timu.
“Svi znamo koliko je Džeko važan za nas, ali u njegovim godinama, mislim da bi trebalo racionalizirati njegovu minutažu. Modrić u Hrvatskoj igra do 60. minute, pa onda ulazi u posljednjih pola sata, kad je najpotrebnije. To je odlična praksa. U njegovim godinama, bolje bi bilo da igra povremeno, da sačuva energiju za najvažnije trenutke. Narod u BiH sve brzo zaboravi. Bojim se da Džeko ne uništi ono što je godinama radio za nas. On je simbol, ali ikone treba štititi.”
Iskustvo iz arapskog svijeta
Hadžiabdić se može pohvaliti bogatom trenerskom karijerom, koja uključuje rad u Kataru i brojnim arapskim klubovima poput Fujairaha, Al Dhafre, Al Shababa, Al Aina i Al Ittihada. Sjeća se svog života u arapskom svijetu, kada je često bio u pokretu, bez mnogo stabilnosti.
“Kao trener uvijek sam imao poluotvoren kofer. To je takav posao, nikada ne znaš šta ti donosi dan. Moja trenerska karijera mogla je trajati i duže, ali nije bilo lako ni fizički ni mentalno. Ne nedostaje mi taj posao danas“, iskreno priznaje.
Prisjeća se i jedne anegdote iz svog vremena kada je kao selektor Katara prisustvovao bh, derbiju između Fuada Muzurovića i Džemaludina Mušović.
“Na poluvremenu mi je prišao jedan novinar i pitao me šta bih ja promijenio u taktici. Odgovorio sam mu: ‘Nikad utakmicu nisam izgubio sa tribina.’ Tri dana kasnije me nazvao i rekao da je sada shvatio šta sam mislio. To je suština trenerskog posla, svi sa tribina znamo šta bi trebalo, ali stvarnost na terenu je mnogo drugačija. Nikada nije isto kada sjediš u fotelji i analiziraš, i kada moraš da donosiš odluke u stvarnom vremenu, pod ogromnim pritiskom“, istakao je na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
