Promocija projekta “Hronika Muhameda Enverija Kadića” održana je 10. aprila u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
Riječ je o generacijskom projektu koji je nastajao tokom proteklih pet godina, a obuhvata više od 11.000 stranica historijskog materijala raspoređenog u 28 tomova. Hronika obuhvata period od polovine 14. do polovine 20. stoljeća, predstavljajući izuzetno vrijedan izvor za istraživanje historije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine i šire regije.
“Ovi dokumenti će od sada biti dostupni široj akademskoj javnosti, što bi trebalo doprinijeti novim istraživanjima i produbljivanju znanja o historijskim procesima na ovim prostorima. Projekat je ocijenjen kao jedan od najvažnijih poduhvata u oblasti historiografije u posljednjim godinama, s obzirom na obim i značaj obrađene građe” – ovom prilikom kazao je direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Dženan Handžić.
– Hronika Muhammeda Enverija Kadića sastoji se od zbirke dokumenata koji obuhvataju historiju Bosne u periodu od 1364. do 1928. godine. Djelo, poznato i pod nazivom Tārīḫ-i Enverī, priredio je jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih historičara, Muhammed Enveri Kadić.
Kadić je 1870. godine stupio u državnu službu, gdje je obavljao različite dužnosti poput službenika za spise, zapisničara, sudije, te glavnog pisara pri Visokom šerijatskom sudu. Pored državnih funkcija, aktivno se bavio arhivistikom i bibliotekarstvom. Njegovo ogromno djelo u 28 svezaka, koje je nastajalo tokom šezdeset godina, sadrži mnoštvo podataka o historiji Bosne i Hercegovine. Značaj tog djela ogleda se kako u njegovoj obimnosti, tako i u vrijednosti priloženih historijskih dokumenata, pa zauzima važno mjesto u pisanju bosanskohercegovačke historiografije. Ova hronika, osim što predstavlja ključni izvor za bosansku prošlost, baca svjetlo na administrativnu, vojnu, političku, socio-ekonomsku i socio-kulturnu historiju Balkana u osmanskom periodu, otkrivajući osnovne dinamičke principe sistema koji je Osmansko Carstvo uspostavilo na ovim prostorima.
Prijepisi brojnih dokumenata (fermana, berata, bujuruldija, vakufnama, vasijjetnama i drugih), prijepisi ili izvodi iz putopisa, hronika, sidžila, medžmua, divana i drugih tekstova, stihovi bošnjačkih pjesnika na orijentalnim jezicima, natpisi na džamijama, medresama i drugim objektima, hronogrami sa nišana, među kojima i 115 hronograma koje je spjevao sam Kadić, te brojni drugi podaci čine sadržaj ovog impozantnog djela
Djelo je raspoređeno hronološki u 28 svezaka, sa gotovo 11.000 stranica. Prvi navedeni dokument u ovom djelu odnosi se na bitku kod sela Sırpsındığı (danas Sarayakpınar), koja se odigrala 766/1364-65. godine između osmanskog sultana Murata I i udruženih snaga Ugarske, Srbije, Bosne i Vlaške. Posljednji dokument datiran iz 1346/1928. godine i predstavlja bilješku o ličnostima koje su u tom periodu umrle u Sarajevu. Autograf ovog djela čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, pod signaturnim brojem R-7301/7328.
Ukupno 11.196 snimaka sadržanih u 28 svezaka ovoga djela sažeto je, indeksirano (uključujući podatke poput naziva mjesta i ličnih imena) i prevedeno na bosanski jezik u okviru projekta pod nazivom “Priprema za objavljivanje djela Hronika Muhammeda Enverija Kadića, izrada regesti na turskom i bosanskom jeziku, te publiciranje”, realiziranog u saradnji između Turskog historijskog društva (TTK) i Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
– Kadić (Kadi-zade) Muhamed Enveri, sin Bekira Sidki-efendije, rođen je u Sarajevu 17. januara 1855. godine. U Sarajevu je završio sibjan mekteb, zatim ruždiju i dvije godine Gazi Husrev-begove medrese pred muderisom Mustafom Hilmi-efendijom Hadžiomerovićem.
Po okončanju školovanja zaposlio se u Arhivu bosanske vlade (Evrāk-i Kalem), gdje je službovao u periodu od 1871. do 1878. godine. Od 1880. godine radio je kao perovođa novoosnovanog Vakufskog povjerenstva, a od 1881. do 1883. godine u Gradskom poglavarstvu. U poreznom uredu radio je od 1884. do 1889. godine, a zatim kao činovnik Vrhovnog suda za Bosnu i Hercegovinu, odakle je kao direktor pomoćnih ureda otišao u mirovinu 1923. godine. Kao ugledni građanin Sarajeva biran je u razne odbore, pa je bio i dugogodišnji predsjednik Vakufskog povjerenstva u Sarajevu.
Muhamed Enveri Kadić je skoro cijeli svoj život posvetio prikupljanju arhivske grade koja bi služila kao osnova za izradu cjelovite historije Bosne i Hercegovine od druge polovine 14. do prve polovine 20. stoljeća. Na osnovu tog rada nastalo je njegovo djelo koje je danas poznato pod nazivima Tārīḫ-i Enverī, ili Hronika Muhameda Enverija Kadića. Osim ovog obimnog djela, Kadić je ispisao i dvije medžmue, jednu u kojoj su pjesme, bilješke, popis valija Bosne, popis sultana, geografske karte i drugo, te drugu koja sadrži brojne podatke iz historije, književnosti, geografije, astronomije i matematike.
Enveri je 1291/1874. godine prepisao kodeks u kojem je on i autor petog djela. Također, posjedovao je bogatu biblioteku od oko 800 svezaka, rukopisnih ili štampanih djela i periodike. Pojedine rukopise je sam prepisao, kao što su: Tārīḫ-i Bosna od Muvekkita, u četiri sveska, Dīvān-i Fāḍil Paşa i druga. Naročitu vrijednost imala je njegova zbirka pečata bosanskih namjesnika.
Kompletnu svoju biblioteku Muhamed Enveri Kadić je poklonio Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Umro je 21. februara 1931. godine i ukopan u mezarju Hambina carina. Tarih na nišanu spjevao mu je Hamza-efendija Puzić Hilmi.
